pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Evo i mog prvog susreta sa velikim stranačkim događajem - 11. izbornom konvencijom SDPa. Sad trenutno sjedim na klupi u blizini Doma sportova, te na suncu i toplom povjetarcu pokušavam na jednom mjestu skupiti prve dojmove. U isto vrijeme u dvorani je oko 2000 delegata krenulo glasati za predsjednika, potpredsjednike, predsjedništvo i glavni odbor - sve skupa, svaki delegat treba glasati za više od 100 kandidata koje smatra najboljima za ta tijela / funkcije. Glasovanje se provodi elektronski i najavljeno je de bi trebalo potrajati dva i pol sata. što je meni dalo dovoljno vremena da izađem na zrak i sumiram dosadašnje dojmove.

Umjesto odgovora na komentare podrške i na mome blogu, ali i putem mailova, SMS-ova i poziva, evo nekoliko impresija o mojemu “rezultatu” na našoj jučerašnjoj konvenciji.
Prije svega želim zahvaliti svima koji su prepoznali ono što zagovaram i za što se zalažem, koji su me podržavali i pomagali mi u ovoj kratkoj unutarstranačkoj “kampanji”. Vama šaljem i poruku: “Ne osjećam se ni na koji način pobijeđenim, unatoč skromnom broju glasova koje sam dobio”, baš kao što se tako nisam osjećao ni npr. 1992. kada smo na izborima osvojili jedva prolaz u Sabor. Čvrsto sam vjerovao onda, kao što vjerujem i sada, da politika nije matematika, tek pragmatično prikupljanje glasova, naprotiv da ona i ne smije biti usmjerena samo tom cilju, iako je taj cilj važan.

Malo prije se logiram i dočeka me slijedeći video:

Ono što mi je upalo u oči je to da je video montiran, ako pogledate snimku, između trenutka kada je čovjek iz publike postavio pitanje i odgovora ima jedna minuta i četrdeset sekundi koje nedostaju. Strašno me zanima što se događalo u tih minutu i četrdeset. Uočite i da je embedanje videa bilo dozvoljeno pa potom zabranjeno.

Prvo, treba čestitati SDP-u na organiziranju prve debate ovog tipa u političkom životu Hrvatske. Sljedeći logičan korak bi bio ono što je dijelom najavio Zoran Milanović, a to je da svaki član stranke ima pravo glasa i da se na taj način vodstvo stranke bira potpuno demokratski, što bi utišalo napokon sve špekulacije tko je čiji čovjek i koje grupe koga podupiru. U tom smislu respekt SDP-u na ovom iskoraku, nadajmo se da će ih i ostale (kakti stranke bez komunističke hipoteke) slijediti i ukinuti farsične izbore s jednim kandidatom.

Slijede moji utisci o nastupu svakog od kandidata. Da ne okolišam previše - po meni pobjednik večerašnje debate je bez jače konkurencije - Zoran Milanović. Možda je nešto i naučio iz katastrofalnih komunikacijskih grešaka iz izborne kampanje, možda odlazak Zinke Bardić iz njegove blizine djeluje blagotvorno, ali večeras je bio uvjerljiv, jasan i s konkretnim porukama. Naravno, imao je i tipičnih momenata političarskog muljanja, najviše oko Osijeka, ali nećemo sad cjepidlačiti i tražiti kruha preko pogače. Vrlo dobar, Zorane, sjedni.

Evo i ja sam ovih dana bio po terenu pa nisam stigao ozbilnije komentirati istupe novog člana pollitike, kandidata za predsjednika SDP-a, Dragana Kovačevića. Počelo je s dva partijska referata na koje je većina opravdano skočila kao oparena. Pa smo mu zamjerili što ne odgovara na pitanja i onda je Dragan, izbavivši se od svekolikog lobiranja po terenu, uspio uloviti malo vremena da napiše neke odgovore pa su neki čak zaključili kako je, eto, sad sve super jer je komunikacija ipak postala dvosmjerna.

