Neovisni, ali ne i neutralni

Hrvatski sabor treba i mora po prioritetu donijeti:

Zakon o zaštiti osobne časti i tjelesnog integriteta svih Hrvatskih branitelja.

Taj Zakon sa snagom iznad svih zakona treba i mora stupiti na snagu odmah, a djelovati i retrogradno.
To znači da se kažnjene Hrvatske branitelje mora rehabilitirati, osloboditi svake kazne, Hrvatske branitelje vratiti nekažnjeno iz Den Haaga u Hrvatsku i od stupanja na snagu Zakona nijedan Hrvatski branitelj ne smije više biti pravosudno gonjen od nijednog kaznenog suda u Hrvatskoj i nikako izvan Hrvatske radi događanja u Domovinskom obranbenom ratu protiv srbske agresije izvana i iznutra.

Hrvatska se je branila u svojoj zemlji
Hrvatska i Hrvatski branitelji nisu nikoga napadali, nego su se branili i u obrani sebe, svojih obitelji i svoje domovine Hrvatske padali su kao nedužne žrtve, a u tome ratu, kao i u svakome ratu padali su također osvajački neprijatelji i poneka žrtva iz njihove civilne infrastrukture.
Neprijatelji su sami krivi za pogibije svake vrste jer su izazvali i vodili rat protiv Hrvatskog naroda u njegovoj Domovini.

Dubrovnik je opet u šoku.

Dva događaja, dva sudska procesa, oba izvan Dubrovnika i granica Hrvatske, ponovo su uzbudila duhove u gradu podno Srđa. Jedan s drugim nemaju nikakve veze, ali vremenska koincidencija izricanja presuda i nehotice navode na usporedbu. A ona dodatno konsternira javnost.

Pravda je spora ali dostižna, stara je izreka za kojom se poseže u trenucima nezadovoljstva kad raskorak između prava i pravde 'bode oči' i 'para uši'. U ovoj situaciji ni to ne pomaže. Prije bi se moglo reći: Nije pravda toliko spora, koliko je nedostižna! Uza svu konsternaciju koju ovakva sintagma nosi.