Branimir Bilić u Licima nacije večeras je otvorio još jednu sjajnu temu, koja će po svemu sudeći - zahvaljujući ostalim aferama u politici - opet proći nezapaženo, a životno je važna. Riječ je o palijativnoj skrbi, tj. skrbi o ljudima koji su neizlječivo bolesni a o kojima tih par mjeseci ili godina do smrti uglavnom nema tko brinuti. Sva skrb pada na obitelj jer u Hrvatskoj postoje samo dva palijativna centra i to u Zagrebu i Rijeci. Istodobno, čak i u jednoj Rumunjskoj postoji više od stotinu takvih centara, a u razvijenim ih je zemljama na tisuće. Govorim o ljudima koji su u terminalnoj fazi bolesti, kojima nema pomoći, koji su svjesni da će umrijeti i koji trpe jake bolove. U centrima diljem Europe, o takvim ljudima skrbe liječnici, medicinske sestre, fizijatri, socijalni radnici, psiholozi, radni terapeuti... Kod nas se takvi pacijenti vraćaju kući i jako su sretni ako imaju nekoga od obitelji. Premda, kako su rekle liječnice u emisiji, za njegu takvog člana obitelji - može se dobiti najviše tjedan dana bolovanja. Oni koji nemaju sreću da ih član obitelji pomogne makar navečer kada se vrati s posla, doslovce umiru sami.
Bajke koje su se generacijama čitale na području brdovitog Balkana ledile su krv u žilama djeci. Smišljene su da svakoj priči daju zastrašujuće naravoučenije.
Današnji čitatelj želi čitati „moderno“ štivo gdje nema zastrašujućih događanja i gdje je sve zaista kao u bajci.Slijedeći te motive nastala je i moderna bajka „Čarobnjak iz CrOza“, koja na jedan „pitak“ način dočarava svu ljepotu življenja u toj divnoj zemlji. Svako poglavlje ove istinske bajke je čudesno i zabavno, a isključuje ono zastrašujuće.
Uzbudljiva priča o djevojčici Jaci počinje jedne olujne noći u Radio Zagrebu. Tu radijsku kuću u kojoj je potražila zaklon, snažan je ratni uragan podigao u zrak. Nakon uzbudljivog leta, kuća pada u nepoznatu zemlju, nastanjenu mnogim neobičnim bićima..
U sjeni Vladinog (naglog) zadovoljstva javnim poduzećima, njihovim upravama i nadzornim odborima relativno nezapaženo je prošla vijest koju je sinoć u dnevniku objavila Nova TV o otkazivanju operativnih zahvata u KBC Rebro zbog nedostatka anesteziologa. Frapantno zvuči podatak da nije riječ o nedostatku 2-3 anesteziologa u najvećoj zagrebačkoj bolnici (sezona je godišnjih odmora pa bi čovjek razumio) – nama nedostaje ni manje ni više nego 300 specijalista anesteziologije u državi!? Operacije se odgađaju jer to malo specijalista koji rade u našim bolnicama, zbog preopterećenja bukvalno padaju s nogu. Povećano opterećenje znači i veću vjerojatnost pogreške, operativni zahvati se ne poduzimaju u optimalno vrijeme nego kada pacijent fizički dođe na red za operativni zahvat. Kolika je cijena ljudskog života? Ovdje je spomenuta samo jedna specijalizacija, što je s ostalima?
Podsjetimo se, bivši ministar zdravstva, Andrija Shimadzu Hebrang, svjestan nagomilanih problema u sustavu zdravstva, bliski susret vlastite kože s tim istim sustavom riješio je na „elegantan“ način – podvrgnuo se jednostavnom operativnom zahvatu u Austriji, čiji je zdravstveni sustav znatno uređeniji od našeg (ali kojeg čine slično ili jednako obučeni stručnjaci koji rade sa sličnom ili jednakom opremom).
U zemljama parlamentarne demokracije, kad Vlada u Parlamentu forsira neku odluku ili Zakon, i ako takav Zakon ne prođe, smatra se da je Vlada pala, pa Predsjednik Vlade mora sam povući konsekvence i Predsjedniku države ponuditi ostavku, kako bi se obavile nove konzultacije i tražilo novo rješenje. Takvo nešto se smatra kao da Vlada nema povjerenje većine u Parlamentu. Budući da mi sebe smatramo dijelom demokratskog svijeta, da uvodimo sve norme i zakone po EU standardima, i mi bismo se trebali takvih običaja pridržavati ukoliko želimo zadržati demokratski vjerodostojnost pred narodom i svijetom. Da, kad bi u hrvatskom Saboru i hrvatskoj Vladi sjedili moralno savjesni i politički svjesni ljudi. No, mi u Saboru imamo većinom korumpirane sabornike i „demokratsku“ super-vrijednost znanu kao Vladimir Šeks, najvećeg živućeg kontra-stručnjaka za funkcioniranje demokracije i političkog sustava u Hrvata!! A možda i šire!
