pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

(Svježi sjeverni povjetarac)

U posljednje vrijeme svjedoci smo izrazitih pokreta civilnog društva, i to po raznim pitanjima: od prikupljanja potpisa za referendum o NATOu, preko srednjoškolskih, studentskih i sindikalnih prosvjeda, do najavljenog skupljanja potpisa za referendum o saborskim mirovinama. Očigledno posljednji izbori velikim grupama građana nisu donjeli željene promjene u lošoj politici, što nije ni čudo obzirom na sastav i način djelovanja vlade dr. Ive Sanadera II.

Ono što je meni posebno zanimljivo je slijedeće: gotovo sve te akcije su u većoj ili manjoj mjeri na liniji SDPovih programa, no nitijedna od tih akcija nije dobila javnu ili infrastrukturnu podršku te stranke. S jedne strane, to mi je razmljivo - SDP jednostavno ne želi "zajašiti" inicijative civilnog društva, no s druge strane, živimo u sustavu koji politički (i dijelom medijski) onemogućava ili spin-a rezultate takvih aktivnosti, te je strukturalna i politička potpora nužna da bi takve aktivnosti imale trajniji rezultat.

Povijesne okolnosti sve do dana današnjeg nisu mazile Hrvatsku i Hrvate. Povijest iseljavanja iz Hrvatske stara je više stotina godina. Vjetar ratova, progona, neimaštine i tuđinske politike raznio je Hrvate na sve moguće kontinente u brojne zemlja uzduž i poprijeko zemaljske kugle. Neki su se iseljavali poslije prvog svijetskog rata neki nakon drugog. Ima i onih koji su se iseljavali nakon 1990.

To su brojne generacije iz raznih krajeva, raznog pokrajinskog nasljeđa, raznih običaja. Dakako da među njima ima ljudi koji različito osjećaju i različito misle. No, mislim da se slobodno može reći da je svima prisutna ljubav domovini.

Naravno da ju ne doživljavaju svi isto, na isti način. Pa tako postoje gradacije. Ima koji puta i žestine.

Danas ipak gotovo svatko tko to samo želi može živjeti u Hrvatskoj. Od 1990.god. barem nema takvih progona s državne strane da bi netko bio zbog toga prisiljen napustiti Hrvatsku. Osim onih dakako koji su to morali zbog Domovinskog rata.

Sasvim slučajno naišao sam na naslovnici blog.hr objavu o pisanju bloga http://mikilee4.blog.hr/. Ovdje prenašam najnoviji tekst s tog bloga pod naslovom Moja Australija kako bi i onima koji taj blog nisu primjetili pomogao da pročitaju što misli o Hrvatima u Australiji jedan očito mladi i doista nadobudni mladi Hrvat, noviji doseljenik. Njegove opservacije su možda ishitrene i vrlo kritične ali sasvim jasno prikazuju jedan način razmišljanja koji je jako različit od ovdašnjega. Pri tome nisam u tekstu radio nikakve promjene. Sve sam ostavio u originalu.

http://i209.photobucket.com/albums/bb201/rejban/060810-evolution_big.jpg
Eto i do toga je došlo. HDZ će na vlast. Srbi u vladi. Đast faking prfekt. Nadam se da su glasači HDZ-a sretni. Eto glasali su za prave Hrvatine, one koje će donijeti blagostanje, sreću u državi, Srbe na vlasti. Nemojte sad plakati. Dobili ste što ste htjeli i kako ste zaslužili. A za HSS? Imam samo jedan citat od stanvitog vojvođanskog stihoklepca i muzičara: "U mojoj kući se uvijek znala razlika između seljaka i seljačine." Prema postupcima HSS-a jasno se da zaključiti da oni uspjeli izbrisati tu razliku. I sve mi je toplo oko srca kada znam da o zakonima i propisima u mojoj zemlji, na rodnoj grudi odlučuju ljudi koji nikad nogom nisu kročili na hrvatsko tlo. S obzirom da se početkom devedesetih moglo iz Bosne preko rođaka u Zagrebu dobiti domovnica temeljem krsnog lista govori sve o tome kakvom je profilu ljudi omogućeno da glasa na hrvatskim parlamentarnim izborima. Grr...

