pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Reportaža Dijane Čuljak, novinarke kojoj je karijera procvala vođenjem i "uređivanjem" iz Tuđmanova kabineta uredivanih "Motrišta", u kojoj spominje"ekstremne snage Armije BiH" te "muslimanske ektremiste koji drže hrvatske civile" i koji sudjeluju u "planiranoj i smišljenoj akciji muslimansko-srpske politike" svjedoči ne samo o upregnutosti novinara u političku i ratnu propagandu devedesetih nego i da su neki novinari možda bili ili svjedoci ili supočinitelji ili prikrivatelji ratnih zločina.

Čuljak intervjuira žrtve ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz zgrade Vranica
Dijana Čuljak, jedna od najvećih zvijezda Tuđmanovizije, vjerojatno je barem svjedočila pripremama ili možda i samom ubojstvu ratnih zarobljenika u zgradi Vranica od pripadnika HVO za vrijeme muslimansko-hrvatskog sukoba u BiH. Neke bitne činjenične detalje vezane za počinjenje tog zločina sigurno zna. Radi se o ratnom zločinu kažnjivom po Ženevskoj konvenciji i običajnom ratnom pravu (Vranica, dokumentarac). Dehumanizacija žrtve prvi je korak u poticanju na počinjenje zločina, a mediji su često obavljali prljavi posao dehumanizacije neprijatelja. Odgovornost novinara za poticanje ili pomaganje ratnih zločina odavno je ispitana na sudu za Ruandu (BBC: Rwandans jailed for 'Hate Media'), no Tribunal za bivšu Jugoslaviju takve optužnice nije dizao, a lokalna pravosuđa uglavnom bježe od same pomisli da bi novinar mogao odgovarati za poticanje na ratni zločin zbog novinskih uradaka. Rijetka iznimka bila je najava posebnog srpskog tužiteljstva za ratne zločine da istražuje dva slučaja novinara koji su navodno koristili svoje izvještaje za širenje mržnje i poticanje ratnih zločina za vrijeme ratova u devedesetima (više). Da su devedesete bile godine kad su novinari radili i nečasne stvari nije sporno, a prilog Dijane Čuljak samo je jedan od bisera koji se kriju u arhivama i koje medijske kuće pokušavaju zataškati. Kako bi se održao apsurd hrvatske javne rasprave, Dijaninu reportažu je strogo komentirao Denis Latin, koji na jednoj YouTube snimci možda i sam sudjeluje u prikrivanju zločina pravdajući dim iznad Knina nakon Oluje paljenjem smeća (kojeg pale razdragani povratnici).

Imaju li društvo i novinari snage raspraviti ulogu novinara u prošlom ratu?

Ako pročitate interview Dražena Majića, zamjenika Hloverke Novak-Srzić i prvog čovjeka informativnog programa HTV-a za vrijeme njena bolovanja, u Jutarnjem listu vjerojatno ćete naći puno toga zanimljiva - Dražen Majić: Vjera me spasila iz pakla droge. Nama je bilo jako zanimljivo ovo:

Trend gledanosti Dnevnika

• Možete li istaknuti nekoliko tema u posljednjih pola godine kojima ste najviše ponosni, a koje je napravio novinarski tim HTV-a pod vašim vodstvom?

- Ponosan sam kako smo popratili izbore jer na naš rad nije bilo nijedne značajnije zamjerke. Ponosan sam i kako smo pratili kosovsku krizu, gdje su naši novinari Josip Šarić i Morana Kasapović pružili školsku lekciju o izvještavanju. Ponosan sam i kako pratimo suđenje u Haagu. Međutim, svjestan sam i mnoštva nedostataka, koje se svakodnevno trudimo ispravljati. Najveći uspjeh koji je napravio naš tim svakako je promjena trenda gledanosti našeg ‘Dnevnika’.

Tragedija na Prisavlju ide na ruku vladajućoj stranci koja je prve četiri godine pripremala teren za pripitomljavanje HTV-a kako bi mirno vladala iduće četiri.

