Tagovi

Jednaki

Jednaki

Demokracija je stanje uma i kulture društva. Društvo u kojem funkcionira dvostruki moral (stoka i vukovi), gdje je najnormalnije pognuti glavu pred moćnijim, jer ne postoji ništa što bi štitilo niti temeljne vrijednosti društva, u takvom društvu nema demokracije.

Demokracija tako deklarativno možda i postoji, baš kao što je demokracija postojala u Iraku za vrijeme (ili poslije) Saddama, no to je samo prazna riječ na papiru, baš kao i Ustav, baš kao i bilo što drugo u društvu prevare, laži i nasilja.

Hrvatska je društvo u kojem je ideja JEDNAKOSTI (okosnica demokracije) nešto realno nepostojeće. Prolazi Hrvatska kroz "tranziciju", no stvari ostaju iste. Nepisana pravila ostaju ista, politički monopol je jedino zamijenio politički oligopol, suština je ostala ista.

Kasta moćnika za koje licemjerni zakoni ne vrijede, kasta marve nad kojima se vrši svaki oblik terora (institucionalnog, parainstitucionalnog, vaninstitucionalnog) pogotovo ukoliko marva uđe u prostor koji je uzurpirala kasta moćnika.

Milanović nadmašio Kosor

Usprkos tome što je HDZ kao stranka oduvijek vođen krajnje autoritarno i u njemu bilo nezamislivo da članovi učine išta protivno volji „velikog vođe“, na sastanak koji je kasnije ocijenjen pučističkim se na Sanaderov poziv ipak odazvalo dvadesetak saborskih zastupnika. Bez obzira što su kasnije listom svi izmišljali benigne razloge kojima bi opravdali prisutnost, uglavnom naivnost i neznanje o čemu se stvarno radi, i distancirali se od Sanadera, činjenica je da strah od odmazde Jadranke Kosor nije bio dovoljan za automatsko otklanjanje poziva.

Danas prije podne je s početkom u 11.00 sati u Tribinama grada Zagreba održano predstavljanje Željke Antunović kao kandidatkinje za funkciju predsjednice zagrebačke gradske organizacije SDP-a. U prepunoj se dvorani, mlađi članovi su prepustili sjedeća mjesta starijima, nije moglo zamijetiti niti jedno jedino lice „uglednijih“ SDP-ovaca. Nije bilo ni članova Predsjedništva, ni saborskih zastupnika niti bilo koga, osim jedne časne iznimke, iz sastava Glavnog odbora ili pak osoblja s inače prenapučenog Iblerovog trga.

Razlika je očita.

Lokalni izbori - demokratski iskorak ili tek farsa?

Odmah na početku želim naglasiti da ovo nije dnevnik o liku i djelu zagrebačkog gradonačelnika niti je isti komentar stanja u zagrebačkoj skupštini ili skorašnjih izbora za čelnika zagrebačkog SDP-a. Dnevnik je nastavak serije ranijih pod nazivom „Lokalni izbori 2009 - …" koji su imali za cilj ukazati na nedorečenost i nelogičnosti zakona o lokalnoj (regionalnoj) samoupravi i neposrednom izboru čelnika lokalne izvršne vlasti.

Podsjetimo se, Zakon o izboru općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika grada Zagreba (NN 109/07) je pri donošenju predstavljen kao snažan iskorak na putu demokratizacije izbornog procesa u Hrvatskoj jer da će o čelnicima lokalne izvršne vlasti umjesto političkih stranaka neposredno odlučivati građani. Bio je to rezultat višegodišnjih inicijativa, kako političkih stranaka tako i pojedinih udruga civilnog društva. Iako je donesen skoro dvije godine prije prvih idućih lokalnih izbora i usprkos upozorenjima pojedinaca s iskustvom u lokalnoj samoupravi da sam zakon nije dovoljan i da bi zbog nedorečenosti moglo doći do sukoba nadležnosti i problema u funkcioniranju lokalne vlasti , to vrijeme nažalost nije iskorišteno da se problem riješi.

Moj glas za sve nas

Ovaj dnevnik je prvotno trebao biti komentar na tekst kolege blogera Aleksandra Hatzivelkosa „Moj glas za Željku“, a koji se odnosi na unutarstranačke izbore u zagrebačkom SDP-u. Obzirom da sam se temom proširio izvan okvira njegove teme, odlučio sam dnevnik objaviti kao zasebnu temu.