Ovo će biti malo neobičan post ali ga uzmite takvim kakav jest. Malo je poduži pa namjerno nisam ni riječ ili naglasak mijenjao. Naša dobra virtualna prijateljica, koja je još uvijek član Pollitike, mada se povukla na svoj osobni blog odakle gleda što se događa, dala je svpoj vrlo interesantan odnos prema Institucionalnoj krizi, autoru i nekim komentatorima. Kako se radi o vrlo interesantnim tezama, zgodno je da ih pogledate. Ne radi nje nego radi iznesenih teza. Riskirtam da se na mene naljuti, ali kad je već ušla u analizu problema pretpostavljam da neće. A i vas molim da komentirate samo teze koje je iznijela (koje svakako mogu biti znakovite), ali ne i nju samu (ona je upostalom samo naša stara virtualna prijateljica o kojoj stvarno ne znamo osobno ništa), ne dakle tekst u citiranim okvirima (koji su preuzeti) nego ono izvan njega:

...............................................................................................
Balvan-revolucija na Pollitika.comu

Dok djeca idu naokolo u blagdansko večer, imam vremena, pa pratim što se i ovdje na Pollitici događa. Čini mi se da se, bez obzira na to kako će tko ovo shvatiti, previše pažnje koncentrira na sporedne detalje, a ona najbitnije i dalje prolazi nezapaženo. A to najozbiljnije jest da postoje argumentirani razlozi za ozbiljnu sumnju da smo na izborima imali potpuno nelegitimnu situaciju, i dobili nereprezentativni Sabor. To ne smije biti ni u jednoj zemlji koja drži do sebe, i do koje se u svijetu drži, a Hrvatska je uvaženi član međunarodne zajednice i nestalni član Vijeća sigurnosti UN, kandidat za članstvo u NATO-u, i konačno pregovara za pristup u Europsku uniju. Ostaviti ovako veliku mrlju na imenu i liku Hrvatske države je previše rizičan čin, za hrvatske međunarodne i unutarnje odnose u Hrvatskoj.

Krenuo sam danas odgovarati na komentare, kojih se skupilo, te sam shvatio da je materijala podosta. U svakom slućaju previše za replay, i čisto dovoljno za novi post u dnevniku. Pa da krenem redom:

1. manjinski zastupnici - koncept 19. stoljeca

Nisam ni mislio reći da manjiskih zastupnika nema i danas u Europi. Želio sam reći da je taj koncept pre-politički, tj. nacionalan. Biranje manjinskih zastupnika u parlament ima po mom mišljenju jako veliku pozitivnu ulogu u zemljama koje se tek trebaju naviknuti na manjine i njihova prava, tj smatram to vrlo korisnim u tranzicijskim zemljama. Štoviše, po mom mišljenju, razina demokracije se u pojedinoj zemlji mjeri i tolerancijom kojom većina reagira prema manjinama (ne samo nacionalnim).

No, smatram (i nadam se) da je današnja hrvatska politička svijest iza sebe ostavila one crna vremena u kojima je Tuđmanov HDZ prvenstveno radio na negaciji nacionalnih (i inih) manjina. I ulazak nacionalnih manjina u Sabor istog trena kompenzirao ulaskom predstavnika dijaspore.

Kao što se na ovim izborima zorno vidjelo, sadašnji izborni sustav u kojemu se biraju predstavnici u hrvatski Sabor je postao neadvekatan. Od najosnovnijih činjenica - da brojevi birača u pojedinim izbornim jedinicama nisu usklađeni sa zakonskim odredbama (odstupanje od maximalno 5% po izbornoj jedinici), do toga da je ovakva podjela zemlje proizvod predizbornog inžinjeringa kojim je posljednja tuđmanova vlada pokušala na sve načine zadržati vlast u zemlji. Konačni rezultat su izborne jedinice koje nemaju ni glavu ni rep, i u kojima su se "oporbene" (čitaj: ne-hadezeovske) sredine pokušale maksimalno razbiti i uravnotežiti sa hadezeovskim glasačima. Tako danas imamo izbornu jedinicu u kojoj npr glasaju glasači iz zapadnog dijela Zagreba, Gorskog kotara i sela par kilometara udaljenih od mora.

