Tagovi

Vražje kolo zločinačke organizacije

Već duže vrijeme gruntam o jednoj temi koja je uvijek aktualna u Hrvatskoj politici bez obzira na trenutnu temperaturnu gravitaciju raznih aqatorija i koja ima svoju cikličku potentnost i koja nikad zapravo nije doživjela svoje određenje konačnosti u smislu konsenzualnog sadržaja. Pravi šlagvort i podstrek da verbaliziram istu mi je dao moj stari „pajdaš“ Kuki (Kukljica) kad je upotrijebio nama svima znanu staru metaforu vrzinog kola iliti vražjeg kola i komentara na isti Marival-e o cijeni ulaska u to kolo.
Temeljna politička potka svodi se na činjenicu konstitucije političkog sustava u Hrvatskoj u kojem je moguće, a tako se praktično i ostvaruje – obnašanje vlasti i vladanje na bazi 1% osvojenih glasova na izborima bilo koje razine političkog organiziranja. Daklem za one koji su novijeg datuma rođenja Kuki tu metaforu sadržajno predstavlja kao:U narodnoj predaji postoji ideja ili bolje reći slika i usmena predaja o vrzinom kolu. To je kolo u koje se ljudi uhvate i nikako iz njega ne mogu da izađu.

Demokratsko odlučivanje

Demokratsko odlučivanje poznaje dva oblika odlučivanja: posredno i neposredno.
Posredno odlučivanje u demokraciji je izabiranjem svojih zastupnika, koji u naše ime odlučuju. Kod posrednog odlučivanja velika je opasnost što naši zastupnici u mnogim slučajevima ne odlučuju po savjesti moralnih demokrata, već izvrču činjenice i odlučuju po svom nahođenju koji je često motiviran njihovom osobnom koristi. Do danas sva demokratska društva participirala su pretežno posredno odlučivanje. Zašto? Iz jednostavnog razloga. što se na taj način lakše manipulira zapostavljenom večinom. Izabrani zastupnici odlučuju u ime ostalih po vlastitom nahođenju.
Drugi oblik odlučivanja u demokraciji je neposredno odlučivanje. Neposredno odlučivanje je referendum. Referendumom svi po svom nahođenju odlučuju o stvari odlučivanja. Neposredno odlučivanje možemo nazvati i samoodlučivanje, te je kao oblik demokratskog odlučivanja pravednije. Neposredno odlučivanje obvezuje sve o uspijehu ili neuspijehu stvari odlučivanja, bez obzira da li su odlučivali o stvari odlučivanja ili nisu , iz razloga što im je pružena mogučnost da odlučuju o istom.

Da se Hrvati pitaju, što bi odabrali?

Ovih dana svjedočimo da Hrvatima ništa nije toliko bitno kao vlastiti novčanik. Budimo realni, kolektivni ugovori o kojima sindikati pokušavaju provesti referendum se ne tiču uvjeta rada u čeličanama, rudnicima ili znojenja u utrobama brodova. U 90% slučajeva radi se o radu u grijanim uredima, a ako imate sreće i hlađenima ljeti. Tiče se sigurnosti posla, ali još više čistog novca -- božićnica, uskrsnica, regres, dar za djecu... to nisu bonovi za tjedan dana odmora u odmaralištu državnih namještenika, već skoro uvijek keš.

Ne zaboravimo, radi se skoro isključivo o državnim namještenicima. Ja sam se davno pozdravio s božićnicom, i naravno nisam se bunio (dolaskom krize je bilo jasno da slijede otkazi ili smanjenje plaća!) ali ja radim u privatnoj firmi. Poznajem ljude kojima kasni plaća mjesec-dva, ali i oni rade kod privatnika. Oni radnici iz Pevca vjerojatno nisu dobili regres za ovo ljeto, ali oni su radili za Pevca, a ne za Jacu.

Hrvati nisu uspjeli skupiti ni blizu dovoljnog broja potpisa da bi se održao referendum u ulasku u NATO. Dakle novčanik je mnogo važniji od vojnih pitanja. Kladim se da će vrlo slično biti i za EU.

Kapitalizam ne popravljati već rušiti – svim sredstvima!

Interesantno a istovremeno bljutavo je gledati tone slova ovdje naslaganih i u javnosti artikuliranih kojima se oslikava nemoć i mentalna bijeda fizički izraubanog rvackog društva koje trokira u rapsodiji prirodnih benefita, ali i ljudske močvare.
Pika se fragment po fragment društvene aktivnosti, jadikuje, ljuti, slavi – i na kraju jedinstven zaključak poznat od prije 20-tak godina nepromijenjen sve do današnjeg dana. Treba nekaj popraviti u državi naroda iz stoljeća sedmog ali je problem u vremenu dolaska godota bez kojega nijedan početak nije moguć. Dotle ima svrhe samo mantra o potrebi…

Varšavska i budućnost demokracije

U subotu sam pisao o događajima u Varšavskoj i koncepcijama nenasilne akcije i održanja reda. Danas par riječi o demokraciji, također na osnovu diskusija vođenih ovih dana na netu.