Neću više trošiti vrijeme na dolazak na pollitiku.com u stilu "slon-u-staklarskoj-radnji", ajmo vidjet kakve poruke šalje novi kandidat, prilično nepoznat širokoj publici, dao sam si malo truda pročitati ove tekstove na pollitici i neke na njegovom blogu. Generalna ocjena je ista kao i za onaj prvi tekst - puka frazeologija, puna općih mjesta, skrpljena od tisuća istih i sličnih istupa u kojima možete samo mijenjati ime stranke, a da referat ostane isti. Informacijska vrijednost - nula.

- Kaže da neće bježati od teških pitanja, a na jedno konkretno (kad će isporuka novih niskopodnih tramvaja) koje i ne bi trebalo biti preteško - odgovora nema.

Vidim da su se zahuktale strasti i to mi je drago.
Jednako tako se zahuktala i moja kampanja: danas obilazim Požegu, Slavonski brod i Osijek, sutra sam na prvomajskoj proslavi u Maksimiru a prekosutra u Koprivnici.
Vaša komentari poprilično odgovaraju mojoj viziji birača koji žele vidjeti snažniji SDP: zahtjevni, informirani, konkretni i visokih očekivanja.
Želio bih naglasiti da se ne bojim i ne želim bježati od teških pitanja i svakako ću se potruditi odgovoriti na njih. Kako sam sada na terenu trenutno sam usredotočen na razgovore sa stranačkim kolegama i predstavljanje svog programa i vizije socijaldemokracije koji za cilj imaju sljedeće postavke:

- Povratak stranke „malim ljudima“: SDP mora biti na usluzi građanima koji žele živjeti od svog rada, ne smije si dopustiti koketiranje s elitizmom već djelovati kao zaštitnik osnovnih nacionalnih interesa kao što su pravo na rad, zdravstvo, obrazovanje, dostojanstvenu starost i kvalitetno življenje.

„Izbore možeš izgubiti, ali obraz ne“, rekao je Ivica Račan. Upravo te riječi potaknule su me na kandidaturu. Dok sam u isto vrijeme prošle godine, gledao SDP pun poleta, pobjedničkog žara i s četvero ravnopravnih kandidata za čelno mjesto pobjedničke stranke na predstojećim izborima, danas gledam umrtvljen i bezličan SDP, s kojim se bahati premijer posprdno izruguje u svakoj prilici.

U stranci sam od devedesetih godina i imao sam prilike pratiti njen rast i transformaciju u modernu stranku s europskim predznakom, pa si uzimam za pravo reći da se SDP ne može ovako kockati svojim ugledom. Kao čovjek koji iza sebe ima uspješnu poslovnu i znanstvenu karijeru, svoje iskustvo i viziju stavljam na raspolaganje SDP-u kako bi stranka vratila povjerenje građana, motivirala birače, učvrstila stranačko zajedništvo, prevladala unutarstranačke sukobe, iskorijenila bahatost, te ponovno stvorila pobjednički duh i postala istinski lider oporbe od koje će vladajući strahovati, a ne joj se podsmjehivati...

Ljudi su važni
(O čemu sam govorio na Glavnom odboru 19.04.08.)

SDP se nalazi na prekretnici. Jedno je razdoblje u našem rastu i razvoju iza nas. U tom smo razdoblju prešli daleki, dugi i tegobni put odrastanja i sazrijevanja- valjalo nam je preći mnoge rijeke, izdizati se iz ponora teških optužbi, stigmi, potcjenjivanja, nošenja tuđih tereta i tuđih grijeha uspinjati se i rasti do političke snage koja je definitivno i snažno prepoznata kao mogućnost, kao ključ za rješavanje problema koje je nosilo i nosi vrijeme u kojemu živimo i koji pritišću mlado hrvatsko društvo. To smo mogli napraviti, jer smo imali dvije stvari. Imali smo jasnu viziju onoga što želimo i možemo i imali smo vodstvo koje je znalo kao sabrati naš veliki potencijal i kako tu viziju ostvarivati.