Prvotno sam ovo mislio dati kao komentar na Frederikov dnevnik 'Institucionalna kriza!?', pa sam onda shvatio da to ne mogu skratiti na mjeru komentara bez štete po sadržaj, a sve ovo 'ugurati' u jedan komentar bilo bi 'tehnički' neprikladno i teško probavljivo za čitanje. Zbog toga se odlučih za poseban dnevnik. Molim vas da ga – u funkcionalnom smislu – držite dijelom rasprave na spomenuti frederikov uradak. Zato je i naslov ovoga rada 'repriza naslova' s dodatkom. A dodatak 'pogled iz dijaspore' samo ukazuje na izvor koji citiram - www.blogihrvati.com, jednu od stranica naše dijaspore. A što se komentara tiče, možda bi bilo najbolje nastaviti s njima na izvornom (frederikovom) dnevniku ili kako već bude. Za mene je to jedna cjelina, pa prepuštam frederiku moderiranje rasprave i uz ovaj dnevnik.

Dakle, ovdje bih želio prenijeti dnevnik IZBORNA FARSA dr. Branimira Molaka s blogihrvati.com, napisan u rujnu ove godine, a tu je i nekoliko interesantnih komentara na nj. Nakon čitanja vjerujem da ćete prihvatiti kao opravdanu moju odluku o načinu prezentacije. Evo teksta dr. Molaka:

I tako prodjose izbori skoro pa zabijelio snijeg i u snijegu tragovi necasnih radnji na izborima. A gdje drugdje nego li u dijaspori. Neumrli duh Andje Penave dosao je i ovaj put glasati:
Na popisima birača za inozemstvo zabilježeno je najmanje 20 posto preminulih birača, što potvrđuju i bilješke nekih biračkih odbora koji su u popisima birača kraj imena stavljali oznake 'mrtav-mrtva', izvijestio je GONG.
Nakon što je GONG u popisu birača u dijaspori ponovno uočio velik broj starih birača između njih 9 slučajno odabranih, utvrdio je da je jedna biračica upisana kao da je glasovala, iako je preminula.
- Biračica rođena 1915. godine upisana je na popisu u Prozor/Rami, te je označena kao da je glasovala, a umrla je prije dvije godine - rekao je Dragan Zelić iz GONG-a i dodao kako to nije jedini slučaj zlouporabe biračkog prava.
Tako je biračica rođena 1919. godine, također iz Prozora, koja je upisana kao da je glasovala, telefonskim putem potvrdila GONG-u da na izbore nije izašla zbog bolesti.
U GONG-u kažu kako su o ovim nepravilnostima izvijestili Državno izborno povjerenstvo, te se nadaju da će poduzeti sankcije u skladu sa zakonom.

Nema sumnje u to da je dijaspora, iseljeništvo, gastarbeiteri, Hrvati koji ne žive u Hrvatskoj nego u BiH ili kojoj drugoj zemlji, bez obzira bili starosjedioci ili doseljenici, dala Hrvatskoj neovisnosti golem doprinos. Ponajprije u novcu. Pa u krvi.

Taj doprinos koji ne smijemo zaboraviti u mnogočemu je tada spašavao situaciju u Hrvatskoj. Meni je 1991.god. vrlo visoki vladin dužnosnik rekao da ne bi bilo moguće isplatiti mirovine (ne znam da li samo za taj mjesec ili uopće) da nema donacija iseljeništva (kako se to tada pojednostavljeno nazivalo).

Kud je taj novac i kojim putovima sve išao, vjerojatno nikad nećemo doznati. No za većinu iseljenika vrijedi: oni su dali a mi smo primili.

