pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Eto. To je ono što mene silno zanima. Nekada smo bili avangarda radničke klase, intelektualci koji su vodili mase na barikade, ljudi sa stavom i sa znanjem i hrabrošću da te stavove promoviramo i branimo. Potkovani u teoriji, efikasni u praksi...
Danas? Niti smo avangarda, niti imamo veze sa radničkom klasom. Umjesto da predlažemo i provodimo u djelo nova rješenja ne bojeći se kritike mi se držimo doktrine "ne talasaj". Dok nas konzervativna desnica šamara šutimo jer se "ne želimo spuštati na njihov nivo", dok u stvarnosti ili ne znamo odgovoriti ili nemamo hrabrosti jer će nas neki bukadžija etiketirati kao komunjare ili bezbožnike...

Kad sam se prvi puta pojavio na internetu s mojim blogovima a ubrzo zatim i na stranicama pollitika.com od određene grupe, uvjetno rečeno slabo obrazovanih desničara, dočekan sam na nož. Sve što sam pisao, a pisao sam recimo o crkvenoj glazbi, o crkvenom pjevanju, smjesta je iz desnog ćoška gledano kroz političke naočale. I neka lions Queen nije gledala da li ja u stvari imam pravo nego je smatrala da treba mene osobno napasti kako bi me ušutkala jer joj se činilo da prema njenom političkom svjetonazoru nisam podoban (što je u biti točno).

Ove izborne godine hrvatske stranke su si dale truda, naime političari su otkrili da u politološkom rječniku postoje desnica, ljevica i centar. I tako zadivljeni tim novim otkrićem lijepa naša obogaćena je s još dvije koalicije, "ujedinjenom ljevicom" (koja se očito zalaže za lijevu opciju) i "Jedino Hrvatska" ( predstavlja radikalno desnu opciju), u cijelu tu priču se pokušao upetljati i SDP sa svojim slavnim sloganom "Srce je lijevo", ali nisu shvatili da SDP nije. Vodile su se žustre rasprave oko tog slogana, ponajviše je bilo riječi o tome gdje je zapravo srce, ali to zaista nije niti bitno, lijevo, desno ili u trećoj dimenziji u Hrvatskoj sve se svodi na ista prazna obećanja.

Trenutno obrađujem sasvim drugu temu, ali ne mogu se kratko ne osvrnuti na izvlačenje amaterskih video snimki Mesićevog proustaškog govora s počeka 90tih. Koliko je to uopće vijest? Samo malo, izvučeš snimku od prije x godina i bez komentara glavnih protagonista objaviš to pod senzacionalnim naslovom bez pozicioniranja govora u ispravan povijesni kontekst? Krajnje neprofesionalno i rekao bih podlo.

Uredništvo Indexa zna odakle im snimka, no pravo je pitanje tko ju je dao, ponudio ili ih naveo na trag? Tek kada dobijemo odgovor na ovo pitanje primljenu informaciju možemo svrstati u kontekst i shvatiti «big picture». Meni svijetli na medijsku manipulaciju, a samo urednik Indexa može reći detalje. No sumnjam da će to napraviti.

Sanaderovu šutnju o naglom isplivavanju na površinu raznih ultradesničara koji kokodaču oko slučaja Glavaš i istovremeno nediplomatsko i drsko javno obraćanje veleposlaniku međunarodne integracije mnogi tumače kao Sanaderovo ulagivanje nacionalističkom krilu pred izbore. Dok s jedne strane ne komentira zloupotrebe Glavaševe sudbine u svrhu daljnjeg poticanja nacionalizma i okreće drugi obraz probuđenim pašalićevskim snagama, s druge strane bez ikakvog obraza poručuje Degertu da nauči Bečku konvenciju o diplomatskim i konzularnim odnosima (koju jedan diplomat vrlo vjerojatno zna daleko bolje od doktora pjesništva) kako bi se još jednom uspeo na pijedestal branitelja "nacionalnih interesa" i obranio nejako hrvatsko čedo od nasrtaja međunarodnih zvijeri.

Svatko ima neke ideje o tome kako bi Hrvatska trebala funkcionirati. Mediji i interesne skupine svakodnevno trube svoje, raspravlja se na poslu, u kafićima i tramvajima. Primjetio sam da jedna stvar uglavnom nedostaje:

- zagovaranje ekstremnog kapitalizma.

Hrvatska politika se polako čisti od muljatora i jednog dana će političari većinom biti pametni i visokoobrazovani ljudi. Imati ćemo tako situaciju u kojoj će sposobni ljudi ulagati puno vremena u poboljšavanje učinkovitosti državnog aparata. Tako je dijelom već sada (nisu baš svi političari kriminalci). No ono čega nedostaje su ekstremisti koji žele ukinuti taj državni aparat gdje god je moguće.