pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Javna je tajna da se poslovi u građevinarstvu dogovaraju, posebice kad je investitor država te regionalna ili lokalna samouprava. Zahvaljujući cijenjenom članu –„ap“-, uvriježilo se nazivati to poslovanjem na zajednički račun. Ne namjeravam se baviti poslovanjem na zajednički račun kad investitor, svjesno i namjerno, ima namjeru i može potrošiti što više kako bi cijelom nizu uključenih omogućio željene zarade. Želio bih skrenuti pozornost na slučajeve u kojima investitor, najčešće JLS s vrlo ograničenim proračunom, nema namjeru i ne može zadovoljavati ogromne apetite svih uključenih u posao a ipak bi htio i mora izgraditi neki objekat, rekonstruirati i urediti kakvu ulicu, položiti vodovod i kanalizaciju ili napraviti bilo što od neophodne infratsrukture. Dakle, pozabavit ću se onima koji žele izgraditi nešto primjereno i pri tome poslovati pošteno, na korist JLS i građana.

zbunjen sam. totalno sam zbunjen. a vjeruj te mi, kolegice i kolege, to nije lako postići. o tome vam mogu posvjedočiti neki od mojih poznanika i prijatelja koji sudjeluju u raspravama na pollitika.com. nisam rođen početkom 1950.tih da bih mogao svjedočiti o „zlatnim“ danima planske ekonomije i dogovornog gospodarstva, ali sam čuo nešto o tome i „uživao“ blagodatima posljedica tih „zlatnih“ vremena. sjećam se šverca kave u zemlju. i to nepržene, u zrnu. sjećam se parne i neparne vožnje automobila. sjećam se i točkica bez kojih se nije moglo do praška za rublje i masu drugih, nužno potrebnih, artikala iz trgovina robom široke potrošnje. iako nisam kužio o čemu je riječ, sjećam se i vremena galopirajuće inflacije. neki će se, možda, pitati koliko sam star da se toliko stvari sjećam. odgovor je jednostavan, jako dobro pamtim.

Citirat ću nekoliko izjava, a zaključak prepuštam vama...

IVO SANADER, premijer:

(O maržama) Apelirat ćemo na građane i udruge potrošača da ne kupuju ondje gdje je skuplje i na taj način prisile trgovce i dobavljače na smanjenje marži.

(O odgovornima) Dok nije bila formirana Vlada i u tom jednom međuprostoru, u međuvremenu su oni dizali cijene neopravdano i lovili u mutnome i izazvali inflatorni skok.

DAMIR POLANČEC, potpredsjednik Vlade:

(O poskupljenima i maržama) Naravno da je došlo i do povećanja cijena u turističkoj sezoni u ugostiteljstvu i određenim trgovačkim lancima iznad razine koja bi se mogla opravdati, recimo, rastom energenata ili rastom cijena osnovnih žitarica. Porast marži u ljetnim mjesecima i u trgovini i u turizmu je bio neprimjeren.

IVAN ŠUKER, ministar financija:

(O poskupljenjima) Nalazi inspekcije cijena provedene u 7. mjesecu su nepobitno pokazali da su neki neopravdano digli cijene. Ja se iskreno nadam ako su već digli cijene iznad onoga što je, da će se to na kraju godine kroz završne račune pokazati kao veća dobit i veći prihod državnog proračuna.

Kada sam već bio siguran da je iz Banskih dvora došla nenadmašiva glupost u izjavi „vlada nije zadovoljna Zakonom o suzbijanju nereda pa će tražiti njegovo strožu primjenu“
(http://drlesar.bloger.hr/post/karika-koju-trazi-djurdja-adlesic-/920456....)
gledajući, slušajući i čitajući izvještaje sa sjednice Vlade RH koja je održana 31. srpnja, pao sam u depresiju.
Gotovo svi mediji u svojim izvještajima citiraju Sanadera kada je naciji objašnjavao što su to (trgovačke) marže i poticaji poljoprivredi te njihovu vezu s cijenama u maloprodaji.
Sjetih se svojih profesora i profesorica koji su me očito bezuspješno 5 godina pokušavali naučiti što je to marža, kako se određuje, obračunava i kakav utjecaj ima na konačno cijenu.
Sada mi je jasno i zašto svi HDZ-ovci Sanadera moraju oslovljavati s „Doktor (ili doktor?) Ivo Sanader“.

