Tagovi

History Channel

Ponekad se izgube svi kriteriji, i "sve prolazi". Ponekad je teško u metežu raspoznati maticu, glavnu struju zbivanja, a možda glavne struje i nema, možda je zapravo sve kaos.

Ali srećom postoji History Channel. Doduše, moraju prvo snimiti film, pa ga prikazati. Dotad može proći i par stotina godina. Onda možemo vidjeti što je bilo bitno.

Gdje je danas Hrvatska? To je jako teško reći, a nažalost termin Zapadni Balkan se čini sve prikladnijim. Relativno mala gospodarska kriza je dovela do potrebe raščišćavanja stvari, a kad lupate metlom po sijenu, svašta može izletjeti. Eto izlijeću razni tipovi i pune pritvore. Eto imat ćemo štrajkove i tko zna što. Možda će i cijela država tražiti MMF, što je drugo ime za bankrot, kontrolirani doduše, gdje dužnik slijedi diktat banke.

Došlo vrijeme da se i Bandića brani

Pažnju hrvatske javnosti u posljednje su vrijeme zaokupile brojne afere iz domene političko-gospodarskog kriminala. Potaknute su, prema službenoj verziji, dobrim radom političkih stega naglo oslobođenih pravosudnih tijela što kao imamo zahvaliti odlasku navodno glavnog kočničara Ive Sanadera, odnosno preuzimanju uzdi i njihovom čvrstom držanju od strane navodno vješte jahačice Jadranke Kosor. Prema onoj neslužbenoj, u najvećoj se mjeri radi o vješto režiranoj predstavi vladajućih ne bi li u sklopu pregovora o pristupanju EU konačno iskamčili otvaranje poglavlja o pravosuđu i ljudskim pravima.

U isto vrijeme, javnost je nedovoljno fokusirana na borbu koja se odvija unutar struktura zagrebačke gradske vlasti. Ista je, osim gore navedenim, zasjenjena i najnovijim zbivanjima oko Varšavske ulice a oštrica kriterija za prosudbu o čemu se zapravo radi je bitno zatupljena činjenicom da je jedna od sukobljenih strana Milan Bandić, zbog neuspjeha na predsjedničkim izborima i odlaska iz stranke čiju je zaštitu godinama uživao, trenutno valjda najmanje omiljeni gradonačelnik u Hrvatskoj.

Kažu da kada se radi o principima, imena nisu važna. Ili da barem ne bi trebala biti.

Obdareni parlament Tweedleduma i Tweedledeea

U samo jednom danu od formiranja koalicijske vlade pojavio se oblak pobune.

Torijevski backbencheri naljutili su se zbog najava liberalno-konzervativnog saveza da će za izazivanje novih parlamentarnih izbora biti potrebno 55% glasova. Prema tradiciji (a time i ustavu), za svrgavanje nepopularne vlade potrebno je isposlovati glas nepovjerenja vladi od strane samo polovine zastupnika. Povećanje na 55% izazvalo je nezadovoljstvo nekih parlamentaraca zbog "oduzimanja" moći svrgavanja vlade. Kada je nedavno održao prvu sjednicu kabineta, strastveni obožavatelj pikada i novi premijer David Cameron dao je sve od sebe da pošalje signal "novog doba" u politici odlukom da se plaće ministara umanjuju za pet posto i naredbom zastupnicima da osobne animozitete ostave po strani. No gunđala iz stražnjih klupa očito ne dijele viziju novog harmoničnog doba. Kako torijevci imaju 47% donjeg doma povećanje na 55% bi u praksi značilo da čak i kad bi ih LibDems napustili i pridružili se drugim strankama u izglasavanju nepovjerenja, to još uvijek ne bi bilo dovoljno za svrgavanje vlade. Bivši ministar pravosuđa Jack Straw nazvao je takav prijedlog "namještaljkom", no novi "ministar unutarnjih poslova" (Home Office) William Hague argumentirao je kako je potez potreban kako bi se "zaštitila ideja" petogodišnjeg parlamenta i kako bi mu se dao "pravi kredibilitet". Ipak, protiv indirektnog pokušaja očuvanja konzervativne većine pobunili su se upravo najstariji konzervativni parlamentarci i poručili da vladi daju 50 dana za "medeni mjesec" za vrijeme kojih mogu povući nepopularne poteze. Nakon toga, zaprijetili su backbencheri, počet ćemo istupati.

