pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U ponedjeljak smo krenuli s kratkim presjekom osobnih karti nekih od najistaknutijih HDZ-ovih ministara i analizom njihovih dosadašnjih „uspjeha“ koji su posljedica njihove kompetencije.

Slijedeća kompetentna osoba koju valja spomenuti kao prvu među jednakima po kompetenciji je svakako Ministrica pravosuđa, Ana Lovrin. Zahvaljujući zakonima koji su donošeni po principu „vidjet ćemo koliko smo dobro pogodili zakon“ zatvori su nam postali toliko pretrpani da su po zatvorima počele organizirane pobune. Kao jedan od katastrofalnih zakona koji je odgovoran za pretrpane zatvore upravo je zakon Ane Lovrin o zlouporabi opojnih droga u kojemu se više uopće ne razlikuje jedan joint od kile kokaina, a zatvorske kazne toliko su drakonske da suci više nemaju alternativu nego sve uhvaćene po makar i s jednim jointom, trpati u i onako već pretrpane zatvore. Ta ista Ana Lovrin prozvana je od EU komisije zbog spore reforme pravosuđa (zar se uopće i kreće?) koja se navodi kao jednim od glavnih problema u približavanju Hrvatske EU.

Ima nekoliko stvari koje su se desile u proteklih desetak dana što me nije bilo a o kojima nisam imao prilike pisati. U tri (po meni najvažnije) sudjeluje ili je direktno povezana jedna te ista osoba, ministar gospodarstva Damir Polančec.

1. Prvo što se dogodilo je da je Darko Marinac napokon dobio nogu. Podravka je inače jedan čudni organizam koji je očito pomalo šizofren oko toga tko je njegov pravi vlasnik. Kao što sam to pisao već ranije, čim je Damir Polančec uletio u vladu počelo se govoriti o ESOP zakonima, što ja smatram samo legaliziranjem management buyouta kojeg Polančec sprema u svoje i moža još ponečije ime. Ako pogledate parametre poslovanja Podravke, praktički je čudo kako se bilanca Podravke već godinama održava na istoj razini bez ikakvih pomaka osim povećanja troškova koji rapidno izjedaju profit. Kao mali dioničar Podravke naravno da sam uzrujan takvom nesposobnošću managementa, no jednako tako se pitam koja je krajnja instanca te priče. Moje je mišljenje da se ekipa već godinama sprema za preuzimanje, rapidno čišćenje bilance i potom prodaja za 3x više vrijednosti nego što je to danas riječ. Pitanje je naravno da li je ekipa za to sposobna u što ozbiljno sumnjam. No bilo kako bilo, interes vlasnika nije nužno i interes države i iznimno je nezgodno kada se Polančec koji je i previše povezan s Podravkom u poziciji kanalizirati mišljenje dvije strane odjednom. Toliko o sukobu interesa.

O Hitrorezu sam već podosta napisao, no sada je vrijeme za jednu uvertiru u finale. Naime, na sutrašnjoj sjednici vlade, dr. Ivo Sanader (hrvatski premijer, op.a.) prihvatiti će prijedloge hitrorez ekipe te potezom skupocjenog i u imovinskoj kartici neprijavljenog Mont Blanc pera pobrisati stotine raznih odluka, propisa, pravilnika pa čak eto i zakona (iako mu za ovo posljednje ipak treba sabor).

No da bi razumjeli razmjere neuspjeha, važno je da probate pročitati sve tekstove i da razumijete početnu poziciju kako bi razumjeli gdje smo stigli i koliko je to u stvari daleko od onoga što je bilo predviđeno.

Naime cijela priča o hitrorezu (koliko se god ona činila uspješnom) uopće nije inicijativa ove vlade, nego je to projekt kojeg je prezentiralo vladi Nacionalno vijeće za konkurentnost, a koje je to pak pripremilo u suradnji s partnerima poput USAIDa. Nekoliko mjeseci nakon inicijalne prezentacije ovo je došlo do vlade koja je to vidjela, a dr.Ivo je izjavio antologijsku rečenicu koju ću ovdje rado ponoviti: