pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Hrvati mogu biti ponosni na prosvjednike koji su jučer u Splitu dočekali uplovljavanje školskog jedrenjaka čileanske mornarice Esmeralda. Prosvjed su organizirali Centar za razvoj demokracije (CERD), Građanski otpor nepravdi i Zeleni Hrvatske. Sudjelovali su i neki rođaci čileanskih Hrvata - žrtava Pinocheove diktature.

Predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito imao je svoj bijeli jedrenjak, Galeb, koji je prepušten propadanju. Što god čovjek o Titu mislio - njegov jedrenjak nika nije bio obešćašćen masovnim silovanjima, mučenjima i ubijanjima ljudi; Esmeralda jest.

U sjeni dogadjaja oko samoproglašenja samostalnosti Kosova i ostalih dnevnopolitičkih zbivanja, jedan važan dogadjaj ostao je nezabilježen na stranicama Pollitike – formalni odlazak Fidela Castra, kubanskog komunističkog vodje i diktatora. Castro je posljednji iz generacije komunističkih vodja iz hladnoratovskog razdoblja, tako da njegov odlazak ima i simbolično značenje u cijeloj svjetskoj povijesti.

Već godinu i pol, sada već osamdeset i dvogodišnji Castro, u manjoj ili većoj mjeri bio je teškom bolešću spriječen u obavljanju svoje liderske uloge, pa se je njegov formalni odlazak i očekivao. Protivnici su priželjikivali Castrovu brzu smrt. Tek prošlog utorka, 19. veljače 2008., slab, ali još uvijek živ, Castro je objavio konačnu odluku.

Hm, bio sam siguran da sam objavio dnevnik "SDP - stranka opasnih namjera", ali možda je to samo bio post na neku diskusiju...

Anyway, čitam upravo na SDP.HR Je li HDZ spreman na nemoralne i nezakonite postupke kako bi pobijedio na izborima? i potpuno sam siguran da je to istina - DA, SDP je stranka opasnih namjera...

Osim skupog i rizičnog koncepta po kojemu Lepi Zoki sebi pokušava u Saboru napraviti svoju "Zoranovu Vladu" (a da Ljubo bude zadovoljen sa svojom igračkom 4x4 strategijom), SDP 2007. godine povlači pitanje (s ciljem manipulacije javnošću) da postoji opasnost da HDZ zadrži vlast ilegalnim metodama... Svšta, u 17 godina demokracije, NIKADA hrvatski izbori nisu biloi ugroženi i taj dio demokracije se razvija više nego savršeno...

Stanari Galjufove ulice, photo by Boris Kovačev i Biljana Gaurinia/CROPIX

Stvari u Zagrebu su ozbiljno počele izmicati kontroli. Samovolja Bandića svakim danom je sve izraženija i poprima obilježja diktature latinoameričkih zemalja poput Kube ili Venezuele. Ovog puta radi se o bespravnom probijanju Galjufove ulice na Vlašku. Način na koji se sve počelo odigravati je upravo zastrašujući. Sve je započelo Bandićevim obilaskom radova na Kvatriću da bi zatim obišli okolne ulice. Jedna od njih bila je i Galjufova. Prilikom šetnje Bandiću je sinulo kako bi bilo zgodno probiti tu ulicu i napraviti je prometnom jer bi se tako, prema Bandićevom mišljenju, rasteretio promet u Petrovoj.

Svaka država koja je u govna ušla diktaturom, iz govana može izaći samo diktaturom.
Ovu izjavu sam nekada davno čuo ( ne znam tko je to izjavio ) i smatrao je potpuno besmislenom. Gledajući stanje u našem društvu, u ovih skoro sedam godina, od smrti pokojnog diktatora, sve češće se uhvatim u razmišljanju kako ta izjava i nije potpuna besmislica. Zašto?

Dok je Tuđman bio živ imali smo diktaturu jednog čovjeka, predsjednika. Sve je funkcioniralo tako da je i za pišanje bilo potrebno odobrenje predsjednika. Tada je takvom politikom počelo bogaćenje pojedinaca na račun stoke sitnog zuba. Stvarana je hobotnica korupcije koja postoji do današnjeg dana i svakim danom je sa sve dužim krakovima. Nitko tada nije radio ništa a da to prezidente nije blagoslovio. Dugo nam je trebalo da shvatimo, da je takav način vladanja ustvari pljačkaški pohod. Opljačkani smo od predsjednika države i njegove obitelji, generala, ratnih profitera, lažnih invalida, povampirenih tajkuna….Ušli smo u stvarno velika govna. Sabor i vlada u to vrijeme nisu predstavljali ništa!