pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Podosta se zanimljivih stvari dogodilo u posljednje vrijeme, pogotovo ako se pogledaju u kontekstu medijski sveprisutne krize. Evo što mi je zapelo za oko posljednjih par dana, bez nekog posebnog redosljeda.

1. Banke idu dalje

Već sam se u jednom dnevniku dotaknuo najave podizanja kamata na kredite koje direktno i indirektno najavljuju sve hrvatske banke. Tema nije mimoišla ni premijera dr. Ivu Sanadera II, koji je pak govoreći u Saboru doslovno rekao "kako je ministar financija razgovarao s bankarima koji su mu najavili mogućnost rasta kamata na kredite i do 20 posto". Slijedeći su ga dan vjerojatno upozorili o kojim se nebulozama radi, budući je zakonski definiran limit do kojega banke smiju podizati kamate građanima 14%, pa je premijer krenuo popravljati situaciju govoreći kako je "riječ o rastu tzv. prekonoćnih kredita, a to se ne odnosi na građane". Naravno, sad bi mi trebali povjerovati kako je premijer govoreći u Saboru, i de facto pred cjelokupnom javnošću, na umu imao nekakve kredite za koje prosječan građanin do tog trenutka nije ni čuo, ali nema veze. Zna se tko je vrhunski komunikator. I tako sam htio reći nešto drugo.

Crtica prva

Proteklih sam dana išao na trudnički tečaj u bolnicu Sveti duh u Zagrebu. Pored mnogih korisnih informacija koje se bave našom trenutnom pozicijom (beba na putu), čuo sam i jednu zanimljivu informaciju. Dakle, Hrvatska, kao još jedno nasljedstvo socijalističkog državnog uređenja, ni dan danas nema zakonski uređen položaj primalja, ili babica. U duhu socijalističke revolucije, babice kao zvanje su ukinute sredinom prošlog stoljeća, i danas u Hrvatskoj svaki porod mora obaviti i potpisati - doktor. O kakvom se apsurdu radi pokazuje praksa u Europskoj uniji. Tamo sve porode u kojima nije došlo do komplikacija (a kojih je prema informacijama koje sam čuo 85-90%) obavljaju primalje sa visokom školom i certifikatom. Kao ilustracija može poslužiti primjer bolnice Sveti duh, gdje van radnog vremena, dažurstvo odrađuju tri babice, dva specijalizanta i dva specijalista. Isti posao po bolnicama u Europi odrađuje pet babica i jedan doktor. Kad se u obzir uzme da se dežurstvo odrađuje 16 sati dnevno, 365 dana u godini, plaćajući satnice trojici doktora umjesto trima primaljama, postaje jasno o kojem se financijskom efektu za zdravstvo radi.

I. Rough landing
Božanska tajna je istina, a istina je uvijek drugačija od onih u renesansnim pastoralama - ili suvremenim idiličnim bajkama koje nam serviraju političari. Ova „arkadijska“ tema mi je pala na pamet poslije kraha hrvatske državne politike (od razlijevanja „mafijaških udara“ po ulicama), preko financijskog kolapsa u svijetu (za koji su nam tvrdili da će nas mimoići), do panične uzbune (u kojoj se teret promašaja omjera prebaciti na najmanje krive zato što su najnemoćniji.) „Rough landng“ je avijatički pojam koji se može prevesti kao „grbavo“ ili „prisilno“ slijetanje (tj. ono kad pilot radi raznih razloga izgubi kontrolu nad avionom pa se prizemlji jedva izbjegavajući lom). Što je najgore, izgleda da naš hrvatski avion još nigdje nije sletio, ne zna se kada i gdje će, i da li uopće ima pilota u avionu.

Za puno razmjevanje naslova, poželjno je baciti pogled na posljednji dnevnik. Tema je ista, ali imamo nove informacije - ministar Milinović je javno predstavio svoju reformu. Doduše, malo je i reterirao, naglašavajući kako je ovo "tek prijedlog", te da slijedi javna rasprava. Pa evo mu javne rasprave.

Idemo po redu. Prvo, jedna od osnovnih promjena koju najavljuje ministar je vraćanje participacije. Još sam prošli puta napisao da se de facto radi o novom oporezivanju (nakon temeljne HDZove poruke da "nećemo uvesti nove poreze", no ovoga puta sam ministar predstavlja ne tako zanemarive promjene obzirom na prijašnji sustav uplata participacija (čije je ukidanje, jelte, koalicijski partner, HSS imao kao dio svog izbornog programa). Participacije se ovoga puta namjeravaju naplaćivati u iznosu od 15 kuna za svaki posjet lječniku ili izdanu uputnicu / recept, dok će se za dijagnostičke i specijalističke preglede, te liječenje u bolnicama primjenjivati participacija u iznosu od 20%, i ne manjem od 20 kuna.

