zadnjih dana sa svih strana pozivi na rezanje troškova, na "bolne" rezove smanjenje poreza i doprinosa, pogotovo se so može vidjeti u službenom glasilu neoliberalno-tržišnih seronja, Jutarnjem listu.
razmislite malo što bi se dogodilo kad bi se poslušali njihovi savjeti.
-povećanje izdvajanja u drugi stup na 7-10 posto
-smanjenje plaća i mirovina
-smanjenje broja zaposlenih u državnoj službi
-ukidanje "nepotrebnih" bolnica i daljnje rezanje troškova u zdravstvu
-smanjenje doprinosa
-smanjenje poreza
-privatizacija brodogradilišta
-smanjenje subvencija
-privatizacija,privatizacija, privatizacija
kažu da će se smanjenjem poreza i doprinosa potaknuti potrošnja i zapošljavanje.
ali istovremeno otpuštanje ljudi u državnim službama i smanjenje plaća i mirovina će dovesti do još većeg pada potrošnje.
daljnjom privatizacijom će se nakratko skupiti neka sredstva, ali onda slijedi "rezanje" troškova, otpuštanja i poskupljenje usluga, (slično kao s telekomunikacijama)
Ja je se sjećam jedva. Imam osjećaj kao da je to bilo nešto od prije 50 godina. Gotovo sam je već počeo brkati s 4. neprijateljskom ofenzivom. Tko zna, možda ćemo za 50 godina i o Hrvatskoj izvoznoj ofenzivi slušati kao o nečemu junačkom i herojskom, nečemu što je preokrenulo smjer okretanja kotača povijesti. A sve na temelju genijalne strategije maršala Polančeca i hrabrih hadezeovaca oboljelih od tifusa koji su junački probijali obruč. Kad bi još u cijelu priču ubacili i kakav most (onaj Pelješki bi bio idealan), vječnost ofenzive je zajamčena. Dala bi se tu i snimiti kakva dobra koprodukcija koja bi kandidirala za Oscara, s Georgom Cloonyjem u ulozi Polančeca. Ili bi Liam Neeson bio bolje rješenje?
Obzirom kako je zamišljena, Hrvatska izvozna ofenziva (u nastavku: HIO) bi zaista mogla tako i završiti. Bijegom hrvatskog izvoza od nadmoćnog neprijatelja (europskog tržišta) u istočnu Hercegovinu, pa u istočnu Bosnu i Sandžak, čekajući neka bolja izvozna vremena.
Ivica Račan svojedobno je izjavio za HDZ da je stranka opasnih namjera. Tada je to bilo izgovoreno u jednom drugom kontekstu. Ovih dana, ali sada u sasvim drugom kontekstu slobodno možemo izjaviti da HDZ jest stranka opasnih namjera što bi slijedeće godine mnogi građani ove zemlje mogli osjetiti na vlastitoj koži, a evo i zašto…
Otkako je izbila financijska kriza, iz HDZ-a su dolazile oprečne izjave i to po principu kako vjetar puše. Režemo troškove, pa ih ipak ne režemo. Nulti deficit je imperativ, pa onda ipak idemo u deficit. Zamrzavamo plaće, pa ih ipak ne zamrzavamo. U samo mjesec dana od odlučnog zazivanja nultog deficita kao jedine opcije, što je preporučilo i savjetodavno tijelo koje je okupila Vlada RH, došlo se do proračuna koji će zahtijevati deficit od čak 4,7 milijardi kuna.
U nezavidnoj situaciji (globalna ekonomska kriza izazvana najavom poreza na kapitalnu dobit, globalna recesija, presipavanje iz šupljeg u prazno) odlučujem stegnuti remen. Nemam klasični remen sa rupicama, već ovaj bez rupica. Stežem ga i krećem sa mjerama štednje.
Upalite radio ili TV. Otvorite novine. Poput šake u oko udariti će vas riječi:
Stezati remen. Štediti. Smanjiti potrošnju. Proračun bez deficita. Zamrzavanje ili odgoda rasta plaća. Odricati se. Kriza. U banani smo. Zaduživanje. Rast kamata. Teže do kredita.
U ljude se polako uvlači strah, nevjerica. Isčekivanje. Ima li spasa? Hoće li se pojaviti netko i ponuditi spasonosno rješenje?
I tako sve do danas, utorka, 25 studenog, lijeta gospodnjeg 2008.
Danas svi mediji donose „dobru“ vijest: kresanjem zahtjeva ministara, Šuker je uštedio 13,2 milijarde kuna proračunskog novca.
