Tagovi

Zajednica ugroženih vrijednosti

Vrijednosti koje su zajedničke i široko prihvaćene integriraju društvo i pojedince. Naravno da u širokom spektru mogućnosti, socijalnih položaja, ekonomske i političke moći te statusa, kao i različitih religijskih i ideoloških opredjeljenja pojedinci izabiru i prioritiziraju vrijednosti koje smatraju bitni(ji)ma i sebi bliski(ji)ma. No, da bi društvo opstalo, potrebna mu je uvjerenost velikog broja pojedinaca u zajednička načela, vrijednosti, moralne postavke. Ove se društvene maksime internaliziraju kroz običaje i kulturu, te kroz norme.

Nemalo sam ostala iznenađena kada sam prije malo više od tjedna dana u Jutarnjem pročitala da britanski premijer David Cameron zagovara ograničavanje nekih prava sadržanih u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i temeljnim slobodama kao mjeru koja će spriječiti ponavljanje divljanja i javnog iskaza nezadovoljstva kakva su obilježila protekle dane u britanskim gradovima. O tome su pisali i britanski mediji, Guardian na primjer.

Uzroci nasilja u Londonu jos uvijek su nepoznanica

Bio je to tjedan koji je sokirao cijelu zemlju.

Hodali su ulicama i razbijali ducan za ducanom. Pljackaska orgija bila je tolikih razmjera da se i jedna 11-godisnja djevojcica okrenula kriminalu. Gradjani su pred televizorima i ponekad uzivo svjedocili potpunom slomu onog sto se zove "law and order" britanskog drustva. Nitko nije razumio kako to da je policija izgubila kontrolu na ulicama pred obicnom ruljom. Svakoga je zanimalo sto se krije iza nasilja, koji je uzrok.

"Postoje dijelovi naseg drustva koji nisu samo slomljeni nego jednostavno bolesni", rekao je David Cameron nakon hitnog povratka iz toskanske vile gdje je bio na godisnjem. Doduse, snimku pljackanja ozlijedjenog malezijskog studenta (vidi nize) nije ni moguce drugacije opisati, a opis donekle vrijedi i za praksu iznajmljivanja toskanskih vila za 11 000 eura tjedno. Sto se dogodilo u drustvu da je obolilo i je li bijes koji mladi osjecaju jednostavno eruptirao na ulice? Neredi u Londonu i drugim gradovima u ljeto 2012 ostat ce historijski bitan dogadjaj, ali ne iz razloga koji su isticani u hrvatskim medijima.

Pracenje nereda na otoku domaci mediji su odradili povrsno, senzacionalisticki i trivijalno. Propustili su oslikati socijalni kontekst, politicku klimu i reakcije drustva bez obzira na iskustvo sa slicnim slomom pravnog poretka (doduse s rasistickom pozadinom) iz ljeta 1995. U izvjestajima su prvo krenule potpuno promasene usporedbe s arapskim proljecem i Facebook revolucijama (neredi u UK nisu imali nikakvu politicku platformu ili cilj), a zavrsilo se na dramaticnim fotografijama/snimkama, pukom nabrajanju broja zrtava i drugim suhim faktima bez ikakve kontekstualne analize ili inteligentne rasprave. Intelektualna razina izvjestavanja i javne rasprave najbolje se ocituje u cinjenici da su mnogi anonimni komentatori na internetu implicirali da su uzrok nereda jednostavno "crnci“ / "imigranti" ili su se nasladjivali jer su ti "prokleti imperijalisti" koji "suruju sa Srbima" "dobili sto su zasluzili". Kao na primjer da mladoj obitelji s troje djece netko zapali ducan iznad kojeg posjeduju stan pod hipotekom za koji rade preko 48 sati tjedno.

