pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U sjeni dogadjaja oko samoproglašenja samostalnosti Kosova i ostalih dnevnopolitičkih zbivanja, jedan važan dogadjaj ostao je nezabilježen na stranicama Pollitike – formalni odlazak Fidela Castra, kubanskog komunističkog vodje i diktatora. Castro je posljednji iz generacije komunističkih vodja iz hladnoratovskog razdoblja, tako da njegov odlazak ima i simbolično značenje u cijeloj svjetskoj povijesti.

Već godinu i pol, sada već osamdeset i dvogodišnji Castro, u manjoj ili većoj mjeri bio je teškom bolešću spriječen u obavljanju svoje liderske uloge, pa se je njegov formalni odlazak i očekivao. Protivnici su priželjikivali Castrovu brzu smrt. Tek prošlog utorka, 19. veljače 2008., slab, ali još uvijek živ, Castro je objavio konačnu odluku.

Malo su me nasmijale neke od ovdašnjih diskusija povodom Zoompolitikonove dobronamjerne prigodničarske reminiscencije o Che Guevari. Napisao sam tamo nekoliko komentara, koji su konzistentni odraz mog razmišljanja o ovim temama, ali ovaj komentar pretvaram u poseban post – neka putuje pučinom samostalno, da ostavi svoj što pjenastiji trag koji će se nakon kratkog vremena ionako smiriti, a more će ponovno postane mirno, lijepo i ugodno!

Mnogi danas nose njegov lik na majicama, kapama i torbama nemajući pojma tko je on u stvari bio i što je predstavljao. Upućenijima - zabluđenijima prije svega on je oličenje bunta, ali kada netko spomene Che Guevaru prvo što većini padne na pamet jest novac, kapitalizam. Paradokslano, no na njegovim obrisima lica otisnutima na komadima platna danas se okreće pozamašna svota novca, zbog čega se od milja Che ili na indijanskom "Hej ti" vjerojatno okreće u grobu, jer to predstavlja suštu suprotnost njegovu prvobitnom liku i djelu.

Nedvojbeno je bio osebujna i zanimljiva osobnost koja zavrijeđuje veliku pažnju. Devetog listopada puni se 40 godina otkako je 1967., Che Guevara bio ubijen u bolivijskome seocetu La Higuera, kamo je došao izvoziti revoluciju. Mnogi su i za života toga čovjeka predmnijevali da bi mogao postati "osoba stoljeća" - možda ga je zato Castro i poslao tamo; kako bi CIA i bolivijska vojska mogli obavit posao - nimalo čudni komunistički maniri.