pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

APATRID

Obljetnica je Oluje, završetka petogodišnjeg domovinskog rata.
Imamo Hrvatsku, slušali smo često puta ponavljane Tuđmanove riječi, a značilo je to imamo svoju državu. Jednom nakon 1000 godina.
Što je država, bila ona monarhija, republika, diktatura, oligarhija, ili kako već se organizirala.
Zajednica, veća od čopora ili horde (iz koje se razvila) ima za cilj osigurati vlastitu opstojnost, tj. otkloniti opasnosti koje dolaze od drugih sličnih zajednica, osigurati teritorij, sigurnost i mogućnost suživota vlastitih članova, održanje standarda, osiguranje razvoja.
Da bi neka država uopće mogla postojati potrebna je kritična masa ljudi koji su spremni udružiti se, sukladno svojim potrebama obrane od trećih, svom kulturnom nasljeđu, geopolitičkom položaju, genetskoj odnosno rodbinskoj povezanosti i ostalim faktorima, a koji žele živjeti u zajednici.
Potreban je teritorij da država ne bi bila imaginarna, potrebna je unutrašnja organizacija i pozicioniranje prema van (zauzimanje nekog položaja u svijetu i njegovim organizacijama). Ipak osnovna je funkcija države štititi interese vlastitih stanovnika.
Instrumenti države da to čini su:

Oluja 1995. (photo by www.vecernji.hr)

Danas je državni praznik. Dan zahvalnosti, dan pobjede. Dan Hrvatske. Moj djed je poginuo za nju, ubili su ga srpski žandari. Moj otac je poginuo za nju, ubili su ga komunistički partizani. Dobar dio svog života aktivno sam rušio Jugoslaviju i stvarao uvjete za slobodnu Hrvatsku.

Zato ja danas slavim i ne zanimaju me uobičajeni prigovori. Da, moglo se državu i bolje osnovati. Sigurno! Pametnije? Možda. No to nije danas, barem ne danas relevantno. Države koje su imale sreće da se osamostale davno prije nas, osnivane su od ubojica, razbojnika, gusara – koji su se nazivali kraljevi, kneževi, prinčevi. I nitko to danas više ne spominje. Ni predbacuje.