Posljednja zbivanja u vodećoj oporbenoj stranci, Hrvatskoj demokratskoj zajednici ukazuju ne samo da HDZ prolazi kroz ozbiljnu unutarstranačku krizu, nego štoviše na proces koji ugrožava samu opstojnost stranke koja je bez obzira na greške najzaslužnija za stvaranje slobodne i demokratske Republike Hrvatske. Ako je stranka u posljednje tri godine njihovim isključenjem ostala bez dva predsjednika HDZ-a koji su zauzimali i premijerske položaje, te da je jedan od njih na optuženičkoj klupi zbog optužbi o korupciji velikih razmjera, onda je očigledno da je Hrvatska demokratska zajednica zapala u krizu iz koje se ne vidi realan izlaz.
http://zonasumraka.wordpress.com/2011/07/17/rat-u-libiji-jos-jedan-korak...
Rat u Libiji praktična je lekcija u postmodernom, nihilističnom leksikonu internacionalizma. Rat nije rat, daleko od toga, to je humanitarna intervencija za očuvanje mira. Rat je mir. Vojnici su čuvari mira.
U deja vu-u iz 80-ih, Pan-islamistički radikali vode pobunu, skupine oružanih bandi i paravojnih organizacija proizašllih iz Muslimanskog bratstva, preimenovani su u “heroje demokracije”. To su ljudi koji će biti postavljeni na vlast u post-ratnoj Libiji. Njihov vođa, Abdel al-Hasidi, bivši taliban, notorni libijski terorist, ponosno je izjavio kako mnogi od njegovih boraca dolaze iz redova Al-Qaede, i izviješćeno je u tisku kako Al-Qaeda ulazi u Libiju kako bi postala… novi saveznik zapada. Cyrenaica, jedno od žarišta pobune, jedno je od svjetskih središta islamskog terorizma. To je “zemlja slobode” zaštićena UN-ovom zonom zabrane leta, u reprizi UN/al-Qaeda/Hezbollah savezništva na Balkanu 90-ih.
Ako je i bilo neke dvojbe oko toga kakva je stranka, bolje rečeno partija SDP, nakon najnovijeg splitskog slučaja to više nije dvojbeno. Maske su pale i SDP se, uostalom kao i HDZ, jer su to dvije frakcije bivšeg SKH (a ne SAH-a, dakle Saveza antifašista Hrvatske kako se bivši komunisti u svojem kukavičluku prema odgovornosti vole nazivati), deklarirao kao stranka u kojoj je najvažniji privatni interes.
Nedavno smo mogli pročitati izvješće CIA- e u kojem se predviđa raspad EU-e do 2020 god.
http://www.javno.com/hr-svijet/do-2020-raspad-eu-hrvatska-na-zapad-bih-i...
Gledajući natrag u povjest vidljivo je da CIA ne daje u javnost izvješća koja nisu utemeljena na nekim konkretnim podacima, odnosno da ti procesi nisu počeli ili su već u poodmakloj fazi realizacije.
Sjetimo se 1989. kada su prognozirali raspad bivše države u roku 18 mjeseci... i bi upravo tako.
Pogodili slučajno?
Čisto sumnjam!
Slijedom toga logično je zaključiti i da je raspad EU počeo na neki način te da će i doista biti gotov do 2020 god.
(Bio bih licemjeran kada bih rekao da mi je žao..., ali eto).
Rekao bih da se ovdje radi prvenstveno o implementaciji strategije upravljanih kriza kojoj smo svjedočili za raspada bivše države, doduše, ovdje ne očekujemo 'krvavi' raspad kao u slučaju spomenute države, ali do rastakanja svakako dolazi.
Dva su razloga tome:
Dobra vecer
Sve Vas lipo pozdravljam, sve Vas koji ce te baciti oko na ovaj dnevnik…
Kao sto neki od Vas znaju svjezi sam primjerak uma koji je svoje misli dosao predstavljati i zastupati na ovu adresu. Prosetao sam malo susjedstvom i uvidio sam da je ova adresa vrlo ozbiljna sto se tice politickih tema, no ne budimo u zabludi..za mene je sve politika. Svaki moj korak svaka moja gesta, svaka moja interakcija sa bilo kojim drugim zivim bicem moze se gledati i tumaciti kroz politiku. Sve zavisi kako i sa kakvim ocima na to gledamo. Ono sto cu ciniti ovdje je to da svoje tekstove i tumacenja pisem sa pozitvnim i iskrenim raspolozenjem koje se nece svrstavati u koncepciju pisanja, odgovaranja, objasnjavanja, tumacenja iz frustracije i nezadovoljstva. Dakle, sve Vas jos jednom pozdravljam i veseli mi bili…
A to je nastavak ove priče: Ipak me policija naljutila - obraćam se HHO-u (04.01.2008., petak)
Baveći se NVKom i hrvatskom konkurentnošću dosjetio sam se naše navodne težnje da uđemo u NATO i kreativne statistike koja govori da bi nam bilo jeftinije biti u NATOu nego izvan njega. Taj podatak nema pozadinu niti u jednoj jedinoj studiji (takva studija se tek priprema i biti će objektivno gotova tek u času ako ne i nakon što dobijemo pozivnicu za NATO), no dosjetio sam se jedne donekle jednostavne i lagano razumljive mjere kojom bi mogli vidjeti što nam se sprema ako uđemo u NATO, a to je trošak u državnom proračunu predviđen za obranu po glavi stanovnika. Nekoliko tablica postoji na tu temu:
Kada je američka središnja obavještajna agencija (CiA) prije dva dana na svojim službenim stranicama objavila izvještaj, s kojeg je nedavno uklonjen znak tajnosti, o tobožjem zločinačkom djelovanju Tomislava Merčepa za vrijeme rata na gospićkom i vukovarskom području, prva stvar koja mi se učinila nelogičnom jest zašto bi agencija poput CIA-e objavila skup izvadaka-informacija iz srpskih medija, izvještaje međunarodnih organizacija za ljudska prava, te svjedočanstva izbjeglih Srba(!) kao rezultat svojih istraga.
Nimalo senzacionalno. No, neki hrvatski mediji, poput internet portala net.hr, vijest su sa očiglednim veseljem senzacionalistički prenijeli kao da je Tomislavu Merčepu već izrečen sudski pravorijek. Konkretnih, relevantnih dokaza nema, a sve djeluje kao dio, srpske propagande sa potpisom vjernog pomagača Carle del Ponte, pred hrvatskim pravosuđem 2002. godine aboliranog Save Štrbca i igre američkih obavještajca u službi balkanskih kraljeva.
