pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

S obzirom sto autor pojma, tj. inovator "detuđmanizacije" ni do današnjega dana nije u stanju odgovoriti što podrazumijeva pod tim pojmom, računam stoga, a na osnovu mnoštva žalosnih događaja, da je taj izraz postao sinonim za dekroatizaciju Hrvatske. Zbog toga, eto, pri razmišljanju često postavljam pitanje, i sebi i drugima:

Dokle je tigla "detuđmanizacija", odnosno dekroatizacija?

Kada bi “detuđmanizacija” bila usmjerena na eliminiranje anomalija u hrvatskoj gospodarskoj sferi, dao bih mu aplauz, ali njeno usmjeravanje u političku, energično osuđujem.

Priličan broj hrvatskih političara snosi moralnu i političku odgovornost, jer su podlegli pritiscima iz vana i prihvatili formulu po kojoj je Hrvatska jednako kriva za rat kao i Srbija. Svjetski moćnici neumorno izvlače i danonoćno upotrebljavaju iz svog instrumentarija instrumente kojima smeta postojanje bilo kakve Hrvatske. Među važnijim instrumentima je Haaški sud.

Kažu da se Mesiću podmeće. Nakon već objavljenih kompromitirajućih snimki, svjetlo dana ugledale su nove snimke. Uoči predsjedničkih izbora 2000. godine mediji su odbili objaviti iste. Prvi puta Mesić je animirao nabrijane, a sada je na "Juru i Bobana" samo otvarao usta. Nova snimka i nije toliko kompromitirajuća kada se zna da je tada to bio dio folklora, ali uzimajući u obzir ono što danas govori onaj koji je tada ipak bio jedan od ključnih, a ne jedan od onih koji samo otvaraju usta, cijela priča poprima kompleksnije konture, pogotovo kada ono izgovoreno tada i danas po svojoj prirodi zauzima oprečne pozicije i kada se i danas radi o čovjeku iz "vrha".

Nema direktne veze s Mozartom osim parafraziranja. Nedavno sam na jednom forumu slušajući genijalnog Mozarta vodio „malu noćnu raspravu“ (povodom izlaska knjige Ankice Tuđman o svom pokojnom suprugu i prvom hrvatskom predsjedniku - nisam knjigu uspio pročitati). Na raspravu su me navukle "distonavanja" riječi, (nepreciznosti, zabune, uporabe ili zloporabe pojmovne, logičke greške), koje se često prenose u dnevno političku praksu proizvodeći smutnje i nesporazume (ne samo u političkim nego i osobnim komunikacijama). Teme i dileme su bile vezane za „tuđmanizaciju“ i „detuđmanizaciju“, odnosno kroatizaciju i dekroatizaciju koje se u političkim ili politikantskim raspravama vrlo često rabe i zlorabe. Dakle…