MALO ZA UVOD
Čitajući o Vladinim subvencijama za kupnju stanova u prosjeku 200 EUR/m2, ne mogu a da ne primjetim izraziti vatrogasni karakter ove mjere . Kao što je već pisano, korist koju će hrvatsko gospodarstvo ostvariti od ovog poteza – u smislu održanja i otvaranja novih radnih mjesta – je minimalna i stoji u velikom nesrazmjeru s punjenjem džepova ionako dobro potkoženih banaka i ”bolesnih” gradjevinara koji su se našli u teškoćama uglavnom zbog poslovanja ”grlom u jagode” – kao i obično u Hrvatskoj, na račun svih gradjana. Slikovito, ovaj potez biti će tek jedan kratki ”blip” svjetla u općoj tami koja se spušta nad hrvatskim gospodarstvom.
Naši ljudi su nepopravljivi idealisti. Evo, Jutarnji je objavio (skraćeno) pismo g. Matasovića, profesora na Filozofskom fakultetu koji je rekao svoje (negativno) mišljenje o prosvjedima, potpisao se ispod njega, i sada ljudi koji se hrabro skrivaju iza nadimaka slobodno kritiziraju, recimo:
U Danskoj na primjer, ne samo da je studiranje besplatno vec svaki student dobiva ( bez obzira na materijalni status i ocjene ) stipendiju od drzave. I besplatno se skoluju i oni koji daju ispite u roku i oni koji studirajnje rastegnu i otegnu.
(komentar potpisan sa "zaranna")
Vratimo se malo unatrag. Recimo, u 1990. Ako se sjećate, privatno poduzetništvo nije bilo na vrhu prioriteta promjena koje su se dešavale u Hrvatskoj. Ako se sjećate, stranke su nicale kao gljive iza kiše (inače, ono što mi zovemo "gljiva" je zapravo privremeni rasplodni organ koji se pojavljuje nakon kiše, a pravo tijelo gljive je podzemno i vrlo dugovječno). Ako se sjećate, firme su počele polako odlaziti u stečaj.
Ovaj tekst bavi se zemljišno-poreznom tematikom, odnosno kako pomiriti neprikosnovenost privatnog vlasništva nad tim strogo ograničenim, u osnovi zajedničkim resursom jednog naroda i potrebu za pravednijom raspodjelom vrijednosti koje se uz zemljište vezuju, a sve u cilju većeg prosperiteta naroda.
Koa ilustracija za opću ekonomsku važnost ovog pitanja, može poslužiti pismo upućeno1990. godine Mikhailu Gorbačovu, čovjeku koji je bio na čelu SSSR-a za vrijeme njegovog raspada i kaotičnog prijelaza iz krutog staljinizma u liberalni kapitalizam, kojega je potpisalo 30 uglednih američkih ekonomista (medju kojima, čini mi se, i neki nobelovci) . U tome pismu oni apeliraju na Gorbačova da u procesu tranzicije i prilagodbe fiskalnog sistema uvjetima liberalne ekonomije, ne propusti priliku uvodjenja adekvatne naknade za vrijednost zemljišta.
U sjeni proslave 60-godišnjice NATO Saveza, povratka Francuske u ponopravno članstvo, a ponajviše zbog formalne potvrde NATO-članstva Hrvatske (i Albanije) na današnjem sastanku alijanse u njemačkom Kehlu i francuskom Strassbourgu, u hrvatskoj javnosti ostala je prilično nezamjećena još jedna važna točka dnevnog reda sastanka, a to je izbor novog generalnog sekretara NATO-a.
Iako se može činiti da je funkcija generalnog sekretara relativno nevažna kada se radi o dalekosežnim strateškim odlukama, ipak se radi o ključnom položaju odgovornom za uspješno funkcioniranje NATO-a u uvjetima sve manje kohezije stavova i mišljenja medju zemljama članicama. Uskladjivanje često suprotstavljenih mišljenja i postizanje zadovoljavajućih kompromisa jedan je od glavnih zadataka generalnog sekretara.
Osim toga, odabir osobe na vrhu Alijanse personificira dominatne vrijednosne stavove koje NATO želi signalizirati Svijetu.
U bliskoj povijesti demokratske Europe ideja socijaldemokracije ostavila je najdublji trag u razvoju društava mnogih europskih zemalja. Taj uspjeh temelji se na osnovnoj ideji da se istinske i pravedne promjene društva dogadjaju kao posljedica političkih odluka, a ne isključivo djelovanja tržišnog mehanizma i prava jačega. Vrijednosti koje njeguje socijaldemokracija – sloboda, jednakost i solidarnost - imaju gotovo magično značenje za veliki dio europskog stanovništva. Iako po pitanju proizvodnih i vlasničkih odnosa počiva na istim temeljima kao i liberalizam, socijaldemokracija je pokazala sposobnost stvaranja humanijih i uspješnijih društava nego nesputani liberalizam, i učinila je Europu značajno drukčijim društvom, nego npr. USA, gdje socijaldemokratske ideje nikada nisu dospjele u politički mainstream.
Nekoliko recentnih novinskih napisa me je podsjetilo na jedan stari (bradati) vic:
Koja je razlika između diplomate i dame? Odgovor je sljedeći:
• Ako diplomat kaže da, to znači možda; ako diplomat kaže možda, to znači ne. A ako kaže ne – nije diplomat.
• Ako, pak, dama kaže ne – to znači možda. Ako dama kaže možda, to znači da. Ako dama kaže da – nije dama!
Taj „bradati“ vic je svojevremeno Damir Grubiša upotrijebio u komentaru Novog lista 04. 10. 2002 (.-Slučaj Bobetko: druga runda -Tomčić i Tomac očigledno ne znaju notorni vic o razlici između diplomata i dame ) povodom posjete naivnog "diplomatskog" dvojca Tomčić -Tomca Rimu i Vatikanu na zadatku lobiranja protiv Haškog Tribunala.
Njemačka balansira sve složenije i u nijansama. Francuska u grču promjena. Italija puzi po tankoj žici - i mali lahori ugrožavaju stvar. Slovenija i Danska na mukama. Pax americana na jugoistoku Evrope markiran, prikrpano Evropi i NATO paktu, čak i Turska, ide se dalje, vremena više nema. Iskusna Hrvatska pliva u svim smjerovima.
Neovisni, ali ne i neutralni