pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Prošlo je već poprilično vremena otkako sam se oglasio svojim posljednjim dnevnikom, a bio je na temu cestovnoga povezivanja krajnjega juga Hrvatske, odnosno nastavka izgradnje auto-ceste i drugih s njome vezanih prometnica na području Dubrovačko-neretvanske županije (http://pollitika.com/politicko-prometna-tragedija-u-tri-cina-o-peljeskom...). Ako je suditi po broju komentara, izazvao je prilično velik interes, a posljednjega je unio bigdon čak dvanaest dana po objavi dnevnika, tako da ga ni sam do danas nisam vidio.

A komentar se odnosi na dio problematike cestovnoga povezivanja područja južnije od Dubrovnika. Bilo je to tek spomenuto u dnevniku, ali bez otvaranja teme, jer je sama po sebi dovoljno kompleksna. Nisam o tome ni mislio pisati, u kontekstu obrade šire teme taj je segment djelovao kao lokalni problem. Međutim, bigdonov me komentar bolno uvjerio u suprotno. Čudna riječ, ovo 'bolno', ali upravo je tako. Zato je i nastao ovaj dnevnik. Dakle, krenimo od spomenutoga bigdonovog komentara (29. travnja):

Analizom podataka o prosječnom rastu neto plaće za prosinac 2007. godine (posljednji objavljeni podatak u svih 6 zemalja, bez Kosova) prikupljenih sa stranica nacionalnih statističkih agencija, došli smo do još jednog poraznog podatka za Hrvatsku. Na godišnjoj razini, najviši nominalni rast plaća ostvaren je u Crnoj Gori i Srbiji (22%). Slijedi Makedonija (12%), BiH (11%), Slovenija (6%), i na kraju Hrvatska (5%). Izražena u eurima, prosječna plaća u prosincu 2007. Iznosila je 870 eura u Sloveniji, 676 eura u Hrvatskoj, 436 eura u Srbiji, 376 eura u Crnoj Gori, 348 eura u BiH i 253 eura u Makedoniji.

Nikad ti ne bih mogao reći zbogom,
zemljo neizrecive ljepote,
dok samac u daljini kročim trudnom nogom
i svaki dan tvoj žudim, što mi ga udes ote.
(Frano Alfirević: Spomen na Boku)

Iznenađenje ili ne – na dan svetoga Vlaha ragusa u Kotoru! Jednom ranijom prigodom najavih priču na ovu temu – pa evo je.

Dakle, danas je sveti Vlaho i Dan grada Dubrovnika, svečana proslava u Gradu. Pisao sam nešto o tome u prethodnom dnevniku prije dva dana. A danas odlučih – za razliku od ranijih godina – ne na Stradun, nego pravac – Kotor! Raniji dogovor s prijateljima iz Boke. I povod za priču koja na prvi pogled ne pripada ovdje. Ali pojavit će se razlog, ne sumnjajte.

Smislom bi ovaj dnevnik vjerojatno mogao biti napisan kao komentar na dnevnik uvaženog blogera 45 Lines, ali bih onda, iz poštovanja prema liku i djelu kolege, pisao stilom koji bi mi karmu ostavio na maksimumu. A arijevštvine se grozim, pa rekoh idem pad iste potaknuti i formom i sadržajem.

Priča šjor Marinko istinito "Stranke sve više sliče na jednojajčane blizance kada je riječ o idejama i programima s kojima izlaze na političko tržište", te nastavi novinarski legitimno "(što je osnovni razlog, ne i jedini, suvišnosti HSLS-a, stranke kojoj su drugi najviše popasli idejnu baštinu).".