četnici

Tužitelj v. Vojislav Šešelj: U Vojvodini nije bilo progona Hrvata

Tužiteljev vojni ekspert je potvrdio da 1992. u Vojvodini nije bilo vojnih napada uperenih protiv civila. Šešelj sada može biti poprilično siguran da će dio optužnice koji ga tereti za kazneno djelo deportacije i prisilnog premještaja Hrvata iz Hrtkovaca u Vojvodini biti odbačen jer nedostaje bitan dokaz. Hrvatska javnost o tome ne zna ništa jer impotentni mediji ne uočavaju važnost redovitog praćenja suđenja u mrskom udaljenom sudištu, osim kada su na optuženičkoj klupi Hrvati kojima se u tuđu zemlju hodočasti na osobnoj, kolektivnoj i političkoj razini. Mediji suđenja, osim onih etničkim Hrvatima, ne prate predano pa javnost malo zna. Takvo neznanje odgovara političarima koji će kad za Šešelja stigne oslobađajuća presuda po nekim točkama iskorištavati šok javnosti za manipulacije, baš kao u slučaju Vukovarske trojice. Držat će se besmisleni govori pred Općom skupštinom UN-a i hodočastit će se žrtvama, a sve kako bi se medije dovoljno uposlilo da zaborave pitati "A gospodo, što ste radili dok još nije bilo kasno?" ili "Koji su pravni razlozi takve presude?"

Ratni dnevnik - Topusko 1991.

Subota,Topusko 24.08.

Noćas su vođene oštre borbe na položajima. Četnici su dobili novu pošiljku municije od JNA i sada tuku iz svih cijevi. Pred jutro zatišje. Svi smo umorni i neispavani. Ljudi u rovovima su napeti i nervozni. Pitanje smjene je aktualno. Nakon toliko dugih dana i još dužih noći željni su smjene, barem na dva tri dana. Ništa im ne mogu obećati. 0čekujem jaki napadaj na Topusko i ne mogu nikome dati dopust. U toku dana javljaju se problemi i s opskrbom. Gardisti krive mene i za to i za sve druge nedaće jer sam im tu pod nosom. Na meni iskaljuju gnjev zbog loše opskrbe i nedovoljne brige o nama i ništa ne pomaže što im tumačim da i u drugim jedinicama nije ništa bolje. Pred večer situacija se u našim redovima opasno usijava pa odlučujem krenuti u Zagreb s predsjednikom mjesnog Kriznog štaba kako bih objasnio situaciju u ministarstvima i u Štabu. Krećemo, i spašavamo živote time što smo na kratko zastali kod zadnjeg položaja mojih gardista. Nismo razgovarali niti pet minuta kad je s ceste kojom smo trebali proći započeo napad. Sat i pol odbijamo svi skupa taj napad i onda se vraćamo i krećemo drugim ali ne i sigurnijim putem. Kasno dolazim u Zagreb i nakon dugog vremena opet sam s obitelji.

WriteSomething knjiga
Syndicate content Syndicate content