Hrvatska javnost jučer je dobila još jednu poslanicu sa samog vrha. Radnici su prestali raditi, promet je stao i svi su pozorno slušali što im to ONI imaju poručit. Prvi je krenuo ON… glavom i bradom… Ivo Sanader, objašnjavajući kako su zli trgovci ostavili iste postotne marže i time zbog poskupljenja proizvoda u biti povećali svoju maržu. Grandiozno! Populizam rijetko gdje viđen. Jedina prava konkurencija u izjavama je već odavno preminuli Turkmenbaši, gospodar života i smrti u Turkmenistanu. Lupio je i ostao živ. 1 + 1 jesu 2, ali 1 kuna nije uvijek 1 kuna. Inflacija polako nagriza kunu i ta kuna ne vrijedi danas isto kao prije godinu ili dvije. Zato cijene rastu i to spada među osnove ekonomije, ali Sanader nije ekonomist već doktor teatrologije, pa s toga ne čudi taj njegov biser.

Ne tako davno, u predizbornoj utrci HDZ i Ivo Sanader busali su se u prsa kako su oni za tržišnu ekonomiju, a ne za državni intervencionizam. Zdušno su pljuvali po SDP-ovom programu 4×4 nazivajući ga povratkom u plansku ekonomiju proklamirajući svoj program 3×7 (godišnje najmanje 7% rast BDP-a, pad nezaposlenosti na 7% i 7 razvojnih projekata). Samo nekoliko mjeseci nakon završenih izbora, tržišna ekonomija nestala je iz HDZ-ovih programa na valu nezadržive inflacije na koju Vlada RH nema odgovora.

Hrvatska tone sve dublje. Cijene rastu, plaće i mirovine stagniraju. Posljedično, živi se sve teže a za ionako male plaće i mirovine svakim danom možemo kupiti sve manje hrane jer nam, osim što ista poskupljuje gotovo svaki dan, od primanja ostaje sve manje nakon što platimo sve skuplje gorivo, sve skuplju struju i ostale režije. Predstoji nam već ranije najavljeno poskupljenje plina. Za umjetno gnojivo od kojeg ovise cijene svih poljoprivrednih proizvoda se po uzoru na gorivo traži automatizirano povećanje cijena. Ovisno o metodologiji izračuna, trenutna inflacija je od 6 – 8%. Stručnjaci predviđaju da bi do kraja godine, u najboljem slučaju, mogla biti oko 9%. Prijeđe li 10%, teško je predvidjeti da li će se i gdje zaustaviti zahuktali kotač zamašnjak cijena.

Hrvati su na žalost vrlo licemjeran i sebičan narod. Kad god treba dignuti glas, oni ostanu pokunjeni i šute, držeći se one dobro poznate „to se mene ne tiče“, osim kad se radi o tome da treba pokazati kako smo jaka nogometna nacija ili kako treba prebiti „pedere“ koji su se odlučili na Trgu bana Jelačića javno deklarirati o svojem rodnom identitetu. To su naime jedina dva događaja gdje su Hrvati izašli na ulice bez da ih je itko organizirao i o čemu su izvještavali svi utjecajni mediji. O svemu ostalome, Hrvati šute ili potiho iskazuju negodovanje, dok utjecajni mediji ponekad i nešto izvijeste, ali više iznimno, nego kao pravilo.

Sanader laže kad kaže da Vlada RH ne može zaustaviti rast cijene naftnih derivata. Prava istina je da se cijena naftnih derivata može spustiti za otprilike 1 kunu po litri bez da se ikog ošteti. Sve što treba napraviti je promijeniti način obračuna PDV-a na naftne derivate.

Prema sadašnjem modelu obračuna PDV-a on se obračunava na cijenu naftnog derivata i trošarine na te naftne derivate, koje su također jedna vrsta poreza. Drugim riječima PDV koji se obračunava na trošarine je porez na porez i on čini ekstraprofit za državnu blagajnu koja se puni iznad svih očekivanja zbog drastičnih skokova cijena naftnih derivata posljednjih nekoliko mjeseci.

Kada se studenti bune, tada kopiraju srednjoškolce, instrumentalizirani su od SDP-a, boga, vraga i tko zna koga sve ne. Međutim, postoji ona strana priče koja nikoga ne zanima, ona strana priče koju mediji uporno odbijaju pokazati, ona strana priče koje bi se svi stanovnici ove države (a posebno oni koji ju vode) trebali sramiti. Ta priča je priča o socijalnoj ugroženosti hrvatskog studenta.