Žilavost partitokracije – zar demokracija baš uvijek mora izgubiti?

Već smo navikli da nedovoljno promišljene političke odluke izazovu i niz neželjenih, najčešće štetnih posljedica. Po svemu sudeći, drukčije neće biti ni s odlukom da je za uspjeh referenduma dovoljna većina onih koji izađu na birališta. Ako se ista još nekako i može pravdati željom da se izbjegnu zamke nesređenih popisa birača i nedovoljne zainteresiranosti biračkog tijela, ipak je ulazak u EU proglašen strateškim interesom Hrvatske, malo je vjerojatno da je netko ozbiljno razmislio o posljedicama toga na referendume koji se raspisuju zbog sasvim drugih razloga. Da jest, onda bi već na početku ionako presiromašne rasprave bilo rečeno da se prijedlog odnosi samo na referendum o pristupanju EU. Ovako je ostavljen prostor raznim kokošarima i ostalima koji u izbornim utrkama svojim programom i na račun vlastite osobe nikada nisu uspjeli zadobiti značajnije povjerenje birača da u novoj odredbi potraže svoju šansu.

Jednaki

Jednaki

Demokracija je stanje uma i kulture društva. Društvo u kojem funkcionira dvostruki moral (stoka i vukovi), gdje je najnormalnije pognuti glavu pred moćnijim, jer ne postoji ništa što bi štitilo niti temeljne vrijednosti društva, u takvom društvu nema demokracije.

Demokracija tako deklarativno možda i postoji, baš kao što je demokracija postojala u Iraku za vrijeme (ili poslije) Saddama, no to je samo prazna riječ na papiru, baš kao i Ustav, baš kao i bilo što drugo u društvu prevare, laži i nasilja.

Hrvatska je društvo u kojem je ideja JEDNAKOSTI (okosnica demokracije) nešto realno nepostojeće. Prolazi Hrvatska kroz "tranziciju", no stvari ostaju iste. Nepisana pravila ostaju ista, politički monopol je jedino zamijenio politički oligopol, suština je ostala ista.

Kasta moćnika za koje licemjerni zakoni ne vrijede, kasta marve nad kojima se vrši svaki oblik terora (institucionalnog, parainstitucionalnog, vaninstitucionalnog) pogotovo ukoliko marva uđe u prostor koji je uzurpirala kasta moćnika.

Milanović nadmašio Kosor

Usprkos tome što je HDZ kao stranka oduvijek vođen krajnje autoritarno i u njemu bilo nezamislivo da članovi učine išta protivno volji „velikog vođe“, na sastanak koji je kasnije ocijenjen pučističkim se na Sanaderov poziv ipak odazvalo dvadesetak saborskih zastupnika. Bez obzira što su kasnije listom svi izmišljali benigne razloge kojima bi opravdali prisutnost, uglavnom naivnost i neznanje o čemu se stvarno radi, i distancirali se od Sanadera, činjenica je da strah od odmazde Jadranke Kosor nije bio dovoljan za automatsko otklanjanje poziva.

Danas prije podne je s početkom u 11.00 sati u Tribinama grada Zagreba održano predstavljanje Željke Antunović kao kandidatkinje za funkciju predsjednice zagrebačke gradske organizacije SDP-a. U prepunoj se dvorani, mlađi članovi su prepustili sjedeća mjesta starijima, nije moglo zamijetiti niti jedno jedino lice „uglednijih“ SDP-ovaca. Nije bilo ni članova Predsjedništva, ni saborskih zastupnika niti bilo koga, osim jedne časne iznimke, iz sastava Glavnog odbora ili pak osoblja s inače prenapučenog Iblerovog trga.

