Ko si? Možeš govoriti ( ili pisati) kako hoćeš, ali prvo - lozinka. Politička i nacionalna kvalifikacija. Eventualno i ideološka. U nedostatku ove poslednje, ista će ti biti dodeljena.
E tako. Sad znamo. Znamo da pišeš ekavski, nema problema, ali izvesni rizik na ovim stranicama moraš prihvatiti. Ali sve u svemu, uz jake živce, dobar stomak i snažnu volju, proći ćeš.
I tako pišeš, komentarišeš, razmišljaš o ljudima koje gotovo i ne poznaješ. Procenjuješ njihove kvalitete i mane. Otkrivaš unutrašnji svet u koji su uronjeni. I često postaješ oličenje i simbol zajedničkog neprijatelja. Postaješ snaga koja ih ujedinjuje. Levica i Desnica ti daju minuse, jer si postavio pitanje "Da li je korektno zvati Jevreje židovima?". Razgolićuješ mentalne šeme. Ti, jedan ekavski bloger.
Svi znaju ko si. Ili tako misle. Konačno, tu je tvoje ime i prezime.
Znanstevnici su nakon dugogodišnjeg istraživanja ustanovili da muški homoseksualci imaju manju hipofizu nego heteroseksualni muškaraci.Istraživanje je također provedeno i na onoj populaciji čije su majke u vrijeme bombardiranja Londona za vrijeme 2.sv rata bile u trudnoći. Uočili su da je postotak homoseksualaca veći i to za cca. 50%. u odnosu na populaciju čije majke su bile trudne u mirnodopsko vrijeme!To ima veze s psihodinamikom tj. odnosom svijesti i podsvijesti.Podsvijest možete najbolje predočiti ovako: ona radi slično kao hard disk:SNIMA SVE,i zvuk i sliku....
Ovo sam počeo pisati kao komentar na komentar jedinohrvatska-e u dnevniku Što jest, a što nije Milanovićev posjet Bleiburgu
Riječ je dakle o tome, da je Milanović bio posjetio Srb, gdje je 27. srpnja obilježena 67. godišnjica ustanka srpskog naroda (te malog broja Hrvata - komunista) protiv NDH.
Nešto o ustanku od 27. srpnja 1941. napisao sam u komentaru uz navedeni članak, pa preporučam da pogledate, da neke stvari ne ponavljam.
Uobičajeno se iz konteksta tragičnih događaja i brojnih žrtava izdvaja samo ono, što ovoj ili onoj strani odgovara. I pri tome se pretjeruje i napuhuju brojke do apsurda. Prije dvije-tri godine skupljao sam, između ostaloga, podatke o selu Boričevac (sad sam malo prosurfao - ima novih aktivnosti, ne nekih novih podataka).
@jedinohrvatska piše:
najveći zločin je bio potpuno uništenje sela Borićevac (2200 stanovnika) na pravoslavnoga sv. Iliju 2. kolovoza 1941. gdje je svega nekolicina seljaka izbjegla smrt.
Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.
Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.
Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.
Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.
Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.
Opinioiuris, studeni 2009.
Subota,Topusko 24.08.
Noćas su vođene oštre borbe na položajima. Četnici su dobili novu pošiljku municije od JNA i sada tuku iz svih cijevi. Pred jutro zatišje. Svi smo umorni i neispavani. Ljudi u rovovima su napeti i nervozni. Pitanje smjene je aktualno. Nakon toliko dugih dana i još dužih noći željni su smjene, barem na dva tri dana. Ništa im ne mogu obećati. 0čekujem jaki napadaj na Topusko i ne mogu nikome dati dopust. U toku dana javljaju se problemi i s opskrbom. Gardisti krive mene i za to i za sve druge nedaće jer sam im tu pod nosom. Na meni iskaljuju gnjev zbog loše opskrbe i nedovoljne brige o nama i ništa ne pomaže što im tumačim da i u drugim jedinicama nije ništa bolje. Pred večer situacija se u našim redovima opasno usijava pa odlučujem krenuti u Zagreb s predsjednikom mjesnog Kriznog štaba kako bih objasnio situaciju u ministarstvima i u Štabu. Krećemo, i spašavamo živote time što smo na kratko zastali kod zadnjeg položaja mojih gardista. Nismo razgovarali niti pet minuta kad je s ceste kojom smo trebali proći započeo napad. Sat i pol odbijamo svi skupa taj napad i onda se vraćamo i krećemo drugim ali ne i sigurnijim putem. Kasno dolazim u Zagreb i nakon dugog vremena opet sam s obitelji.
Neovisni, ali ne i neutralni