Medijsko pracenje naknadne reakcije na nerede, koja predstavlja pravu sliku britanskog drustva, skoro je potpuno izostalo u Hrvatskoj. Rad sudova vikendom kako bi procesuirali sve involvirane, drakonske zatvorske kazne za umirivanje bijesne javnosti, medijska kampanja "name and shame" odnosno imenovanja i sramocenja odgovornih (uglavnom djece ispod 18 godina), agresivan rad policije na identifikaciji pocinitelja uhvacenih CCTV kamerama, price roditelja koji su prijavili vlastitu djecu, akcije kolektivnog ciscenja ulica, primjeri potpore i zive, inteligentne i informirane rasprave u britanskom medijskom prostoru nisu praceni u Hrvatskoj. Samo tjedan nakon nereda, uhapseno je 2510 ljudi, 843 ih je u pritvoru, 1297 je optuzeno, a brojka osudjucih presuda je presla 200. Prosjek broja ljudi koji dnevno ulaze u zatvorski sustav je dosegao 100. To su brojke koje hrvatski lokalni sud ostvaruje godisnje, ne tjedno. Hrvatska javnost je tako po tko zna koji put ostala uskracena za potpunu informaciju, inteligentni kontekst i sansu da uci iz primjera efikasnog pravosudja i pravne drzave o kakvima za sad moze samo sanjati.

Uhapsite Benedikta!

Papin posjet Ujedinjenom kraljevstvu umjesto euforije i narodnih nosnji docekuje jedino rastuci gnjev i opca apatija.

Prodaja ulaznica za evente s papom toliko je niska da izjave nadbiskupa Nicholsa o tome kako se katolici “izrazito“ vesele dolasku velikog vodje ne djeluju nimalo uvjerljivo. Aktivisti su upozorili pontifa da ce ga na njegovoj “povijesnoj“ posjeti docekati prosvjedi. Ono sto je u Hrvatskoj nezamslivo – jer ona docekuje papu iskljucivo s enormnom kolicinom opce patetike i idolopoklonstva, kao hodajuce bozanstvo, bez rijeci kritike i opozicije – potpuno je ocekivano i normalno u drustvu koje od malena djecu uci da razmisljaju za i protiv, kriticki misle i ne prihvacaju zdravo za gotovo propagandu medija, vlasti, religije ili nekog treceg. Na dan smrti Ivana Pavla II, BBC je prenosio niz emisija u kojima se raspravljala ostavstina dugovjecnog pape, ukljucujuci ostru kritiku politike prema kontracepciji koja pogoduje sirenju HIVa u Africi ili pravima homoseksualnih osoba. Kritika crkve u Velikoj Britaniji je prirodna refleksija sekularnog drustva sklonog javnoj raspravi.

Peter Thatchell, dugogodisnji aktivist i glas pokreta “Protestirajte protiv Pape“, elaborirao je kako smatra da je licemjerno da vlada razvije crveni tepih za dolazak poglavara ciji stavovi o svecenicima zlostavljacima, sigurnom seksu, tretmanima neplodnosti i pravima homoseksualnih osoba nisu u skladu s britanskim civilizacijskim normama. Ne samo da se s Benediktom ne slaze sekularni dio drustva – prema aktivistima, znacajni broj katolika u Britaniji ne dijeli stavove poglavara Katolicke crkve.

Vizualizacija državnog proračuna

Državni proračun je nakon Ustava pojedinačno najbitniji dokument koji definira i opisuje funkcioniranje jedne države. U našem slučaju, riječ je o dokumentu s nekih 14.000 stavaka gdje su na primjer plaće državnih službenika definirane na nekoliko stotina međusobno različitih mjesta pa je stoga vrlo teško pratiti što se točno u državnom proračunu događa.

Kako bi to riješili, napravili smo grafičku vizualizaciju kroz državni proračun.

Državni proračun 2010.

Socijalna drzava pod skalpelom

U borbi protiv ogromnog javnog deficita Velika Britanija se, za razliku od Hrvatske, odlucila upotrijebiti macetu umjesto skalpela. Dok Jadranka Kosor polako i precizno reze javne troskove i pri tome se suocava s bolnim otporom javnosti kroz referendum, britanska javnost se sprema na najdublje rezove javnih troskova kakvih se ne sjeca zivuca generacija. Premijer Cameron uvjeren je da moze smanjiti velicinu drzavnog aparata na stupnjevit i posten nacin no ono sto brine javnost jest spoznaja da je doslo vrijeme potpune rekonstrukcije pojma "socijalne drzave" (welfare state). Makar kapitalisticka, Velika Britanija je socijalno vrlo osjetljiva: zdravstvo je javno i besplatno, javni prijevoz je subvencioniran, naknade za nezaposlene su izdasne, a (politicki nekorektnim hrvatskim izrazom) "socijalnim slucajevima" lokalne samoupravne zajednice placaju stanarine u iznosu i do 800 funti mjesecno. Novi rezovi nisu samo kozmeticka kirurgija. Na djelu je redefiniranje pojma socijalne osjetljivosti.

