pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Evo baš dobio u inbox najavu novog broja H-altera. Zanimljivo je kako se u članku secira hrvatska medijska scena i neki od njenih glavnih aktera. Da budem precizniji na tapetu su Jutarnji i Globus, izdanja EPH-a. Autori teksta su, kako kažu, za razliku od novinara i tiskovina koje prozivaju, doista pročitali knjigu Carle del Ponte. Osporavaju tezu iz prošlog broja Globusa da je ljubomora Dunje Zloić presudila Anti Gotovini.

U jednoj davnoj diskusiji, jedan od hrvatskih političara mi je otprilike izrekao tvrdnju kako se zaostalost neke zemlje između ostalog može mjeriti i razinom osiguranja koje ti isti političari dobijaju. U posljednjih nekoliko godina imali smo dosta prilika testirati tu teoriju, a sve je negdje počelo u času kada je 1994 godine papa posjetio hrvatsku, a kada je u cijelom Zagrebu bilo zabranjeno voziti automobil nekoliko dana. Prošle smo godine imali summit u Zagrebu za kojeg je bilo obećano da neće ponoviti kolaps od prije dvije godine kada je također bio neki meeting u Zagrebu. Naravno, ništa se od toga nije desilo i ako ste bili zarobljeni svega dva sata u prometu to i nije u stvari bilo tako strašno.

Postupak protiv Ramusha Haradinaja hrvatskoj je javnosti bio zanimljiv tek utoliko što se radilo o bivšem kosovskom premijeru i što je vijećem predsjedavao isti sudac koji predsjedava u postupku Gotovina i drugi, a oslobađajuća presuda zaslužila je headline jer je, banalno uzevši, srpska vizija kosovskih snaga poražena sudskom presudom. "Haag oslobodio Haradinaja", javlja Jutarnji list, koji ima čak 6 povezanih vijesti o Haradinaju, što je natprosječni rezutat u odnosu na druge hrvatske medije za postupak koji traje više od godinu dana i nije potiv optuženika iz Hrvatske. Radilo se zapravo o neuobičajeno kratkom postupku u kojem obrana uopće nije iznosila svoj case jer je došla do zaključka da tužitelj nije ponudio utuživ case, a kamoli dosegao razinu "izvan razumne sumnje".

The defense teams of three former KLA commanders, Ramush Haradinaj, Idriz Balaj and Lahi Brahimaj, tell the Trial Chamber they don’t intend to contest the evidence presented by the prosecution. The closing statements have been scheduled for 21, 22 and 23 January 2008
Sense

Tužiteljev slučaj Haradinaj nije ni prvi ni poslijednji koji se raspao po šavovima do te mjere da je ishod bio predvidljiv. Nedavni fijasko sa slučajem Vukovarske trojice još odzvanja u hrvatskoj javnosti koja s jedne strane želi jako i kompetentno tužitljestvo kad su u pitanju zločini nad Hrvatima, ali slabo i loše pripremljeno kad su na optužnici imena iz Hrvatske. Zašto su Haradinaj i Balaj oslobođeni svih optužbi, a Brahimaj osuđen na "samo" 6 godina zbog kaznenog djela mučenja i nečovječnog postupanja?

u sjeni završetka mandata posredničke trojke Kontaktne skupine za riješavanje statusa Kosova i Metohije te predstojećih predsjedničkih izbora, u Republici Srbiji je bez velike pompe i posebnih komentara prošao posljednji izvještaj glavne haške tužiteljice Carle del Ponte Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. i prije nego ga je del Ponte izgovorila, službeni je Beograd znao da će izvještaj biti negativan. Nacionalni koordinator za suradnju s Haagom ministar rada i socijale Rasim Ljajić je nekoliko dana prije kritičnog 10. prosinca 2007. rekao da će izvješće VS UNa biti negativno, ali da ga on odbija prihvatiti jer u Srbiji postoji politička volja i spremnost da se zaključi suradnja s haškim sudom.

Geoffrey Nice QC i Jutarnji list EPH vole se javno i ne posustaju u promoviranju rasprave o ostavštini Carle del Ponte, što je potpuno logičan cilj u trenutku kad se njen osmogodišnji mandat bliži kraju. No ono u čemu Jutarnji list sustavno podbacuje je informiranje javnosti o "altera pars" odnosno komentaru druge strane na niz tvrdnji koje Nice iznosi. Osjećaj za vijest u Jutarnjem je parcijalan pa zbog toga i javnost ima parcijalno utemeljeno mišljenje o onome što Sir Nice tvrdi u intervjuu za EPH čiji naslov ("Carla del Ponte nije radila kao pravnica, nego kao politički amater") je zrcalno preuzeo ovaj dnevnik.

Posljednjih godina svjedoci smo vazalskog položaja Hrvatske spram Haaškog suda. Kulminacija je svakako bio kopernikanski obrat Ive Sanadera koji se od vatrenog zastupnika hrvatskih generala sa Splitske rive 11. Veljače 2001., kada je govorio da ih se on neće odreći, pretvorio u najobičnijeg otpravnika poslova tužiteljice Carle Del Ponte. HDZ se pravda da ih na to obezuje ustavni zakon i da oni tu ništa ne mogu, a često se čuje i teza da je za takvu poziciju kriva koalicija koja je vladala od 2000. – 2003., jer da su oni omogućili takav položaj Hrvatske svojim bespogovornim ispunjavanjem zahtjeva Haaškog tužiteljstva.

Za hašku histeriju najviše su krivi poslušnici s HTV-a, Ivo Sanader i njegova vlada, Tužiteljstvo s Carlom del Ponte na čelu

Vidim da mnogima nije jasno što se to oko Haaga događa (eto primjerice Vladimiru Šeksu koji jučer s pozornice proziva Haaški sud). Iskreno, nisam niti ja znao ali zato svima preporučam da bace pogled i
pročitaju posljednjih nekoliko dnevnika autora opinioiurisa na pollitici.

Svi smo gledali brdo američkih court_drama serija i svi znamo da se nedjelo mora dokazati beyond_reasonable_doubt, no spin koji je dobila haaška presuda ide u smjeru kako sud nije
odradio svoj posao kako spada. No, malo pažljivijom analizom totalno je jasno nekoliko stvari:

Ovo je tekst koji je došao do mene, pa da ga pridodam postojećem nizu tekstova na temu Haaga kao tema za razmišljanje i diskusiju:

Još nije podignuta ni jedna optužba protiv napada na Vukovar ni za 2500 stradalih u istočnoj Slavoniji, već samo za najprije 200, pa potom 264 pobijenih na Ovčari...
I što je učinjeno da se stradanja u Domovinskom ratu prema haškim optužnicama svedu sveukupno nešto više od 600 stradalih od preko 12 500?

Naime, osim vukovarske trojke, za zločine počinjene na teritoriju Hrvatske, do sada je: