pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Sjećate li se siječanjskih sastanaka u Vladi kao predstave pod radnim naslovom mi obuzdavamo inflaciju? Sastao se tako rumeni Podravac s predstavnicima prehrambene industrije (ono malo što je od nje ostalo). Nakon sastanka, u razgovoru s Predsjednikom uprave jednog od najvećih proizvođača hrane saznao sam o čemu je bilo riječi. Osim predloženih kontroliranih cijena za neke od proizvoda (koji zbrojeni mjesečno i ne predstavljaju neku značajniju sumu u košarici prosječne hrvatske obitelji, ali su zgodni jednom velikom trgovcu u njegovoj strategiji) Polančec je zamolio proizvođače, uz napomenu kako je svjestan da na to nema pravo, da ne dižu cijene proizvoda do 30.svibnja.

Nekoliko dana kasnije na sastanku s predstavnicima trgovačkih lanaca izrekao je sličnu rečenicu (otprilike): „Ja znam da vas ovo ne bih trebao tražiti ali ipak vas molim da ne dižete marže do 30.svibnja“. Hm, što će se to značajno dogoditi 30. svibnja? Koji je razlog da se svi problemi odgađaju na četiri mjeseca? Odgovori na ova pitanja su prozaični (ovo je pamet „a posteriori“). U priopćenju Vlade o sastanku s trgovcima stoji da će se nova povećanja cijena razmotriti početkom ljeta.

Pod svaku cijenu su vladajući odlučili spriječiti promjenu životnog standarda ili, ne daj Bože, nemire u predizborno ili neposredno postizborno vrijeme. Iskusili smo kroz povijest (oni malo stariji) slične poteze Vlade (odnosno SIV-a), samo što se tada ministar (odnosno Savezni Sekretar) nije morao ispričavati zbog zamrzavanja cijena, jer kako drugačije nazvati ovakvu obranu cijene energenata i kvazi-obranu cijena hrane nego zamrzavanjem cijena (hm, u tržišnom gospodarstvu)!