Jedan argument cinika, koji stoje sa strane jest, da du prosvjedenici naivni, jer su svoj bijes usmjerili samo na Milana Bandića, dok je stvar u sustavu, iz kojega je on iznikao i kojeg je dio.

Postoji taktika, a postoji i strategija. Ne možeš ciljati na stotinu ciljeva odjednom. Sasvim točno - postoji problem sustava. Sustava otuđene moći, gdje političari smatraju da demokracija traje deset sekundi svake četiri godine, dok ne zaokružiš broj na listiću, a onda oni vladaju.

History Channel

Ponekad se izgube svi kriteriji, i "sve prolazi". Ponekad je teško u metežu raspoznati maticu, glavnu struju zbivanja, a možda glavne struje i nema, možda je zapravo sve kaos.

Ali srećom postoji History Channel. Doduše, moraju prvo snimiti film, pa ga prikazati. Dotad može proći i par stotina godina. Onda možemo vidjeti što je bilo bitno.

Gdje je danas Hrvatska? To je jako teško reći, a nažalost termin Zapadni Balkan se čini sve prikladnijim. Relativno mala gospodarska kriza je dovela do potrebe raščišćavanja stvari, a kad lupate metlom po sijenu, svašta može izletjeti. Eto izlijeću razni tipovi i pune pritvore. Eto imat ćemo štrajkove i tko zna što. Možda će i cijela država tražiti MMF, što je drugo ime za bankrot, kontrolirani doduše, gdje dužnik slijedi diktat banke.

Došlo vrijeme da se i Bandića brani

Pažnju hrvatske javnosti u posljednje su vrijeme zaokupile brojne afere iz domene političko-gospodarskog kriminala. Potaknute su, prema službenoj verziji, dobrim radom političkih stega naglo oslobođenih pravosudnih tijela što kao imamo zahvaliti odlasku navodno glavnog kočničara Ive Sanadera, odnosno preuzimanju uzdi i njihovom čvrstom držanju od strane navodno vješte jahačice Jadranke Kosor. Prema onoj neslužbenoj, u najvećoj se mjeri radi o vješto režiranoj predstavi vladajućih ne bi li u sklopu pregovora o pristupanju EU konačno iskamčili otvaranje poglavlja o pravosuđu i ljudskim pravima.

U isto vrijeme, javnost je nedovoljno fokusirana na borbu koja se odvija unutar struktura zagrebačke gradske vlasti. Ista je, osim gore navedenim, zasjenjena i najnovijim zbivanjima oko Varšavske ulice a oštrica kriterija za prosudbu o čemu se zapravo radi je bitno zatupljena činjenicom da je jedna od sukobljenih strana Milan Bandić, zbog neuspjeha na predsjedničkim izborima i odlaska iz stranke čiju je zaštitu godinama uživao, trenutno valjda najmanje omiljeni gradonačelnik u Hrvatskoj.

Kažu da kada se radi o principima, imena nisu važna. Ili da barem ne bi trebala biti.

Obdareni parlament Tweedleduma i Tweedledeea

U samo jednom danu od formiranja koalicijske vlade pojavio se oblak pobune.

Torijevski backbencheri naljutili su se zbog najava liberalno-konzervativnog saveza da će za izazivanje novih parlamentarnih izbora biti potrebno 55% glasova. Prema tradiciji (a time i ustavu), za svrgavanje nepopularne vlade potrebno je isposlovati glas nepovjerenja vladi od strane samo polovine zastupnika. Povećanje na 55% izazvalo je nezadovoljstvo nekih parlamentaraca zbog "oduzimanja" moći svrgavanja vlade. Kada je nedavno održao prvu sjednicu kabineta, strastveni obožavatelj pikada i novi premijer David Cameron dao je sve od sebe da pošalje signal "novog doba" u politici odlukom da se plaće ministara umanjuju za pet posto i naredbom zastupnicima da osobne animozitete ostave po strani. No gunđala iz stražnjih klupa očito ne dijele viziju novog harmoničnog doba. Kako torijevci imaju 47% donjeg doma povećanje na 55% bi u praksi značilo da čak i kad bi ih LibDems napustili i pridružili se drugim strankama u izglasavanju nepovjerenja, to još uvijek ne bi bilo dovoljno za svrgavanje vlade. Bivši ministar pravosuđa Jack Straw nazvao je takav prijedlog "namještaljkom", no novi "ministar unutarnjih poslova" (Home Office) William Hague argumentirao je kako je potez potreban kako bi se "zaštitila ideja" petogodišnjeg parlamenta i kako bi mu se dao "pravi kredibilitet". Ipak, protiv indirektnog pokušaja očuvanja konzervativne većine pobunili su se upravo najstariji konzervativni parlamentarci i poručili da vladi daju 50 dana za "medeni mjesec" za vrijeme kojih mogu povući nepopularne poteze. Nakon toga, zaprijetili su backbencheri, počet ćemo istupati.