Obdareni parlament Tweedleduma i Tweedledeea

U samo jednom danu od formiranja koalicijske vlade pojavio se oblak pobune.

Torijevski backbencheri naljutili su se zbog najava liberalno-konzervativnog saveza da će za izazivanje novih parlamentarnih izbora biti potrebno 55% glasova. Prema tradiciji (a time i ustavu), za svrgavanje nepopularne vlade potrebno je isposlovati glas nepovjerenja vladi od strane samo polovine zastupnika. Povećanje na 55% izazvalo je nezadovoljstvo nekih parlamentaraca zbog "oduzimanja" moći svrgavanja vlade. Kada je nedavno održao prvu sjednicu kabineta, strastveni obožavatelj pikada i novi premijer David Cameron dao je sve od sebe da pošalje signal "novog doba" u politici odlukom da se plaće ministara umanjuju za pet posto i naredbom zastupnicima da osobne animozitete ostave po strani. No gunđala iz stražnjih klupa očito ne dijele viziju novog harmoničnog doba. Kako torijevci imaju 47% donjeg doma povećanje na 55% bi u praksi značilo da čak i kad bi ih LibDems napustili i pridružili se drugim strankama u izglasavanju nepovjerenja, to još uvijek ne bi bilo dovoljno za svrgavanje vlade. Bivši ministar pravosuđa Jack Straw nazvao je takav prijedlog "namještaljkom", no novi "ministar unutarnjih poslova" (Home Office) William Hague argumentirao je kako je potez potreban kako bi se "zaštitila ideja" petogodišnjeg parlamenta i kako bi mu se dao "pravi kredibilitet". Ipak, protiv indirektnog pokušaja očuvanja konzervativne većine pobunili su se upravo najstariji konzervativni parlamentarci i poručili da vladi daju 50 dana za "medeni mjesec" za vrijeme kojih mogu povući nepopularne poteze. Nakon toga, zaprijetili su backbencheri, počet ćemo istupati.

Novi dnevnici

  1. Obama i Putin jesu li trgovci? od aluzija komentara 0
  2. Uputa za borbu protiv sredstava manipulacije čitatelja od rodjen komentara 7
  3. Hanibal ante portas & Velikosrpska fašistička propaganda od Laganini komentara 19
  4. Nije šija, nego vrat, nije Bešker, nego Feniks od MKn komentara 47
  5. Istina nalazi put i kroz njihove laži jer viri baš iz samih tih laži - Dan sjećanja 2014. od ppetra komentara 34
  6. Pismo investitora petogodišnjem unuku od rodjen komentara 2
  7. Ima se – platilo se! od Feniks komentara 23
  8. referendumsko internetsko upravljanje od aluzija komentara 2
  9. Vukovarsko znati i ne znati od Feniks komentara 35
  10. "Klemovi" anglosaksonski balvani u Savskoj od sjenka komentara 91
  11. Ekonomija i društvo budućnosti od petarbosni4 komentara 7
  12. Budale ili Peta kolona od Weteran komentara 178
  13. Optužba pojma, neistinito tumačenje, obmana i dezorjentiranost od rodjen komentara 0
  14. Financijske teskoce vode direktora u zatvor? od lunoprof komentara 21
  15. A tko pita male biznise i njihove radnike ? od provinciopolis a komentara 0
  16. Hitri Ustavni sud od StarPil komentara 5
  17. Lijevi kurs za Bliski istok od koča komentara 1
  18. NE vladajući hoće smijeniti vladajuće (osvježeno) od aluzija komentara 1
  19. Uputa za izbjegavanje vlastite oholosti i postizanja suradnje, veze, konstruktivnosti, služenja od rodjen komentara 10
  20. Josipović ne može, ne zna i nije htio od vkrsnik komentara 47
  21. Kapitulacija? od Feniks komentara 24
  22. Dva naslova za jednu realnost* od rodjen komentara 0
  23. Rusija: opaki bilder s tankim nožicama od Zoran Oštrić komentara 28
  24. Beskonačni ponavljajući niz – APIS IT od marival komentara 24
  25. Za „U“ zlatni i „krst časni“ I od Feniks komentara 156

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Fantom47
  • indian
  • janus
  • Mirtaflora
  • sjenka

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 5
  • Gostiju: 22

Novi korisnici

  • Gigaset
  • punktuar
  • Zlatno doba kap...
  • BlackLily
  • Ness