Naravno da to nije tako. S tim novcem u velikoj mjeri je raspolagala ondašnja stranka na vlasti. Osim toga i ne poznam baš puno iseljenika koji bi svoj novac dali SDP-u. HDZ je dakle upravljao, raspolagao, trošio kako im se prohtjelo – a sada u očima dijaspore svi smo dužni.

Kaže Jutarnji:

Kapetan hrvatske nogometne reprezentacije Niko Kovač, koji u HDZ-ovu spotu brani pravo dijaspore da sudjeluje na izborima za Hrvatski sabor, nalazi se na popisu birača Zaprešića.

Na istom popisu nalazi se i njegov brat Robert Kovač, te njegova supruga Anica. Budući da su na popisu za Zaprešić, braća Kovač na izborima će glasati za kandidate u prvoj, zagrebačkoj izbornoj jedinici i ne mogu glasati za listu za dijasporu.

Meni je ta cijela priča bila od samog početka smiješna i ujedno iritantna, ne toliko zbog toga što su to nekakvi nogometaši (ionako sam ga prvi puta u životu vidio u tom spotu) koliko zbog onog "E baš zato", jer zbog te rečenice ispada kako je ovaj odlučio glasati ne zbog toga da konzumira svoje biračko pravo (koje očito ne može konzumirati) nego radi prkosa, što je povijesno gledano uvijek glupa motivacija.

Još nekoliko dana i masa građana će pohrliti na birališta. Podržat će one za koje vjeruju da će im osigurati bolji život i bolje sutra za njihovu djecu i unuke. Svaka od opcija nešto nudi, neki programe a neki obećanja. Međutim, ima i onih koji nude otplatu dugova. Ne onih za koje znamo i koji stalno rastu umjesto da se smanjuju već drugih za koje nismo ni znali da postoje ili ih barem nismo smatrali dugom. Svaka država koja o sebi i malo vodi računa mora vratiti ono što je dužna. Pa kako stojimo s dugovima?

Znamo da smo dužni tridesetak i više milijardi dolara posuđenih na međunarodnom i, zadnjih godina, na domaćem tržištu kapitala. Za ovo drugo nas neki čak uvjeravaju da i nije neki dug iako znamo da domaće banke odavno nisu tako domaće kako se misli.

Nije nam nepoznat niti navodni dug onima koji su, kako sami kažu, svojim mudrim vodstvom omogućili nastanak samostalne hrvatske države. Za isto smo zahvaljivali čak drugim državama i državnicima, uglavnom rasprodajom i koncesijama na društveno bogatstvo mlade nam države, nešto ustupcima a nešto i prigodnom pjesmom.

Ukoliko još niste sigurni za koga glasati ili smatrate da ni jedna stranka ne zaslužuje vaš glas i ne želite izaći na izbore 25. Studenog, pogledajte ovaj filmić koji zorno prikazuje što se dešava kad ljudi ne izlaze na izbore.

Na prošlim izborima 2003. skoro 50% građana (tzv. tiha većina) nije izašlo na izbore. Da su kojim slučajem svi izašli na izbore, u Saboru ne bi postojao duopol HDZ-SDP niti bi HDZ tako bahato mogao vladati. Kao što i animacija pokazuje, neizlazak je jednako što i glas za najjače stranke.

Približavanjem izbora u Hrvatskoj se javnosti sve više raspravlja o pravu glasovanja državljana Hrvatske na parlamentarnim izborima.
Tome vjerojatno doprinose i izjave predsjednika Mesića ali i Milanovićevo kolebanje o eventualnom izlasku SDP-a na izbore u 11. izbornoj jedinici u kojoj glasaju državljani Hrvatske u inozemstvu. No, sigurno je da je ova tema postala značajna i zbog toga što je Sanader učinio sve kako bi birače u inozemstvu maksimalno mobilizirao za izlazak na izbore ne libeći se pri tome zloupotrijebiti i diplomatsko-konzularne misije Hrvatske u inozemstvu.