Svake godine, oko Božića, na jednom od televizijskih programa prikaže se film Čudo u 34. ulici. Katkada se prikaže original (1947.) a katkada ušminkani remake (1994.). Ukratko, u središtu priče je izvjesni Kris Kringle koji završi na sudu optužen da se lažno predstavlja kao djed Mraz. Logično, g. Kringle nikako ne može dokazati da je upravo on popularni djedica i sa svakom svojom izjavom "tone" sve dublje. Tada na scenu stupa njegov odvjetnik i na stol istresa vreću punu pisama. Sva su naslovljena na djeda Mraza i sva su uručena g. Kringleu. Sudac ga oslobađa uz obrazloženje: "Ukoliko državna služba kao što je pošta, priznaje Krisa Kringlea kao djeda Mraza i kao takvom mu isporučuje poštu, kako bi ovaj sud mogao zaključiti suprotno." U remakeu odvjetnik vadi novčanicu od jednog dolara i daje je sucu. Ovaj oslobađa g. Kringlea, citirajući tekst sa novčanice od jednog dolara "In God we trust!". Obrazloženje je slično kao i u originalu - iako nema znanstvenih dokaza o postojanju Boga, ipak u njega vjerujemo do te mjere da svoju vjeru tiskamo na novčanicu od dolara.