Oslabi ga pa zavladaj
Hrvatska televizija nalazi se pred financijskim kolapsom, gledanost je na granici tragedije, a kvaliteta programa odavno je prešla tu granicu, vodeće funkcije okupirali su nesposobni ili korumpirani, na hodnicima Prisavlja nezadovoljstvo novinara polako, ali sigurno, prelazi u apatiju. No, glavno pitanje glasi: kome to ide na ruku?

Prvo se oglasio HND - Ravnatelj HRT-a Vanja sutlić ušutkuje novinare

HND se danas oglasio s komentarom na disciplinsku mjeru upozorenja s mogućnošću otkaza koju je glavni ravnatelj HRT-a Vanja Sutlić izrekao novinarki Dragičević Veličković. HND u priopćenju kaže da je ova opomena neprimjerena i ne odgovara kvalifikaciji povrede obveza iz radnog odnosa kažnjene Dragičević Veličković s obzirom da je riječ o internom elektroničkom pismu za čije dostavljanje u javnost ni HRT ne tereti upozorenu novinarku.

HND upozorava da je odluka Vanje Sutlića dvojbena jer je Etičko povjerenstvo HRT-a zaključilo da Ivana Dragičević Veličković nije povrijedila članak 9. Etičkog kodeksa HRT-a koji govori o obvezama zaposlenika da vode računa o ugledu i integritetu HRT-a u javnosti. Iz tog razloga HRT postavlja pitanje zašto Glavni ravnatelj HRT-a najprije traži, a potom ne uvažava mišljenje Etičkog povjerenstva kuće o konkretnome slučaju.

Doista, vlada li mafija HRT-om? se ne pita samo Index.hr, već cjelokupna javnost zgrožena postupcima Vanje Sutlića... Strahovlada je gora od one 90-tih jer ako ništa drugo tada su Ivo Lončar (gdje je sada taj lik nestao?), Dubravko Merlić (sada ugošćava odvjetnike mafijaša u Piramidi) i Tihomir Ladišić (još živ kao izvjestitelj FOX-a iz Bagdada) slobodno trkeljali protiv tadašnjeg vrha HRT-a i HDZ-a i bili su zaštićeniji od ličkih medvjeda. Danas 2008. u cvatu hrvatske mlade demokracije na javnoj televiziji ne smiješ zucnuti - jer ti slijedi otkaz... A ako se slučajno dirneš u mafiju - najebo si...

Novinarka redakcije Vanjske politike Ivana Dragičević-Veličković dobila je od ravnatelja Vanje Sutlića opomenu pred otkaz, koju je utemeljio na vlastitim procjenama kršenja Etičkog kodeksa HRT-a, a sve s ciljem uvođenja totalne cenzure i strahovlade na nečemu što se donedavno zvalo javnom televizijom, a danas je sve češće nazivaju „javnom kućom“ u kojoj je uloga madame očigledno namijenjena samom Sutliću. Kao i u svakoj takvoj instituciji, onima koje se ne libe napraviti sve što od njih traži madame, slijedi nagrada, a onima koji se na bilo koji način ne slažu, drakonska kazna.
Naime, Etičko povjerenstvo HRT-a, 15. prosinca donijelo mišljenje po kojem je Ivana Dragičević-Veličković, od 7 točaka kršenja Etičkog kodeksa, za sto su je prijavile „kolegice“ Dijana Čuljak Šelebaj i ravnatelj Vanja Sutlić, prekršila samo prvi stavak članka 8. koji kaže " Ponašanje radnika u radnoj sredini mora se temeljiti na uzajamnom poštovanju, povjerenju, korektnosti, suradnji, pristojnosti i strpljenju". Kršenje toga članka ne predstavlja ozbiljno kršenje Etičkog kodeksa, te adekvatna sankcija prema radniku za takvo kršenje Etičkog kodeksa ne može biti opomena pred otkaz.

U rijetkim trenucima osame, kada smo uspjeli uspavati djecu na vrijeme, gledamo zajedno Otvoreno. I pogledavamo se, ne vjerujemo, oči nam govore da se slažemo u razmišljanju. U isti čas progovaramo, pa ova Dijana nije normalna. Njoj doista treba tečaj samokontrole. Jadna je toliko zadojena i beskrajno zahvalna svojoj priji Hlo da se svojski trudi ne biti objektivna.