Kao aktivni pripadnik druge stranke, HNS-a, bez obzira što je SDP u mnogim stvarima svjetonazorski vrlo blizu mojim pogledima, osjećam se ipak nepozvanim da komentiram postupak kandidature unutar samog SDP-a. Iz tog razloga sam neopredijeljen u pogledu izbora za novu predsjednicu/predsjednika njihove gradske organizacije. Ono što me ponukalo da se uopće uključim u diskusiju ove tematike je pokušaj samog Aleksandra Hatzivelkosa da unese dodatnu kvalitetu u politički život za koju se i ja intenzivno zalažem od kad se bavim politikom. Radi se o razmišljanju svojom glavom, o razvoju kulture ophođenja i o stavljanju poštenja na prvo mjesto umjesto osobnih ambicija, o želji da kandidacijski postupak rezultira boljitkom za organizaciju.

Behar, tursko proljeće

Behar je turska riječ koja znači cvat voćki, one raznobojne cvjetove koji se iznenada pojavljuju upravo u ovo doba godine, a preneseno i razdoblje ranog proljeća. Eto, sad znamo što znači Bosnom behar probeharao.

Turska je vrlo zanimljiva i ne tako daleka zemlja o kojoj prosječno obrazovan, pa i mnogi visokoobrazovan Hrvat zna vrlo malo, čak se me neki pitali govori li se u Turskoj arapski... mnogi misle da je Turska zemlja tamnoputih muškaraca s brkovima a la Saddam i žena kojima se kroz prorez burke vide tek oči. No istina je mnogo zanimljivija. Turska je nešto kao ogledalo Hrvatske i cijele bivše Jugoslavije. Vidjet ćemo zašto...

U Turskoj sam bio samo jednom, i to tek u İstanbulu. Na prvi pogled, Turska se ne razlikuje mnogo od Hrvatske, mnogo automobila, ljudi obučeni ovako i onako, uglavnom u traperice, mladi izgledaju kao i ovdje... Sve je slično, a opet ima mnogo razlika: turski kebap je mnogo raznolikiji od naših ćevapa, a turski rakı (ovaj i bez točke se čita različito od i) ima sasvim drugačiji okus od naše rakije — po anisu — i pije se pomiješan s vodom jer je inače prejak.

Izbori - odgovor za budućnost

IZBORI – ODGOVOR ZA BUDUĆNOST

Kandidiram se za predsjednicu zagrebačkog SDP-a jer želim uvesti promjene u dosadašnji život stranke u Zagrebu. Za taj posao sam spremna i znam kako ga treba odraditi. Glavni mi je cilj, zajedno sa svim članovima, nadograđivati zagrebačku organizaciju koja je ključan dio naše stranke i koja može dati još veći doprinos pobjedi na idućim parlamentarnim izborima.

U našem gradu želim graditi SDP u kojemu će o svim važnim temama odlučivati članstvo, a ne samo vrh stranke. Želim novi SDP u Zagrebu u kojemu vlada konkurencija ideja, a ne interesa. SDP kakvoga zamišljam i kakvoga želim graditi u Zagrebu bit će stranka koja poštuje, a ne iskorištava građane. Promjene koje želim provesti dio su mojeg programa Novi početak za zagrebački SDP.

Što želi zagrebački SDP?

Osim parlamentarnih i predsjedničkih, malo je izbora koji pobuđuju toliku pažnju javnosti. Prvi put nakon smrti Ivice Račana i sada kad treba izabrati osobu koja će nakon Milana Bandića upravljati gradskom organizacijom, zbivanja u SDP-u su predmet pojačanog interesa javnosti. To se može razumjeti jer radi se o najjačoj opozicijskoj stranci a u okviru nje, o najbrojnijoj organizaciji koja uz to djeluje u glavnom gradu Hrvatske. Kandidata je više a neizvjesnost stvarna jer se predsjednika bira izravno i to glasovima svih članova gradske organizacije.

Koliko god se nekada i moglo utjecati na konačan ishod izbora, prije svega određivanjem delegata sklonih kandidatu poželjnom vodstvu stranke, ovaj puta je doista sve u rukama običnih članova. Zbog toga se već duže vrijeme i unutar stranke vode prave predizborne kampanje. Prave ne samo po oblicima djelovanja i sredstvima koja se koriste već i po spremnosti nekih na sve ne bi li došli do cilja.

Cilj kandidata je jasan, oni žele pobijediti. Cilj vodstva stranke također, ono želi pobjedu kandidata koji će mu biti lojalan, na kojeg će moći utjecati ili općenito, s kojim neće imati problema.
Međutim, malo ili nikako se govori o tome koji je cilj članova stranke, onih običnih, „malih“, koji u ovome slučaju jedini imaju pravo odlučivati.
Pa, što to želi zagrebački SDP?