Žilavost partitokracije – zar demokracija baš uvijek mora izgubiti?

Već smo navikli da nedovoljno promišljene političke odluke izazovu i niz neželjenih, najčešće štetnih posljedica. Po svemu sudeći, drukčije neće biti ni s odlukom da je za uspjeh referenduma dovoljna većina onih koji izađu na birališta. Ako se ista još nekako i može pravdati željom da se izbjegnu zamke nesređenih popisa birača i nedovoljne zainteresiranosti biračkog tijela, ipak je ulazak u EU proglašen strateškim interesom Hrvatske, malo je vjerojatno da je netko ozbiljno razmislio o posljedicama toga na referendume koji se raspisuju zbog sasvim drugih razloga. Da jest, onda bi već na početku ionako presiromašne rasprave bilo rečeno da se prijedlog odnosi samo na referendum o pristupanju EU. Ovako je ostavljen prostor raznim kokošarima i ostalima koji u izbornim utrkama svojim programom i na račun vlastite osobe nikada nisu uspjeli zadobiti značajnije povjerenje birača da u novoj odredbi potraže svoju šansu.

Jednaki

Jednaki

Demokracija je stanje uma i kulture društva. Društvo u kojem funkcionira dvostruki moral (stoka i vukovi), gdje je najnormalnije pognuti glavu pred moćnijim, jer ne postoji ništa što bi štitilo niti temeljne vrijednosti društva, u takvom društvu nema demokracije.

Demokracija tako deklarativno možda i postoji, baš kao što je demokracija postojala u Iraku za vrijeme (ili poslije) Saddama, no to je samo prazna riječ na papiru, baš kao i Ustav, baš kao i bilo što drugo u društvu prevare, laži i nasilja.

Hrvatska je društvo u kojem je ideja JEDNAKOSTI (okosnica demokracije) nešto realno nepostojeće. Prolazi Hrvatska kroz "tranziciju", no stvari ostaju iste. Nepisana pravila ostaju ista, politički monopol je jedino zamijenio politički oligopol, suština je ostala ista.

Kasta moćnika za koje licemjerni zakoni ne vrijede, kasta marve nad kojima se vrši svaki oblik terora (institucionalnog, parainstitucionalnog, vaninstitucionalnog) pogotovo ukoliko marva uđe u prostor koji je uzurpirala kasta moćnika.

Novi dnevnici

  1. Živi zid se ruši, a (ne)javna HRT mu nabrijava rejting skrivanjem istine od javnosti i zataškavanjem afere „Falsifikatori“ od ppetra komentara 3
  2. Analiza dijela dnevnika SPVH-a od rodjen komentara 0
  3. Opozicija koja to nije i privilegije koje to nisu od rodjen komentara 0
  4. Teen scammed buying prom dress online urges other to look out od likedress komentara 0
  5. Predsjednički izbori u Austriji: pobjeda ljevičara u finišu!!! od Zoran Oštrić komentara 34
  6. Business od goldbusiness komentara 2
  7. kazneno djelo koliko je opasno počiniti od aluzija komentara 0
  8. EgyptAir let MS804 - još jedan false flag AAA osi od sjenka komentara 8
  9. Prava i društvo od čovjek iza gomile komentara 71
  10. Od Crnoje preko Hasana do Tome od drvosjek komentara 96
  11. Krug se zatvara: Karamarko će teško izbjeći odgovornost od sm komentara 44
  12. Lažna obećanja ljevice ili jesmo li spremni snositi posljedice od spvh komentara 5
  13. Ruganje pravnoj državi, ruganje demokraciji, ruganje zdravoj pameti u izboru „Ustavnih sudaca“ od ppetra komentara 18
  14. Zagovornici "privatizacije" laprdači od rodjen komentara 2
  15. RH prepuna je upravitelja u kvaru, ONI uništavaju od aluzija komentara 0
  16. Afera INA od Zlatno doba kap... komentara 54
  17. Dostojanstvo mu nitko ne može dati ili uzeti, dostojanstvo se živi od ppetra komentara 46
  18. Samica, dragovoljan izbor od otpisani komentara 14
  19. Postizborna koalicija mora postati predizborna od luka komentara 12
  20. Može li HDZ postati moderna proeuropska demokršćanska stranka? od sm komentara 111
  21. Srbi koje sam volio od drvosjek komentara 81
  22. „Bleiburg“ za početnike od Feniks komentara 120
  23. Ponovljeni izbori u Španjolskoj (i opaske o eurozoni, Francuskoj idr.) od Zoran Oštrić komentara 1
  24. za grob spremni –siromasi i prosjaci (osvježeno) od aluzija komentara 2
  25. Afera Konzultantica: Je li ugrožen nacionalni interes i hoće li ju Karamarko politički preživjeti? od sm komentara 120

Tko je online

  • Bigulica
  • Checkpoint Charlie
  • drvosjek
  • NolS

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 4
  • Gostiju: 22

Novi korisnici

  • mirjana malbaša
  • likedress
  • fashty
  • poliedu
  • regoczu