Slijedi i obrazloženje tog financijskog čuda: članovi Vlade doktora Sanadera u svojem popisu želja za državni proračun za iduću godinu zatražili su čak 135.8 milijardi kuna ali je odrješiti ministar financija te zahtjeve skresao na 122,6 milijardi! I eto uštede od 13.2 milijardi!
Ne razumijem ja te ministre. Pa što u popisu želja nisu zatražili 155,8 milijardi, sada bi ušteda iznosila nevjerojatnih 33.2 milijarde kuna.

Sjećate li se pompozno najavljivane „Hrvatske izvozne ofenzive“? Čak postoji i web site www.izvoz.hr koji ima i rubriku vijesti (zadnja najnovija vijest je iz tek „nedavnog“ svibnja ove godine). Taj projekt tzv. izvozne ofenzive lansiran je tamo negdje u predizbornoj godini s kojim je HDZ-ova vlada htjela poručiti kako se ozbiljno namjerava pozabaviti povećanjem izvoza. Ovih dana surova statistika govori da je izvozna ofenziva doživjela svoj krah. Pokrivenost uvoza izvozom je s 46,9% iz 2006. pala na ovogodišnjih 43,8%.
Pretplatio sam se na neke ovakve online novine pa evo jutrošnjih iz Banka Magazina:
Vanjskotrgovinski deficit do kraja veljače 12,4 milijarde kuna
Ukupan izvoz Hrvatske u siječnju i veljači, prema privremenim podacima koje je objavio Državni zavod za statistiku, iznosio je 10,58 milijardi kuna. Istodobno, uvoz je dosegao 22,98 milijardi kuna što znači da je deficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni iznosio 12,4 milijardi kuna što u odnosu na isto lanjsko razdoblje predstavlja porast deficita od 2,43 milijarde kuna.
Iskazan u milijunima američkih dolara, izvoz je u razdoblju od siječnja do veljače 2008. iznosio 2,13 milijardi, a uvoz 4,63 milijarde, dok je vanjskotrgovinski deficit dosegao 2,5 milijarde dolara. Pokrivenost uvoza izvozom bila je 46,0% što je nešto niže od cjelogodišnjeg prosjeka za prošlu godinu koji je iznosio 47,9 posto
Prošlogodišnji deficit bilance tekućih transakcija 3,2 milijarde eura

Izbori su prošli, još niti jedna stranka nije dobila mandat za sastavljanje vlade, a HDZ-ov predizborni balon već je počeo pucati. Vijest s kojom se očito čekalo da prođu izbori i time išlo direktno na ruku HDZ-u kaže da su rokovi plaćanja veledrogerijama sa 120 dana samovoljnom odlukom vlade (čitaj neplaćanjem) opet pomaknuti na nekih 220 do 250 dana. Ni bolnice nisu u ništa boljem tretmanu i opet grcaju u dugovima. Trenutno taj dug iznosi 4 milijarde kuna. Više o svemu pročitajte na vijestima Radija 101.
Kao...... Baš ovaj tjedan, kad je SDP predstavio svoj "politički" mirovinski plan, kao naručeno se pojavila zanimljiva diskusija na Economist.com site-u. Zapravo, radi se o diskusiji o etičnosti deficita. Ako malo razmislite, zdravo razumski, odmah će te povezati dva i dva. SDP najavljuje povećanje izdataka za mirovina od 10% već u 1. godini mandata. Nadalje, obećavaju uvođenje državnih mirovina u 1. godini mandata kako bi izjednačili nove sa starim umirovljenicima. I evo sočnog djela; za to će izjednačavanje biti potrebno 1.6 milijardi kuna. I bit će to najskuplji projekt u SDP-ovom mandatu.
Sanader i njegov glavni gospodarski strateg Hebrang već nekoliko mjeseci našu javnost zasipaju (samo)hvalom da su deficit „spustili“ na 3 posto a da im je plan držati ga i ispod tih 3 posto.
I Ljubo Jurčić i Radimir Čačić upozoravaju pak da taj podatak nije točan jer u deficit nisu uračunate obaveze (dugovi) države spram zdravstva – HZZO-u i gradnju autoesta – HAC-u.
Kada se u dug države dodaju i ti dugovi, tvrde Jurčić i Čačić, deficit bi iznosio oko 6 posto. Usput, i jedan i drugi tvrde da niski deficit ne bi trebao biti osnovni cilj makroekonomske i fiskalne politike. Hrvatska bi trebala preostalih 3 – 4 godine do ulaska u EU iskoristiti da povećanim deficitom ulaže u brži gospodarski razvoj.