pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Slučaj intervjua Davora Butkovića s Ivom Sanaderom svakako je jedan od najvećih medijskih skandala u Hrvatskoj, ako ne i najveći, bez obzira što Butkovićeva matična kuća sad seciranjem autora lažnog maila pokušava priču okrenuti na drugu stranu. To što je napravio 23-godišnji Zagrepčanin, bio on u Iskoraku ili ne, bio on nekad u Nacionalu ili ne, i slao on sporni mail iz stana Večernjakove novinarke ili ne, može biti samo paralelna pričica uz ovo što je Butković uspio izvesti. Naime, činjenica je da je on objavio intervju a bez da je i u jednom trenutku pokušao provjeriti njegovu autentičnost, da ne govorimo da je toliko samouvjeren da ga nije premijeru niti ponudio na autorizaciju.
No, ajmo se poigrati nečim drugim. Pokušajmo sastaviti top-listu najvećih medijskih skandala ove prirode otkako je hrvatske neovisnosti. Nudim neki popis onoga što mi pada na pamet, i to nasumičnim redoslijedom, a svatko je slobodan dodati svoje favorite, pa da vidimo tko nam to doista piše po novinama.
- Pisma Hrvoja Petrača iz zatvora Ivi Pukaniću;
- Popisi petokolonaša i "snajperista" u ST-u, Nedjeljnoj Dalmaciji i drugim listovima početkom devedesetih;

... i što on otkriva o stanju hrvatskoga društva, a šta pokazuje o svom misaonom sklopu?
Da li stvarno postoje dvije Hrvatske Denisa Kuljiša ili je on odraz nacionalističkih i ksenofobnih politika nastalil na ovom području prije dva desetljeća, a može se reći i prije gotovo jednog stoljeća.

"Da odgovorimo na to pitanje moramo analizirati raspodjelu glasova po idejnim usmjerenjima i po izbornim jedinicama, pa proniknuti u temeljni model po kojemu se političke inklinacije biračkog tijela konfiguriraju. Moramo shvatiti političku arhitekturu društva, njegovu dinamiku, moramo pojmiti u čemu je stvar, oko čega se borba vodila i od kakvih je političkih blokova zapravo načinjena hrvatska država.

Njeno teritorijalno ustrojstvo seže u blisku prošlest. Taj dvorac od lego-kocaka sastavio je dr Tuđman, uz stručnu pomoć demografa dr Ive Baučića, koji je pritom čupao kose i poslije svake sesije s hrvatskom operetnim diktatorom dolazio u redakciju "Globusa" da saspe otrov protiv supervizora projekta.

Nije me ni razveselio a još manje iznenadio podatak kojeg Denis Kuljiš u ovotjednom „Globusu“ iznosi u javnost. Naime, otkriva nam dio imena osoba koje su u zadnji čas, naprečac, da bi u novoj hrvatskoj demokratskoj vlasti postigli karijere, dobivali, onako ispod ruke sveučilišne diplome.

Priča ne bi bila opasna da se tu radi samo o politološkim diplomama iako je i to kriminal. Ali, kako Kuljiš detaljno iznaša dobivale su se tako naprečac i diplome Medicinskog fakulteta pa su ljudi postajali doktori. Što baš i nije tako veselo.

To je samo potvrdilo moju skepsu prema mnogim jugoslavenskim (kasnije i hrvatskim) sveučilišnim diplomama – pogotovo onim koje su dijeljenje u Banja Luci, Novom Sadu itd.

Njemačka balansira sve složenije i u nijansama. Francuska u grču promjena. Italija puzi po tankoj žici - i mali lahori ugrožavaju stvar. Slovenija i Danska na mukama. Pax americana na jugoistoku Evrope markiran, prikrpano Evropi i NATO paktu, čak i Turska, ide se dalje, vremena više nema. Iskusna Hrvatska pliva u svim smjerovima.

Dobio sam neki dan pismo od jednog građanina gdje on kaže kako inače ne čita Globus, ali je zadnji broj pročitao i tamo vidio članak jednog novinara tog istog Globusa “kolumniste, pozamašne kilaže, odnosno tonaže, koji inače laže kad zine”, a za koga dotićni čitatelj pouzdano zna da je “prodana duša i agent vlasti, koja god trenutačno bila”, te da “s premijerom putuje po svijetu i Bog samo zna što sve tamo s njim radi”, pa kako je, po njegovom mišljenju ta osoba “opasan agent raznih tajnih službi” i kako mu “nije mjesto u javnim medijima”. Pa me pita mogu li ja što uraditi (ili moja stranka, ili politika kao takva, bilo tko u ovoj državi) da se takve osobe makne jednom zauvijek s javne scene. Tako meni dotični gospodin kaže i tako me pita.