pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Na Thopsonovom koncertu u Zagrebu pojavilo se nekoliko pijanih klinaca koji su vikali "Ubij Srbina" i još pokoju frazu kojom valjda dokazuju svoju hrabrost sebi i ekipi, pogotovo je to hrabro u vremena kada nema rata. Jer, da je kojim slučajem 1991. mogli bi se primiti puške, upititi na front i pokušati krknuti kojega Srbina u tenku, bunkeru ili oklopnom vozilu. Ali istovremeno, srbin bi im mogao i vratiti nazad bilo kojim od kalibara koje su dobili od JNA i pucali po našim dečkima opremljenima lakim oružjem i velikim srcem...

Dežurni dušebrižnici i stražari od opasnosti da se Ustaše ne vrate na vlast u Hrvatskoj (?!?) pozabaviti će se ovim klinicima i pokušati ušutakti Thompsona jer im on smeta više od tih pijanih budala... Neka rade svoj plaćenički posao...neću o njima i toj temi, ima dnevnik o tome...

Ali isto tako, niti jedan od dušebrižnika se neće oglasiti na govor mržnje koji stiže ovih danas od službenih srpskih predstavnika, s vrhuncem danas na skupu Srpskog narodnog vijeća.

Kada je Peter Galbraith ( kao gost kod Stankovića u „Nedjeljom u dva“ povodom izlaska njegove knjige „Kraj Iraka!“ ) pričao o stanju u Iraku iznenadila me spoznaja da je formiranje Kurdske države na sjeveru Iraka već gotova činjenica, što predstavlja kraj Iraka kakvog smo donedavno poznavali. Činjenica da Amerikanci (barem oni koji su organizirali svrgavanje Sadama) nisu poznavali temelje na kojima je povijesno bila zasnovana i realno se održavala ta država, nije neki bitan podatak. Uostalom, pitanje je, da li je američko neznanje doista presuđivalo u slijedu događaja, ili jednostavno američki politički pragmatizam (poslije kolapsa Sadamove vlasti, Amerika tj. Busha juniora i saveznike je interesirala samo naftu, koju su jedinu stavili pod kontrolu, dok su sve drugo prepustili stihiji, u kojoj je definitivno izgorio nama poznati Irak).