Tagovi

Jedna snažna i hrabra žena

Odavno nam je poznato da žene i muškarci drukčije reagiraju u jednakim ili sličnim situacijama. Isto tako nam je već poznato da su žene u politici sposobne povući drukčije, a često i odvažnije poteze od svojih kolega muškaraca. Kao i u drugim zanimanjima, i u politici se žene teže probijaju do vrha, ali je isto tako jasno da sve ponekad ovisi samo o sposobnostima. U ovom mojem kratkom dnevniku bit će riječi o jednoj snažnoj i hrabroj ženi koja se eto uspjela probiti do vrha, i koja je eto uspjela povući odvažni potez bez presedana, kakvog njezini kolege muškarci vjerojatno nikad ne bi napravili.

Ne, nije riječ o Jadranki Kosor. Niti je riječ o Đurđi Adlešić. Niti o Angeli Merkel, po nekima najmoćnijoj ženi svijeta.
Riječ će biti o Hannelore Kraft, od danas novoj premijerki njemačke savezne države Sjeverna Rajna-Vestfalija.

Vražje kolo zločinačke organizacije

Već duže vrijeme gruntam o jednoj temi koja je uvijek aktualna u Hrvatskoj politici bez obzira na trenutnu temperaturnu gravitaciju raznih aqatorija i koja ima svoju cikličku potentnost i koja nikad zapravo nije doživjela svoje određenje konačnosti u smislu konsenzualnog sadržaja. Pravi šlagvort i podstrek da verbaliziram istu mi je dao moj stari „pajdaš“ Kuki (Kukljica) kad je upotrijebio nama svima znanu staru metaforu vrzinog kola iliti vražjeg kola i komentara na isti Marival-e o cijeni ulaska u to kolo.
Temeljna politička potka svodi se na činjenicu konstitucije političkog sustava u Hrvatskoj u kojem je moguće, a tako se praktično i ostvaruje – obnašanje vlasti i vladanje na bazi 1% osvojenih glasova na izborima bilo koje razine političkog organiziranja. Daklem za one koji su novijeg datuma rođenja Kuki tu metaforu sadržajno predstavlja kao:U narodnoj predaji postoji ideja ili bolje reći slika i usmena predaja o vrzinom kolu. To je kolo u koje se ljudi uhvate i nikako iz njega ne mogu da izađu.

Demokratsko odlučivanje

Demokratsko odlučivanje poznaje dva oblika odlučivanja: posredno i neposredno.
Posredno odlučivanje u demokraciji je izabiranjem svojih zastupnika, koji u naše ime odlučuju. Kod posrednog odlučivanja velika je opasnost što naši zastupnici u mnogim slučajevima ne odlučuju po savjesti moralnih demokrata, već izvrču činjenice i odlučuju po svom nahođenju koji je često motiviran njihovom osobnom koristi. Do danas sva demokratska društva participirala su pretežno posredno odlučivanje. Zašto? Iz jednostavnog razloga. što se na taj način lakše manipulira zapostavljenom večinom. Izabrani zastupnici odlučuju u ime ostalih po vlastitom nahođenju.
Drugi oblik odlučivanja u demokraciji je neposredno odlučivanje. Neposredno odlučivanje je referendum. Referendumom svi po svom nahođenju odlučuju o stvari odlučivanja. Neposredno odlučivanje možemo nazvati i samoodlučivanje, te je kao oblik demokratskog odlučivanja pravednije. Neposredno odlučivanje obvezuje sve o uspijehu ili neuspijehu stvari odlučivanja, bez obzira da li su odlučivali o stvari odlučivanja ili nisu , iz razloga što im je pružena mogučnost da odlučuju o istom.

Da se Hrvati pitaju, što bi odabrali?

Ovih dana svjedočimo da Hrvatima ništa nije toliko bitno kao vlastiti novčanik. Budimo realni, kolektivni ugovori o kojima sindikati pokušavaju provesti referendum se ne tiču uvjeta rada u čeličanama, rudnicima ili znojenja u utrobama brodova. U 90% slučajeva radi se o radu u grijanim uredima, a ako imate sreće i hlađenima ljeti. Tiče se sigurnosti posla, ali još više čistog novca -- božićnica, uskrsnica, regres, dar za djecu... to nisu bonovi za tjedan dana odmora u odmaralištu državnih namještenika, već skoro uvijek keš.

Ne zaboravimo, radi se skoro isključivo o državnim namještenicima. Ja sam se davno pozdravio s božićnicom, i naravno nisam se bunio (dolaskom krize je bilo jasno da slijede otkazi ili smanjenje plaća!) ali ja radim u privatnoj firmi. Poznajem ljude kojima kasni plaća mjesec-dva, ali i oni rade kod privatnika. Oni radnici iz Pevca vjerojatno nisu dobili regres za ovo ljeto, ali oni su radili za Pevca, a ne za Jacu.

