pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U ranijem dnevniku – NATO - manji dio sigurnosti – ukazao sam na Poveljom predviđene načine odlučivanja i ustvrdio da je malo vjerojatno da bi nam NATO u slučaju agresije mogao priteći u pomoć onako žurno kako takve situacije obično zahtijevaju. Spomenuh tada da bi brzinu i učinkovitost djelovanja vjerojatno mogao ubrzati neposredni angažman i podrška jedne ili više velikih sila ali da ni u tom pogledu situacija nije ništa bolja naročito zbog stajališta vojno najvažnije europske sile, Velike Britanije.

Nešto više od tjedan dana izbivao sam od adsl-a prepušten sporosti dial up-a.Danas sam se vratio brzom internetu i u komentarima na matičnom blogu zatekao osvrt Branka Salaja, ratnog ministra informiranja, bivšeg veleposlanika RH u Francuskoj, Nizozemskoj, nekadašnjeg direktora HINA-e, i što je najvažnije: organizatora ilegalnog putovanja socijalističkog disidenta umirovljenog general-majora JNA dr. Franje Tuđmana Europom 1977. Prebacio sam njegove komentare u zaseban post radi bolje uočljivosti.   j) I u ovom blogu i u ranijim napisima o ulozi Vladimira Pavlinića u krivotvorenju Tuđmanove putovnice prisutna su nevjerojatna izvrtanja i netrpeljivost, svojstvena situacijama, kad se ljudi suoče sa činjenicama, koje ne odgovaraju njihovim hipotezama. Da bi priča o Franji Tuđmanu kao eksponentu i lutki zakulisnih snaga, koje permanentno vladaju ovom zemljom, bila točna, treba po svaku cijenu omalovažiti i popljuvati Pavlinića zbog njegove uloge u švedskom putu. Radi se o vrhunskom intelektualcu, koji je bio glavni motor u pokretanju i devetgodišnjem uređivanju jedinih novina van kontrole jugovlasti „Glasa Koncila“ i kasnije napravio ogroman doprinos emigrantskom izdavaštvu, o teologu, filozofu i publicisti koji govori par jezika, koji je slikar u akademskoj klasi i izbrušeni informatičar, koji je odležao tri teške godine Stare Gradiške itd. Umjesto da se iskoriste njegovi potencijali, u slobodnoj ga se Hrvatskoj naziva falsifikatorom jer se u jednoj prilici, ponio na način koji je odudarao od svega što je ranije i kasnije radio. Njegova je krivnja što je omogućio hrvatskom demokratskom pokretu da, oslonivši se na svoje skromne vlastite snage i resurse, napravi jedan važan iskorak...