pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Napisao sam nedavno post “Nije gotovo kad je gotovo …” znajući (iz jadne prakse) da se Kim neće završiti kao ni jedan drugi skandal u Hrvatskoj. Turit će se pod tepih, otvoriti novi i tako do besvjesti. Doduše, karlovačko Županijsko odvjetništvo pokrenulo je istražni postupak da ustanovi o čemu se je tu radilo (a mogli su samo pročitati novine, sve je pisalo negdje). Karlovačko županijsko državno odvjetništvo poznato je po svojoj poslovičnoj ažurnosti, pa je npr. kaznenu prijavu protiv Branka Vukelića za marifetluke u gradnji trgovačkog centra Kaufland u Karlovcu za njegovog gradonačelnikovanja držalo u ladici dvije godine. Iz ladice ju je izvadilo na dan njegovog izbora za ministra i s gnušanjem ju odbacilo kao neosnovanu. No, to kazneno djelo još nije zastarilo, pa bi se prijava možda mogla bolje obrazložiti i ponoviti.

Mraz, tuča, suša i obećanja

U ponedjeljak, 13. kolovoza razgovarao sam s gospodinom Antunom (prezime za cijelu priču i nije bitno) iz Malog Mihaljevca. Pitao me čovjek zašto se svake godine ponavlja ista priča: najprije se zbog mraza, tuče ili suše proglasi elementarna nepogoda, onda se nas poljoprivrednike poziva da štetu prijavimo i onda ne dobijemo ništa.
Izgubimo i vremena i novca prikupljajući potrebne papire na gruntovnici, katastru, dolazi komisija, pišemo prijave i strpljivo čekamo 5-6 mjeseci kaže Antun A onda svakih mjesec dana odlazimo u općinu pitati kada će novac. Načelnici nas šalju u županiju a ovi u županiji u Zagreb. I opet ništa. Tako je bilo lani, tako će biti i ove godine. Zašto nam se daju lažne nade i zašto nam nitko ne odgovori gdje je zapelo, završio je Antun.

Puknula korupcijska afera u Fondu za privatizaciju. Provedena akcija „Maestro“. Pohapsilo potpredsjednike.

Odmah nakon što se saznalo za uhićenja, novinarima se na iznenada sazvanoj konferenciji za novinare obratio premijer Sanader s tezom o velikom Vladinu uspjehu, a nedugo zatim javnosti su se obratile i oporbene stranke sa posve suprotnom tezom: traži se odgovornost Vlade.

Pitanje je dakle postavljeno i na njega bi trebalo smisleno odgovoriti: je li akcija „Maestro“ stvarno uspjeh Vlade, kako to tvrdi premijer ili je ona zapravo Vladina sramota, kako to kaže oporba?

Kao nikad do sad u ovih 17 godina hrvatske nezavisnosti, afere niču kao gljive poslije kiše. Skoro da bi se moglo reći svakog tjedna, afera jedna. Korupcija u Hrvatskoj postala je čini se model, a ne iznimka tako da po zakonu velikih brojeva, negdje jednostavno mora popustiti i isplivati na vidjelo. Samo što bačva koja je držala korupciju nije popustila na jednom mjestu već se doslovno raspala i sada gdje god stanete ugazit će te u korupciju. Ono što je fascinantno u cijeloj toj priči je da ljudi koji vode ovu zemlju, HDZ s Ivom Sanaderom na čelu, nisu pojma imali što se dešava doslovno pred njihovim očima.

Hrvatska ima solidan zakon o zaštiti potrošača. Hrvatska ima i najveći broj inspekcijskih službi. I onih u sklopu Državnog inspektorata i onih pri resornim ministarstvima i onih pri županijama. Imamo i nekoliko desetaka udruga za zaštitu potrošača. I poveći broj ovlaštenih laboratorija za ispitivanje kontrole kvalitete proizvoda, pogotovo hrane.

No, znamo li što jedemo? Odnosno, koliko možemo biti sigurni u ispravnost prehrambenih proizvoda. Odgovara li sadržaj deklaraciji? Tko, na kojim mjestima i kako učestalo vrši kontrolu prehrambenih proizvoda? Ta su mi se pitanja nametnula prilikom nedavne rasprave o zakonu o zaštiti potrošača.