Hrvati nisu uspjeli skupiti ni blizu dovoljnog broja potpisa da bi se održao referendum u ulasku u NATO. Dakle novčanik je mnogo važniji od vojnih pitanja. Kladim se da će vrlo slično biti i za EU.

Kapitalizam ne popravljati već rušiti – svim sredstvima!

Interesantno a istovremeno bljutavo je gledati tone slova ovdje naslaganih i u javnosti artikuliranih kojima se oslikava nemoć i mentalna bijeda fizički izraubanog rvackog društva koje trokira u rapsodiji prirodnih benefita, ali i ljudske močvare.
Pika se fragment po fragment društvene aktivnosti, jadikuje, ljuti, slavi – i na kraju jedinstven zaključak poznat od prije 20-tak godina nepromijenjen sve do današnjeg dana. Treba nekaj popraviti u državi naroda iz stoljeća sedmog ali je problem u vremenu dolaska godota bez kojega nijedan početak nije moguć. Dotle ima svrhe samo mantra o potrebi…

Varšavska i budućnost demokracije

U subotu sam pisao o događajima u Varšavskoj i koncepcijama nenasilne akcije i održanja reda. Danas par riječi o demokraciji, također na osnovu diskusija vođenih ovih dana na netu.

Jedan argument cinika, koji stoje sa strane jest, da du prosvjedenici naivni, jer su svoj bijes usmjerili samo na Milana Bandića, dok je stvar u sustavu, iz kojega je on iznikao i kojeg je dio.

Postoji taktika, a postoji i strategija. Ne možeš ciljati na stotinu ciljeva odjednom. Sasvim točno - postoji problem sustava. Sustava otuđene moći, gdje političari smatraju da demokracija traje deset sekundi svake četiri godine, dok ne zaokružiš broj na listiću, a onda oni vladaju.

History Channel

Ponekad se izgube svi kriteriji, i "sve prolazi". Ponekad je teško u metežu raspoznati maticu, glavnu struju zbivanja, a možda glavne struje i nema, možda je zapravo sve kaos.

Ali srećom postoji History Channel. Doduše, moraju prvo snimiti film, pa ga prikazati. Dotad može proći i par stotina godina. Onda možemo vidjeti što je bilo bitno.

Gdje je danas Hrvatska? To je jako teško reći, a nažalost termin Zapadni Balkan se čini sve prikladnijim. Relativno mala gospodarska kriza je dovela do potrebe raščišćavanja stvari, a kad lupate metlom po sijenu, svašta može izletjeti. Eto izlijeću razni tipovi i pune pritvore. Eto imat ćemo štrajkove i tko zna što. Možda će i cijela država tražiti MMF, što je drugo ime za bankrot, kontrolirani doduše, gdje dužnik slijedi diktat banke.

Došlo vrijeme da se i Bandića brani

Pažnju hrvatske javnosti u posljednje su vrijeme zaokupile brojne afere iz domene političko-gospodarskog kriminala. Potaknute su, prema službenoj verziji, dobrim radom političkih stega naglo oslobođenih pravosudnih tijela što kao imamo zahvaliti odlasku navodno glavnog kočničara Ive Sanadera, odnosno preuzimanju uzdi i njihovom čvrstom držanju od strane navodno vješte jahačice Jadranke Kosor. Prema onoj neslužbenoj, u najvećoj se mjeri radi o vješto režiranoj predstavi vladajućih ne bi li u sklopu pregovora o pristupanju EU konačno iskamčili otvaranje poglavlja o pravosuđu i ljudskim pravima.

U isto vrijeme, javnost je nedovoljno fokusirana na borbu koja se odvija unutar struktura zagrebačke gradske vlasti. Ista je, osim gore navedenim, zasjenjena i najnovijim zbivanjima oko Varšavske ulice a oštrica kriterija za prosudbu o čemu se zapravo radi je bitno zatupljena činjenicom da je jedna od sukobljenih strana Milan Bandić, zbog neuspjeha na predsjedničkim izborima i odlaska iz stranke čiju je zaštitu godinama uživao, trenutno valjda najmanje omiljeni gradonačelnik u Hrvatskoj.

Kažu da kada se radi o principima, imena nisu važna. Ili da barem ne bi trebala biti.

Obdareni parlament Tweedleduma i Tweedledeea

U samo jednom danu od formiranja koalicijske vlade pojavio se oblak pobune.