Časna riječ, danas sam ispunio kvotu od 3 posta u manje od 20 sati, a to je zaista previše, i neću više. Ni ovo za promjenu neće biti dugačko! Ne mogu odoliti, budući da sam toliko razdragan da to podijelim s vama i svekolikim pučanstvom:

Naime na HTVu, a ima novinkih zapisa, poznata naša i vodeča političarka Đurđa Adlešić (kojoj je naš dobroćudni Joža poklonio dva glasa da preživi) stalno je izjavljivala: " Časna riječ. nismo još govorili o foteljama".

He, he, kao da je nama to bilo teško ne vjerovati. No večeras u Otvorenom se zbio neobičan događaj. Kako ni Dijana Čuljak ne vjeruje u Đurđinu dimnu zavjesu (da se razgovara samo o programima, a ne o foteljama - jer i u njih na HTV se stalno baš zbog toga "krče" međusobno) isprovocirala je srbina Pupovca glede Stanimirovićevih izjava o stolicama, koje su im nuđene, usput se "čudieći" kako to da se s njima o tome razgovara, a ne i s Đurđom.

A Pupovac je odgovorio otprilike ovako: Ma dajte molim vas, pa ljudi lažu, o tome se jedino i razgovara!

Eh, Đurđa, Đurđa!!

Ona još sanja da smo mi svi mala djeca u školskim klupama koji se panično boje učiteljice!!

Odličan tekst Tomislava Klauškog na Index.hr - Pucanj u prazno najbolje ilustrira stanje u hrvatskoj katedrali duha, pa vjerujem da se tu puno toga ne treba dopisivati... No kako kod Index.hr još nije zaživio web 2.0, a budući da slika ponekad govori puno više od riječi, evo nekoliko isječaka koji odlično ilustriraju stanje duha na dalekovidnici i lijepo ilustriraju o kakvim se tragikomičnim likovima radi.

Prvo - upravo smo naletili na najavu filma Dan nezavisnosti o Radiju 101 - kao da ovaj trenutak u Hrvatskoj živimo u vremeplovu, a ne u 2008. Jedno je doktor promijenio samo prezime - prije je bio Ivić, sada je Ivica (tako su sadašnjeg premijera oslovljavali od malena).

Prvo one su stvarne žrtve, ne zezam se da bi dobio dobar naslov.
Ivana Šikić - zamislite da vam na rukama umre netko koga volite i to na ovakav način - to ostavlja doživotne posljedice. Mnogi naši branitelji, oni koji su to doživjeli, upravo pričaju o tome da im se takve slike i najčešće vraćaju i to je onaj toliko opisani PTSP. Takvo što ne želite najgorem neprijatelju...
Hloverka Novak-Srzić - zamislite da vam odjednom dijagnosticiraju malignu bolest i odmah vas operiraju i čekate nalaze. Definitivno vam nije svejedno...
Jedino što jednoj i drugoj mogu poželiti da se što prije oporave i da više nikad ne privire na HRT. Tamo sada nažalost krstari Dijana Čuljak, zato je njezina slika gore, da dobro znate tko vam svaki dan manipulira Dnevnikom, ako ga više uopće gledate... Ali i da usporedite vuka sada i prije 11 godina...

Težak posao je obavio Mirko Galić, dok nije HRT-u izgradio vjerodostojnost / Njegova ostavka otvorila je prostor za političke makinacije, pa na njegovo mjesto dolazi Vanja Sutlić, koji postavlja Hloverku na čelo Informativnog programa / Možda ni sam nije svjestan što je tim potezom napravio javnoj televiziji, slobodnom novinarstvu i svima koji nisu "prijatelji" , jer i malom djetetu je jasno koju igru igra teta Hlo, koji dres nosi pokorna ekipa oko njenih skuta / Sve ono čega su se mnogi pribojavali, pretvara se u stvarnost, Hlo ostvaruje sve loše snove