Indijska fizičarka i stručnjakinja za pitanja očuvanja okoliša i života na Zemlji
u studenom je prošle godine osvojila Sydney nagradu za mir za svoje zalaganje za socijalnu pravdu. Pedesetsedmogodišnja filozofkinja i aktivistica svjetski je priznata zbog svog rada na osnaživanju žena u zemljama u razvoju, zagovaranju ljudskih prava malih poljoprivrednih zajednica, te na znanstvenoj analizi održivosti okoliša.
Ovo sam prvo objavio kao komentar uz dnevnik StarPila U potrazi za izgubljenim glasačima. Stavio sam zatim na svoj blog, pa kako se radi o ključnoj dilemi za Hrvatsku danas, objavljum ovdje i kao poseban tekst (uz male promjene). Smatram bitnim, da svi znamo što je u igri. Nasuprot sadašnjoj nezadovoljnavajućoj demokraciji, snažne su reakcije da oblike demokracije treba reducirati, a ne širiti. Ja sam se se u posljednjim godinama vladavine jednostranačja borio za više demokracije, pa se ni sad ne želim toga odreći.
Kao kod svih društava u krizi, javljaju se i u Hrvatskoj danas kritike postojećeg demokratskog sustava. S obzirom da je taj sustav demokratski (s mrljama, ali zadovoljava formalne kriterije), javljaju se i ideje da je u samoj demokraciji problem.
Otkad je web 2.0 svakom/svakoj građaninu/građanki svijeta (uz uvjet dostupnosti interneta kao informacijsko-komunikacijske tehnologije) omogućio otvorenu i javnu komunikaciju na bazi slobode i jednakosti u izražavanju mišljenja, bilo je samo pitanje vremena kad će se okoštali oblici komunikativne prakse (uključujući i medije na kojima je ona počivala) pokazati neadekvatnima za novonastajuće društvene odnose i širenje prostora slobode javnog djelovanja. Za cijelo to vrijeme vodila se diskusija između dva tabora: jedni su smatrali da internet sam po sebi ne nosi nikakvu dodanu demokratsku vrijednost, a drugi da se radi o tehnologiji s intrinzičnim demokratskim potencijalom. I koliko god da su se pobornici/e ovog drugog stava trudili/trudile dokazivati tezu o direktnoj vezi interenta i demokratizacije društva, zbilja globalnih i globalizirajućih ekonomskih i političkih kretanja hladno ih je opovrgavala.
Najnovija objava u nizu nezaobilaznih sadržaja kad su u pitanju informacijski resursi, društvene znanosti, sreća i blagostanje - Slobodni Planet, čovječanstvo, kritičko razmišljanje, znanost, nauka, edukacija, obrazovanje, znanje, preporod, svjesnost, evolucija....
Iako se o civilnom društvu u ovim modernim vremenima zaista mnogo govori, priča o "civilnom društvu" je do krajnje mjere nerazumljiva.
Gotovo je nemoguće ovih dana voditi razgovor o svijetu, nacijama, politici i demokraciji, a ne spomenuti čarobnu riječ "civilno društvo"; stoga bi neko mogao pomisliti da ljudi točno znaju na što misle kad upotrebljavaju ovaj termin i zašto je on toliko važan. Nažalost, jasnoća i jednostavnost su u raspravi o civilnom društvu odsutni; nedostatak preciznosti u definiranju prijeti potopom ovog koncepta plimom zbunjoze i kritika.
polugom pomaknut ću Zemlju, daj mi uporište, odavno je rekao,
formula-cijama mijenjat ću Čovjeka, daj mi TEZA-natuknicu, danas se govori,
reformatorsko alternativno razumijevanje SVEGA postojećega (RAR)
opominje...
formula-cijama novim treba iznova formulirati sve postojeće,
nije plagijat koristiti novu formula-ciju metar UMJESTO lakat za mjerenje,
demoKracija je vladavina naroda (ako narod vlada)
ALI ALI ALI
MI svi... (narod) nigdje NE vladamo,
pojedinci osobno vladaju,
pojedinci, demoKratski diktatori demoKratskom diktaturom vladaju narodom,
a to nije demoKracija,
jer to nije vladavina naroda, nego vladavina pojedinaca diktatora,
paradoksi su svjetlost, primjerice, tko ubije nije ubojica,
tko ovaj paradoks shvati, osvijetlio je sebe u znanju tko su drugi,
demoKratski diktator je paradoks, (ONI ubijaju, ONI nisu ubojice)
paradoks ovaj tko shvati osvijetlio je sebe u znanju tko su demoKratski diktatori,
demoKratski diktatori osvajaju vladanje narodom (ONI ubijaju, ONI nisu ubojice)
a posljedica?