Prijedlog Zakona o medicinskoj oplodnji izazvao je opravdani revolt javnosti zbog neopravdane restriktivnosti. Posebno je bizaran slučaj licemjerja minista turizma, koji je na sjednici Vlade glasovao za prijedlog po kojem bi bilo ilegalno ono, što su on i njegova nevjenčana partnerica sami učinili.
Riječ je naravno o utjecaju učenja Rimokatoličke crkve, koja u cijelom svijetu nastoji obraniti svoju nekadašnju kontrolu nad seksom i reprodukcijom (sklapanje legalnoga braka, krštenje djece - praksa direktno protivna Svetome pismu). Prije nekoliko godina, Hrvatska biskupska konferencija izazvala je negadovanje javnosti zbog osude začeća uz pomoć treće osobe odnosno znanosti. Pri tome, naravno, hrvatski biskupi nisu izmislili ništa novo: samo su ponovili ono, što piše u Katekizmu (dosadnom, glomaznom tekstu koji nitko ne čita). Za razliku od drugih područja života, gdje je Crkva postepeno prihvatila blagodati znanosti koja olakšava i produljuje ljudski život, ovdje Crkva inzistira da sve moramo prepustiti prirodi, odnosno Božjoj volji.
Svjedoci smo rastuće medijske histerije oko trenutne pandemije svinjske gripe, koja bi, da nema izbora i studenata, vjerojatno još i više punila stranice dnevnih novina i vrijeme televizijskog programa, jer krizni menđment je super stvar. Ništa ne pitaj, samo poduzimaj mjere. Šta god treba i koliko košta da košta. Ne pitati glupa pitanja..
Nije lako...
Stiglo je loše vrijeme. Toga smo svi svjesni. Običan život više nije lak. Ne znaš kome možeš vjerovati, najbolji prijatelj sutra ti može zabiti nož u leđa. Hodamo po ovom svijetu sa sve većom i većom dozom straha od razočaranja i prijevare. Nije lako.
Kada sve lađe potonu okreneš se na drugu stranu i tražiš izlaz u nečemu sasvim desetom. Upališ TV baš negdje u vrijeme Dnevnika sa nadom da ćeš makar tu, makar na kratko vidjeti nešto pozitivno, čuti nešto što će ti ponuditi nadu u bolje sutra.
A u državi ništa novog!
U Gospiću je za božićno-novogodišnje ukrašavanje ulica potrošeno 2 milijuna kn, što ovaj gradić po apsolutnom iznosu troškova stavlja na 2. ili 3. mjesto u Hrvatskoj. Podijelimo li potrošeni iznos s brojem stanovnika, sigurno su to daleko najskuplje lampice po stanovniku. Podaci iz službenog Vjesnika: http://gospic.hr/uprava/037_%20sjednica_poglavarstvo.asp „Svjetleće božićne i novogodišnje dekoracije“ koštaju oko 800.000,00 kn – i to samo najam!!!
Ovih dana Sanaderova administracija jako se trudi svojim podanicima prikazati još jedan veliki uspjeh: uveli su OIB! Osobni identifikacijski broj.
To je bilo tako značajno da je ministar Šuker članovima Vlade pred TV kamerama osobno podjelio kuverte s potvrdama o tom OIB-u. Ostali građani ovih dana na svoje adrese te kuverte primaju od poštara .
Raspričali se i raspisali se o tome svi mediji. Sada će sve biti jednostavno, lako dostupno i provjerljivo. Neće građani morati više iz jednog državnog ureda u drugi donositi hrpe potvrda, rješenja... A porezna uprava moći će pratiti stjecanje imovine, plaćanja poreza, pranje novca...
Možda je to sve i točno. Odnosno, možda to bude tako jednog dana.
Ako pak ste pažljivije pročitali upute koje je uz potvrdu poslala porezna uprava, onda ste vjerojatno shvatili da taj papir, tu potvrdu uvijek kada idete u neki ured državne ili lokalne vlasti, ustvanovu s javnim ovlastima , banku... morate nositi sa sobom.
Otvorena je facebook grupa Podržimo naše doktore! Ne dajmo 15 kuna ministru Milinoviću! Pozivam blogere da se uključe! Istina, zdravstvo košta, toga moramo biti svjesni, a sustav ima problema - ali ne može se liječiti mjerama, koje idu točno u obrnutom smjeru od onoga, koji je potreban - u smjeru, koji je dokazano loš. Studenti, koji su pokrenuli grupu, poručuju:
Neovisni, ali ne i neutralni