Razlika je očita.

Lokalni izbori - demokratski iskorak ili tek farsa?

Odmah na početku želim naglasiti da ovo nije dnevnik o liku i djelu zagrebačkog gradonačelnika niti je isti komentar stanja u zagrebačkoj skupštini ili skorašnjih izbora za čelnika zagrebačkog SDP-a. Dnevnik je nastavak serije ranijih pod nazivom „Lokalni izbori 2009 - …" koji su imali za cilj ukazati na nedorečenost i nelogičnosti zakona o lokalnoj (regionalnoj) samoupravi i neposrednom izboru čelnika lokalne izvršne vlasti.

Podsjetimo se, Zakon o izboru općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika grada Zagreba (NN 109/07) je pri donošenju predstavljen kao snažan iskorak na putu demokratizacije izbornog procesa u Hrvatskoj jer da će o čelnicima lokalne izvršne vlasti umjesto političkih stranaka neposredno odlučivati građani. Bio je to rezultat višegodišnjih inicijativa, kako političkih stranaka tako i pojedinih udruga civilnog društva. Iako je donesen skoro dvije godine prije prvih idućih lokalnih izbora i usprkos upozorenjima pojedinaca s iskustvom u lokalnoj samoupravi da sam zakon nije dovoljan i da bi zbog nedorečenosti moglo doći do sukoba nadležnosti i problema u funkcioniranju lokalne vlasti , to vrijeme nažalost nije iskorišteno da se problem riješi.

Moj glas za sve nas

Ovaj dnevnik je prvotno trebao biti komentar na tekst kolege blogera Aleksandra Hatzivelkosa „Moj glas za Željku“, a koji se odnosi na unutarstranačke izbore u zagrebačkom SDP-u. Obzirom da sam se temom proširio izvan okvira njegove teme, odlučio sam dnevnik objaviti kao zasebnu temu.

Kao aktivni pripadnik druge stranke, HNS-a, bez obzira što je SDP u mnogim stvarima svjetonazorski vrlo blizu mojim pogledima, osjećam se ipak nepozvanim da komentiram postupak kandidature unutar samog SDP-a. Iz tog razloga sam neopredijeljen u pogledu izbora za novu predsjednicu/predsjednika njihove gradske organizacije. Ono što me ponukalo da se uopće uključim u diskusiju ove tematike je pokušaj samog Aleksandra Hatzivelkosa da unese dodatnu kvalitetu u politički život za koju se i ja intenzivno zalažem od kad se bavim politikom. Radi se o razmišljanju svojom glavom, o razvoju kulture ophođenja i o stavljanju poštenja na prvo mjesto umjesto osobnih ambicija, o želji da kandidacijski postupak rezultira boljitkom za organizaciju.

Behar, tursko proljeće

Behar je turska riječ koja znači cvat voćki, one raznobojne cvjetove koji se iznenada pojavljuju upravo u ovo doba godine, a preneseno i razdoblje ranog proljeća. Eto, sad znamo što znači Bosnom behar probeharao.

Turska je vrlo zanimljiva i ne tako daleka zemlja o kojoj prosječno obrazovan, pa i mnogi visokoobrazovan Hrvat zna vrlo malo, čak se me neki pitali govori li se u Turskoj arapski... mnogi misle da je Turska zemlja tamnoputih muškaraca s brkovima a la Saddam i žena kojima se kroz prorez burke vide tek oči. No istina je mnogo zanimljivija. Turska je nešto kao ogledalo Hrvatske i cijele bivše Jugoslavije. Vidjet ćemo zašto...