Evo me opet, kako pišem dnevnik koji se nadovezuje na Davidov dnevnik, u kojem se on osvrnuo na temu untarstranačke demokracije, ali koji ima i dosta zajedničkog sa Galetovim dnevnikom od prije cca mjesec dana. Iako je u posljednjih godinu dana SDP kao stranka demonstrirao puno višu razinu unutarstranačke demokracije od svih ostalih (relevantnih) stranaka, tema je puno dublja od toleriranja ili afirmiranja “disonantnih” izjava, a i pred SDPom na tom području pravi posao tek predstoji.

Naime, osnovni problem svih hrvatskih stranaka je manjak unutarnje komunikacije između vodstva i članstva, te svođenje procesa donošenja odluka na usku stranačku elitu. Takav proces komunikacije i odlučivanja nužno upada u područje netransparentnosti i predsavlja najplodnije tlo za razvoj političke korupcije, i u konačnici nepovjerenja građana prema svim vrstama političke aktivnosti – bez obzira na njihovu utemeljenost, dobronamjernost ili općedruštvenu korist.

Obzirom da se na proslom postu nije mogao vidjeti moj govor, na raspravi o programu i povjerenju Vladi, ovo je novi pokušaj! Rasprava je bila duga, cjelodnevna i neproduktivna. Sve je pomalo ličilo na kazalište i "Vježbanje demokracije", "stilske vježbe". Svatko od nas tamburao je svoje prema onome što se od nas očekuje ili mi mislimo da se očekuje. Odglasalo se također prema očekivanju i u očekivanim omjerima. I svi radosno uzviknušmo "imamo Vladu", a ministri s rukama na unutrašnjem džepu, prisezaše da će raditi u našem interesu, hoću reći interesu nas građana i Domovine.Neki su se pomalo i sprdali sa cijelim ceremonijalom prisege, kao npr.Šuker, smijali se i zabavljali. I tako uđosmo svi zajedno u novo razdoblje vladavine Ive Sanadera. Berićetno i obilno. Kao i do sada. Samo za koga?

Poštovani blogeri,
koliko ste puta gledajući tv prijenos saborskih sjednica i slušajući naše manje ili više pametne, temperamentne, argumentirane, navijačke, huškačke ili napadačke rasprave, poželjeli i sami nekome od govornika replicirati, ispraviti mu netočan navod, glasno nešto prokomentirali s ukućanima, sočno opsovali ili pohvalili govornika…

Čini se da je Davorko Vidović teško obolio od amnezije ili kao i uvijek bezočno laže i dovodi u sumnju presudu Ustavnog suda o povratu duga umirovljenicima?

Slušajući i gledajući gospodina Vidovića moramo se zapitati da li dobro čujemo i vidimo jer tvrdnjom da je ON OSOBNO kao ministar u SDP-ovoj vladi vratio dug umirovljenicima i to od 20 do 30 %! Ako je to točno,a on nas svojim poznatim šarmom uvjerava da jest postavlja se pitanje što su TO umirovljenici tražili,zašto im je TO Ustavni sud dosudio i što im TO ova vlada sada vraća? Može li tako drsko komentirati odluku najvišeg sudskog organa u Hrvatskoj? Hoće li za to odgovarati ili će reći da ga nismo dobro razumjeli kao kad kaže da je ON kao tadašnji ministar napravio povrat mirovina SVIMA OSIM ONIH KOJIMA TO ZBOG ADMINISTRATIVNO,TEHNIČKO,STRUČNIH PITANJA NIJE BILO MOGUĆE!? Oslobodi nas bože takvih šarlatana!!!!

Doći u veliku zagrebačku bolnicu i parkirati se je velika muka. Obično vas zaustave "na rampi" i upute da se "prošećete malo" sa svojim limenim ljubimcom i parkirate ga "malo dalje niz ulicu". Postoje bolnička parkirališta, ali su uvijek zauzeta (pa moraju negdje doktori parkirati) te je sve to nekakva povuci - potegni situacija.
U svom iskrenom postu, Davorko Vidović, koji nije bahat već se sam brine o svom zdravlju (a ne voze ga sa crveno - plavim svjetlima) sa svima nama je podijelio svoju stvarnu muku na svom blogu. Čovjek porastao u mojim očima!