... za njihovo ostvarenje
(Kad oni koji bi morali znati, ne znaju, oni koji bi morali vidjeti, ne vide, a oni koji bi morali čuti, ne čuju.)
I sve to na „veličanstvenoj“ proslavi ustaškog pobjedonosnog okončanja 2. Svjetskog rata 05. 08. u Čavoglavama.
Svake godine na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja održava se u Čavoglavama masovni ustaški dernek.
U zemlji koja se diči svojim antifašizmom!?
Podučit će nas tako jedan dični stameni ustaša, inače pravomoćno osuđeni ubojica, koji je, iako jedva pismen, dogurao do čina pukovnika HV (danas u pričuvi), kako su nam oni (ustaše, Hercegovci, tko li?) „drugi puta stvorili državu“, nakon što smo „onu prvu (tzv. NDH) razrajtali“.
Samo ovaj puta nas „drže pod nadzorom i neće nam dopustiti da i ovu novostvorenu razrajtamo“.
Iz njegovih riječi jasno se razabire da su oni (ustaše) ostvarili svoj programatski cilj, „rušenje Jugoslavije svim sredstvima“ i „stvorili nezavisnu hrvatsku državu“, doduše ne u granicama Velike BiH (tzv. NDH), ne da oni to nisu pokušali, ali se „protiv prevelike sile nije moglo“, tako da taj zadatak ostaje za „neka duga vremena“.
„Oluja” -ime za pobjedu
Dan pobjede nad fašizmom 9. 5.1945. slavi se širom svijeta. Prvi puta od 1945. u povorci povodom proslave toga dana marširaju i bivši nacisti. Kažu, da su i oni, i njihove obitelji patili, pa se svi prvo trebaju sjetiti njih, njihovih patnji, njihovih preseljavanja, kako bi rat protiv fašizma mogao biti legitiman.
„Žrtva je žrtva”.
„Zločin je zločin”.
„Zločin treba individualizirati”.
Ali,..., svijet na Dan pobjede slavi pobjedu nad zlom i ne pita se hoće li mu žrtve tadašnjih fašističkih naroda, svojim patnjama, dati naknadnu legitimnost ili ne.
Spominjanje “Dana D”, kao dana nakon kojega su započele velike patnje fašista, ne dolazi u pitanje zbog tih njihovih patnji, već se taj dan ističe s ponosom, s pijetetom prema žrtvama savezničkih snaga, s divljenjem prema hrabrosti savezničkih vojnika i vojnoj taktici njihovih zapovjednika.
Očekivao sam neki dnevnik na temu samog obilježavanja Oluje odnosno Dana zahvalnosti i dana branitelja, i to od pozvanijih od mene, no kako takav dnevnik izostaje, evo kratak osvrt na taj blagdan. Naime, bilo je to tipično hrvatsko obilježavanje značajnog blagdana koje je proteklo u neslozi i političkom prepucavanju sudionika, gdje se gledalo na svaki korak sudionika i pazilo na svaku izgovorenu riječ. I gest, kao da se radi o epohalnim skupovima koji ispisuju povijest. I tu se, po tko zna koji put Predsjednik Josipović našao na klizavom terenu, ne svojom krivnjom. Naime, skupovi su protjecali u očiglednom predizbornom ozračju, a kao uvijek, ton nadigravanju dala je premijerka Jadranka Kosor, koja kao da je zaboravila u kojoj ulozi se pojavljuje na tim skupovima - naime, sve je ukazivalo na to da skupove smatra prilikom za izbornu promidžbu sebe i HDZ-a, a ne dostojno obilježavanje blagdana. Naime, zamalo svaki snimak ukazivao je na to da su neki shvatili DRŽAVNE manifestacije, kao stranačke, od podizanja hrvatskog stijega na Tvrđavi i obaveznog držanja desne ruke na srcu… do stranačkog, a ne premijerskog govora Jadranke Kosor na stadionu.