U Turskoj sam bio samo jednom, i to tek u İstanbulu. Na prvi pogled, Turska se ne razlikuje mnogo od Hrvatske, mnogo automobila, ljudi obučeni ovako i onako, uglavnom u traperice, mladi izgledaju kao i ovdje... Sve je slično, a opet ima mnogo razlika: turski kebap je mnogo raznolikiji od naših ćevapa, a turski rakı (ovaj i bez točke se čita različito od i) ima sasvim drugačiji okus od naše rakije — po anisu — i pije se pomiješan s vodom jer je inače prejak.

Izbori - odgovor za budućnost

IZBORI – ODGOVOR ZA BUDUĆNOST

Kandidiram se za predsjednicu zagrebačkog SDP-a jer želim uvesti promjene u dosadašnji život stranke u Zagrebu. Za taj posao sam spremna i znam kako ga treba odraditi. Glavni mi je cilj, zajedno sa svim članovima, nadograđivati zagrebačku organizaciju koja je ključan dio naše stranke i koja može dati još veći doprinos pobjedi na idućim parlamentarnim izborima.

U našem gradu želim graditi SDP u kojemu će o svim važnim temama odlučivati članstvo, a ne samo vrh stranke. Želim novi SDP u Zagrebu u kojemu vlada konkurencija ideja, a ne interesa. SDP kakvoga zamišljam i kakvoga želim graditi u Zagrebu bit će stranka koja poštuje, a ne iskorištava građane. Promjene koje želim provesti dio su mojeg programa Novi početak za zagrebački SDP.

Novi dnevnici

  1. Zloupotreba filozofske diskusije u političke svrhe od Zoran Oštrić komentara 0
  2. Hladni rat IStoka i Zapada - prva žrtva Ukrajina od Busola komentara 18
  3. Kako se čudila pura dreku od gale komentara 16
  4. Izađite na izbore - ne cmizdrite, da nemate za koga glasat! od Zoran Oštrić komentara 31
  5. Reci, slobodno od CikaVelja komentara 1
  6. Direktor C I A –e došao tražiti svoju djecu u Ukrajini od sjenka komentara 6
  7. I meni je žao od magarac komentara 25
  8. Never Never Land od Kvarner komentara 35
  9. stega bye bye od 2573 komentara 32
  10. "Tudjmanovi 200 obitelji" nemaju veze s Tudjmanom od JPeratovic komentara 138
  11. Kako sam dobio rat protiv hrvatskih banaka od krrrrekani komentara 52
  12. papir novac i papir wc od adfilantrop komentara 0
  13. Vlada bojkotira raspisivanje referenduma o ćirilici od vkrsnik komentara 6
  14. Dvostruki vic od petarbosni4 komentara 12
  15. Veritas vincit od Rebel komentara 49
  16. KAKO SPOJITI SLOMLJENO? (MORBIDAN NAROD) - Spektakularni cirkus od crni biser komentara 19
  17. Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (II) od Ljubo Ruben Weiss komentara 21
  18. Od Poncija do Pilata ili o mom djedu Petru i njegovu pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-djedu Franji od krrrrekani komentara 50
  19. Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (I) od Ljubo Ruben Weiss komentara 27
  20. Psihopatsko ponašanje hrvatske političke "elite". od krrrrekani komentara 9
  21. Dida in the house od Rebel komentara 71
  22. Što je čovjek koji mrzi svoj narod i radi protiv njegovog interesa, a narod ga u dobroj vjeri izabrao za svog predstavnika? od krrrrekani komentara 31
  23. Teorija I Praksa Samosvjesnog Samo-upravljača od indian komentara 39
  24. Živimo ispod svojih mogućnosti od magarac komentara 58
  25. Anti Socijalni Personalni Defekt (ASPD) od adfilantrop komentara 0

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Bigulica
  • hatzivelkos

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 2
  • Gostiju: 47

Novi korisnici

  • andela117
  • juditaana
  • Stop Frontin'
  • keepin' it real
  • asdf