pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Često mi se događaju neplanirani postovi, a nekoliko po meni važnih mi se kiseli na desktopu i čekaju da se uobliče u konačnu formu. Sada je krivac Aleksandra Hatza i njegov post Osijek - neprijatelj mog neprijatelja .

Moje uključivanje se svodi na, u našem u mnogome nedefiniranom društvu (u kojem su evidentno pomiješani kriteriji a pogubljene vrijednosti), gdje postoji realno vrlo prisutan problem nastajanja i održavanja onih prljavih, nedodirljivih, kužnih, „Parija“ (po uzoru na indijski kastinski sustav) . Da vas podsjetim:

PARIJE, “nedodirljivi”, bili su posve izbačeni iz kastinskog sustava; smatrani su nedostojnima života u zajednici zbog poslova koje su obavljali, pa su tako i danas parije osuđene na najteže i one “nečiste” poslove koji uključuju fizički dodir s krvlju, izmetom i drugim tjelesnim “nečistoćama” definiranim indijskim zakonom: parije su štavitelji kože, spaljuju mrtve, čiste nužnike, režu pupčane vrpce, odnose uginule životinje s cesta, metu smeće i sl. Ti se poslovi prenose preko koljena na koljeno zajedno sa statusom nedodirljivosti: skladu sa strogim hinduističkim odredbama, roditelji parije rađaju djecu parije, osuđenu kao nečistu od trenutka rođenja. Parije su izopćenici, ljudi koje se drži odveć nečistima i okaljanima da bi ih se smatralo bićima vrijednim spomena. Predrasuda određuje njihove živote, osobito u ruralnim područjima gdje žive gotovo tri četvrtine indijskog stanovništva. Parije se izbjegava, vrijeđa, zabranjuje im se ulaz u hramove i domove pripadnika više kaste, uskraćuje im se pristup bunarima viših kasta, na javnim mjestima moraju jesti i piti iz posebnim posuda, a u ekstremnim, premda ne i rijetkim slučajevima, siluje ih se, linčuje i puca na njih. .

Vjerovatno je malo vas culo za Garia Cappellia. Na lokalnim izborima 2005. U Malom Lošinju osvojio je (koalicija stranaka HDZ-HSLS-HKDU-DC) 1578 glasova, 38,5% tj. 6 od ukupno 13 vijecnickih mjesta. Mnogi su tada govorili da nakon 12 godina vladavine koalicije SDP-PGS dolazi “osvježenje”, ali isto tako, vec tada su se cule glassine da mu je gradonacelnicko mjesto samo odskocna daska prema saboru. Na pocetku je izgledalo dobro, stavio je pametne ljude na bitna mjesta (makar je tada to tako izgledalo) izgledalo je da nesto pocinje, da se pomice zabokrecina.

No onda – hladan tus, nije dugo trebalo da se pokaze pravo lice, da pokaze da nije, ni manje , ni vise nego obicni HDZovac. U sjeni svih tih “pametnih” ljudi konce zapravo vuce gospodin Rudolf Ivkovic,sluzbeno zamjenik gradonacenika manipulator kojemu bi mogli zavidjeti i najveci hrvatski tajkuni.