Sanaderova vlada nastavlja u petoj brzini. Nažalost, ne prema EU, gdje je Slovenija potpunom blokadom pregovora do kraja ogolila nesposobnost hrvatske diplomacije, koja je baš kao i ostali sustavi u ovoj zemlji, građena na negativnoj selekciji političke podobnosti. Ne nastavljamo ni prema ekonomskom napretku i boljem životu, jer dok se brodogradilišta spremaju za generalni štrajk, dok vlada gleda kako što brže (zbog pritiska iz EU) prodati i tu industrijsku granu, bez obzira na socijalne i gospodarske posljedice, dok su građani masovno popušili vladinu i MOLovu navlakušu, te usred financijske krize prodali dionice naftne industrije, dotle država osigurava novce (zaduživanjem) kako bi gradila sportske dvorane.

Premijer Ivo Sanader u ponedjeljak je najavio je da će smijeniti ministricu Lovrin, ministra Rončevića te Benka, ravnatelja policije. Odmah je iz rukava izvukao njihove zamjene. Ovog puta čak nisu iz njegove stranke, frka je i premjer je odabrao osobe koje bi trebale trenutno smiriti javnost. Kasnije, lako će Ivo njih maknuti i ponovo staviti podobne “rončeviće”.
Lukav kakav već je, premijer je naredio Predsjedniku Sabora Luki Bebiću da smjenu u Saboru odradi već u petak. Ovakva hitna smjena trebala bi zbunjenu oporbu iznenaditi i onemogućiti da se organiziraju.
Predsjednik najveće oporbene stranke SDP-a, Zoran Milanović, javno je zatražio odlazak Sanadera i njegove vlade, te izvanredne izbore za Sabor.
U potpunosti podržavam SDP-ov prijedlog uz dodatak da SDP isto napravi u Zagrebu. Traži ostavku svog gradonačelnika, Milana Bandića.

Izuzetnim zalaganjem gradonačelnika Zagreba i njegove ekipe iz poglavarstva (povezanih narodnom nošnjom i nekulturom), Zagreb je konačno uključen u Europsku mafijašku rutu. Turisti iz cijelog svijeta sada mogu, uz Siciliju, i u Zagrebu osjetiti strah za svoj život i imovinu.

Izuzetan doprinos u dobivanja statusa mafijaškog grada dala je i Zagrebačka policijska uprava te Zagrebačko općinsko i županijsko državno odvjetništvo. Zahvaljujući svima njima, brojni počinitelji kaznenih dijela ostali su nepoznati i nekažnjeni te dalje rade na mafijaškoj promociji grada Zagreba.
Tako imamo slučaj pokušaja mafijaškog razvoda braka. Uz novac i ucjenu kupljeni su: hitna pomoć, bolnica i policija. Žena je nasilno odvedena iz stana i tjedan dana prisilno provela zdrava u ludnici. Samo zahvaljujući javnosti i tisku slučaj je otkriven i žena spašena ludila.

Na monitor.hr-u prenjeli su vijest „Bolnice i dalje skrivaju liste čekanja“

Članak je izvorno iz Slobodne Dalmacije gdje možemo saznati kako je Vlada učinila velik korak u razbijanju korupcije odredbom o javnom objavljivanju listi čekanja putem interneta. No, postoji problem. Ta se odredba ne provodi.

Tako su jedino OB Dubrovnik i OB Pakrac objavile svoju cjelokupnu listu čekanja, a velik je dio vrlo štur (ili zahtjeva istragu USKOKa) tako da recimo bolnica u Šibeniku ima specijalistu kardiologa koji dnevno ima naručena 2,5 pacijenta.

Veliki dio bolnica uopće nema sređene liste čekanja, što je prilično razumljivo za sve one koji na listama čekanja temelje svoje carstvo klijentelizma i korupcije. Navedeni su još neki primjeri, no ukupno govoreći, situacija je katastrofalna. Korupcija je unatoč kvalitetnoj odredbi Vlade, na katastrofalnoj sprovedbi ostala nesputana transparentnošču.

U trećem nastavku miniserijala valja spomenuti aferu nezakonite prisile nad Mirjanom Pukanić, gdje smo svjedočili potpunom nesnalaženju, navodno kompetentnog ministra Darka Milinovića, koje je otišlo toliko daleko da je pred kamerama išao čitati dijelove liječničke dokumentacije koja se smatra tajnom. Nakon toga Milinović se malo povukao i mjesto u medijima ustupio raznim, navodno stručnim skupinama i odborima koji su jedan po jedan polako objavljivali da u slučaju Mirjane Pukanić zapravo nitko nije kriv i da su svi radili po zakonu i besprijekorno. Čak ispada i da je stavljanje lisica Mirjani Pukanić bila normalna stvar iako nitko nije objasnio kako je ona to ugrožavala sigurnost, kako svoju tako i tuđu? Marijan Benko je rekao da je sve bilo u redu. Spomenimo onako usput da je ministar policije Berislav Rončević, onaj isti kojeg smo spomenuli pri početku teksta. Na kraju vam dođe da se zapitate tko je ovdje lud? Vi? Mirjana Pukanić? Darko MIlinović? Kako je moguće da se nekoga nezakonito privede, a da onda svi kažu da je bilo sve u redu?