Neki od korisnika Politike, poput većine ljudi zadnje polovine prošlog stoljeća misle da je samoupravljanje bilo nešto dobro i veliko. Vidio sam i to da ga neki smatraju oblikom neposredne demokracije, što je možda i opravdano, ali ne mora i biti dobro.
Radi što veće uspješnosti tekuće politike, mislim da je potrebno raskrstiti s iluzijama o samoupravljanju, isto kao i sa iluzimama o valjanosti fašizma ili komunizma (koje , da budem eksplicitan i jasan, ne trpam u isti koš).
Društveno samoupravljanje, kojeg sam ja u ono vrijeme često i sasvim otvoreno nazivao samoizrabljivanjem, nastalo je kao odovor na krizu građanske liberalne demokracije sa jedne strane i pretvrdog socijalističkog dirižizna u tzv. komunističkom bloku, i umjesto da bude korektivni korak pokazalo se kobnim.
baš me kopa jedna paralela zadnje vrijeme: koja je efektivna razlika.
sjećam se 80tih godina prošlog stoljeća, zadnjih deset godina bivše države: defaultne bogomdane, samodopadne i jedine vlastodršce - djelatnike Saveznog Izvršnog Vijeća koje su svi zvali sivovcima, na Radiju 101 su tada svali "sivonjama" slično kako neki mediji današnje dafaultne i bogomdane državotvorce zovu lopovima.
Sudbina demokracije
Sjećate li se kako smo prije rata vapili za demokracijom. A sada, kad je imamo, barem na papiru, tek sada vapimo za njom????
Jeste li sigurni da ste ju ikada stvarno željeli – onu pravu istinsku demokraciju.
Evo jedne priče koja govori o tome. U originalu nije imala nikakve političke konotacije, ali kad joj se doda onih nekoliko riječi na kraju, pretvara se u politički pamflet, i, naravno, obezvrijeđuje njena umjetnička narav.
Zovemo je evolucija. Počela je prije 30.000 godina. "Star Trek - Zvijezdane staze" nisu budućnost u koju smo teletransportirani iz doba dinosaurusa i mamuta; nismo u Enterpriseu-u i ne putujemo svjetlosnom brzinom svemirom već pužemo našim zakrčenim i zagađenim ulicama; ja nisam Spock, ti nisi Sulu, a nema ni Kirka. Umjesto da si ih rješavao, 30.000 godina si probleme izbjegavao izmišljajući nove nazive za njih. Trideset tisuća godina su se problemi nagomilavali. I evo nas danas tu gdje jesmo.
Globalna financijska kriza? Ovo nije ekonomska kriza, ovo je kriza gluposti i lažnog morala, u toku je najveća pljačka u povijesti. Problem nikada nije predstavljao problem sam po sebi već reakcija na problem. Nema više okolišanja, ti si naš najveći problem. Naš problem nisu globalna financijska elita, lukavi advokati, prljavi političari, korumpirani sindikalisti i sva ostala banda. Naš najveći problem si ti, upravo tako, lično ti.
24. 08. 2010.
Kavanski "teoretičari", ali i sasvim ozbiljni znanstvenici iz gotovo svih područja ljudske djelatnosti silno su zaokupljeni, prvi predlaganjem, a drugi traženjem modela društvenog uređenja kojim bi se ljudskom rodu osiguralo "bolje sutra" uz poštovanje svi ljudskih i građanskih prava i sloboda, ostvarujući svu puninu demokracije.
Ne opterećujući se pokušajima uvođenja "novog svjetskog poretka" sa znanim rezultatima i posljedicama, jednako kao i realizacijom neostvarivih ideja, kao što je komunizam, zato jer materijalne mogućnosti ne dopuštaju poštivanje principa "svatko prema mogućnostima, svakom prema potrebama" što bi rezulturalo beskonfliktnim društvom u kojm su svi zadovoljni.
Danas je svakom mislećem pojedincu jasno da su postojeći modeli društveno-političkih uređenja i odnosa poprilično istrošeni, a suprotnosti, ne samo između bogatih i siromašnih, rada i kapitala, već i one među religijama kulturama se gomilaju i prijete sukobima čiji uzroci često leže u sferi iracionalnog.