Torijevski backbencheri naljutili su se zbog najava liberalno-konzervativnog saveza da će za izazivanje novih parlamentarnih izbora biti potrebno 55% glasova. Prema tradiciji (a time i ustavu), za svrgavanje nepopularne vlade potrebno je isposlovati glas nepovjerenja vladi od strane samo polovine zastupnika. Povećanje na 55% izazvalo je nezadovoljstvo nekih parlamentaraca zbog "oduzimanja" moći svrgavanja vlade. Kada je nedavno održao prvu sjednicu kabineta, strastveni obožavatelj pikada i novi premijer David Cameron dao je sve od sebe da pošalje signal "novog doba" u politici odlukom da se plaće ministara umanjuju za pet posto i naredbom zastupnicima da osobne animozitete ostave po strani. No gunđala iz stražnjih klupa očito ne dijele viziju novog harmoničnog doba. Kako torijevci imaju 47% donjeg doma povećanje na 55% bi u praksi značilo da čak i kad bi ih LibDems napustili i pridružili se drugim strankama u izglasavanju nepovjerenja, to još uvijek ne bi bilo dovoljno za svrgavanje vlade. Bivši ministar pravosuđa Jack Straw nazvao je takav prijedlog "namještaljkom", no novi "ministar unutarnjih poslova" (Home Office) William Hague argumentirao je kako je potez potreban kako bi se "zaštitila ideja" petogodišnjeg parlamenta i kako bi mu se dao "pravi kredibilitet". Ipak, protiv indirektnog pokušaja očuvanja konzervativne većine pobunili su se upravo najstariji konzervativni parlamentarci i poručili da vladi daju 50 dana za "medeni mjesec" za vrijeme kojih mogu povući nepopularne poteze. Nakon toga, zaprijetili su backbencheri, počet ćemo istupati.

Žilavost partitokracije – zar demokracija baš uvijek mora izgubiti?

Već smo navikli da nedovoljno promišljene političke odluke izazovu i niz neželjenih, najčešće štetnih posljedica. Po svemu sudeći, drukčije neće biti ni s odlukom da je za uspjeh referenduma dovoljna većina onih koji izađu na birališta. Ako se ista još nekako i može pravdati željom da se izbjegnu zamke nesređenih popisa birača i nedovoljne zainteresiranosti biračkog tijela, ipak je ulazak u EU proglašen strateškim interesom Hrvatske, malo je vjerojatno da je netko ozbiljno razmislio o posljedicama toga na referendume koji se raspisuju zbog sasvim drugih razloga. Da jest, onda bi već na početku ionako presiromašne rasprave bilo rečeno da se prijedlog odnosi samo na referendum o pristupanju EU. Ovako je ostavljen prostor raznim kokošarima i ostalima koji u izbornim utrkama svojim programom i na račun vlastite osobe nikada nisu uspjeli zadobiti značajnije povjerenje birača da u novoj odredbi potraže svoju šansu.

Novi dnevnici

  1. Bandić i "Bandići" od bosancero komentara 2
  2. Prijevremeni izbori za gradonačelnika u Zagrebu? od Zoran Oštrić komentara 13
  3. KURDI, žrtvovan narod? od Ljubo Ruben Weiss komentara 13
  4. Argumenati ZA i PROTIV preferencijalnog glasovanja od DEMOS komentara 13
  5. Pa promijenimo konačno taj ustav, … III od Feniks komentara 56
  6. Referendum kao odraz od lunoprof komentara 14
  7. SDP dopušta HDZ-u osvajanje RH od aluzija komentara 0
  8. Nakon posjeta Putina Hrvatska treba revidirati politiku prema Srbiji od vkrsnik komentara 59
  9. Suđenje u Muenchenu okidač za lustraciju u Hrvatskoj od vkrsnik komentara 56
  10. živim okružen surogatima od aluzija komentara 0
  11. Kome će se prikloniti Srbija? od Weteran komentara 49
  12. Između dva referenduma od Zoran Oštrić komentara 35
  13. HNS i privatizacija autocesta od Weteran komentara 25
  14. Dolazi li nova zapadna ekonomska kriza ...? od Busola komentara 7
  15. Pet socijalističkih mitova od Tko je John Galt komentara 53
  16. Politika NE normalno prestvara u normalno (osvježeno) od aluzija komentara 0
  17. "Bezukus" - zadnja faza postmoderne od lunoprof komentara 111
  18. Stranputice liberalnog tržišta i demokracije - Ima li izlaza? od bet komentara 58
  19. Zakoni, zakoni jeftino dam samo da prodam. od bosancero komentara 1
  20. Matematika 101 od Tko je John Galt komentara 24
  21. I poslije dr. Dejana Jovića, dr. Dejan Jović od vkrsnik komentara 17
  22. EBOLA! Iako je Hrvatska u Europi, Europa nije u njoj! od ppetra komentara 235
  23. Bajka o dampingu od katkapital komentara 32
  24. Naopako sastavljeni? od Weteran komentara 36
  25. Suđenje Perkoviću i Mustaču je i suđenje hrvatskoj političkoj eliti od vkrsnik komentara 17

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • tomyslav

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 1
  • Gostiju: 21

Novi korisnici

  • jeffrey
  • Turist s razlogom
  • Endrina
  • Primarijus iz BiH
  • narko