Moć narodu!

Prvi ˝centar moći˝ je svakako država…

Kako podijeliti ˝centre moći˝ u Hrvatskoj? Što se tog pitanja tiče, svatko ima svoju teoriju. Imam je i ja. Dakle, ja bih podijelio tu moć na tri strane – država, Crkva i naravno narod ( dakako, postoji tu još niz drugih, među kojima su možda najvažniji kapitalisti, ali za ovu temu je najbitnija ova posljednja strana ).

Demokracija i Republika

Na ovaj me dnevnik potakla rasprava od prije nekog vremena koju sam, tada još kao neregistrirana, ali redovita, čitateljica polllitike.com uočila na ovom portalu. Bilo je to pitanje postavljeno u jednom dnevniku: "Što biste učinili da vam je vlast na jedan dan?". Većina me odgovora zaprepastila - ne zbog nekih rješenja koja već nisam načula na jutarnjoj kavi, onako usput, ili kupujući namirnice na Dolcu; bilo je to više zbog činjenice da je većina odgovora pretpostavljala neko uvođenje autoritarnosti i eliminaciju demokracije. Mnogo se odgovora doticalo i otvaranja nekih novih "Golih otoka". Nijedan odgovor nije se ticao uvođenja više demokracije. Naravno - tako je lakše. Oduvijek je bilo lakše uvesti diktaturu i preskočiti godine koje su potrebne za razvoj funkcionalne demokracije, što Hrvatska (ipak) nije. Oduvijek se bilo lako poigravati s mišlju o nekim pametnijim ili "pozvanijim" ljudima koji će vladati narodom i donositi mudre, ili barem, bolje odluke od onih koje kritiziramo svaki dan, za jutarnjom kavom, uz cigaretu.

Tito - eufemizam svoga lika i djela

Kompromis sa prošlošću kakvim ga ja vidim, kao rješenje prijepora oko Tita nije kompromis u smislu odricanja i apsolutnog odmaka od bilo koje suprostavljene strane, već istinom uspostavljanje ravnoteže tih strana.

tito

Novi dnevnici

  1. Delanec od pravednik vz komentara 6
  2. u povodu ratovanja daleko oko nas od aluzija komentara 0
  3. Dezinfekcija i čišćenje- za laži poraženih i frustriranih od ppetra komentara 49
  4. Bandić i "Bandići" od bosancero komentara 23
  5. Prijevremeni izbori za gradonačelnika u Zagrebu? od Zoran Oštrić komentara 30
  6. KURDI, žrtvovan narod? od Ljubo Ruben Weiss komentara 17
  7. Argumenati ZA i PROTIV preferencijalnog glasovanja od DEMOS komentara 15
  8. Pa promijenimo konačno taj ustav, … III od Feniks komentara 64
  9. Referendum kao odraz od lunoprof komentara 15
  10. SDP dopušta HDZ-u osvajanje RH od aluzija komentara 0
  11. Nakon posjeta Putina Hrvatska treba revidirati politiku prema Srbiji od vkrsnik komentara 59
  12. Suđenje u Muenchenu okidač za lustraciju u Hrvatskoj od vkrsnik komentara 56
  13. živim okružen surogatima od aluzija komentara 0
  14. Kome će se prikloniti Srbija? od Weteran komentara 49
  15. Između dva referenduma od Zoran Oštrić komentara 35
  16. HNS i privatizacija autocesta od Weteran komentara 25
  17. Dolazi li nova zapadna ekonomska kriza ...? od Busola komentara 7
  18. Pet socijalističkih mitova od Tko je John Galt komentara 53
  19. Politika NE normalno prestvara u normalno (osvježeno) od aluzija komentara 0
  20. "Bezukus" - zadnja faza postmoderne od lunoprof komentara 111
  21. Stranputice liberalnog tržišta i demokracije - Ima li izlaza? od bet komentara 58
  22. Zakoni, zakoni jeftino dam samo da prodam. od bosancero komentara 1
  23. Matematika 101 od Tko je John Galt komentara 24
  24. I poslije dr. Dejana Jovića, dr. Dejan Jović od vkrsnik komentara 17
  25. EBOLA! Iako je Hrvatska u Europi, Europa nije u njoj! od ppetra komentara 241

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Bigulica
  • indian

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 2
  • Gostiju: 20

Novi korisnici

  • jeffrey
  • Turist s razlogom
  • Endrina
  • Primarijus iz BiH
  • narko