Tagovi

Zašto su ovi prijelomni izbori drukčiji od svih prethodnih

Po mnogim značajkama i okolnostima u kojima se održavaju izbori za Hrvatski sabor 8. studenoga mogu se bez dvojbe smatrati kao prijelomni ne samo za budućnost države i svih građana, nego još više za razvoj parlamentarne demokracije kroz koji Hrvatska prolazi od samog utemeljenja. Temeljni razlog što se ovi izbori mogu ocijeniti kao prijelomni leži u činjenici da se zemlja nalazi u ozbiljnoj, ne samo gospodarskoj i financijskoj krizi, nego i u političkoj i moralnoj krizi. O gospodarskoj i financijskoj krizi nije potrebno posebno govoriti, jer svi ekonomski pokazatelji ukazuju na krivi smjer kojim je politička elita dovela Hrvatsku pred bankrot, a u Europskoj uniji je približila sudbini Grčke. Politička kriza potječe iz još uvijek neprevladanog ideološkog naslijeđa komunističke Jugoslavije, pa se i dalje s manjim ili većim intenzitetom vodi bitka između „ustaša“ i „partizana“, odnosno o komunističkom razdoblju. Najbolji dokaz da se Hrvatska toga nije oslobodila jest odgađanje neophodne lustracije, pa se išlo čak tako daleko da se posebnim zakonom zaštite agenata jugoslavenske tajne službe „lex Perković“ pokušalo suprotstaviti Europskoj uniji.

Hrestomatija veleizdaje

[Slika]

Priznajte, jeste li mislili da će Josipović demantirati Cvetićanina? Prevarili ste se.

Ja, nažalost, nisam. Terminalnu ocjenu Josipovića dao sam prošle godine, nakon što je narod Kukurikavcima okrenuo leđa u vukovarskoj koloni sjećanja. Zašto "nažalost", pitate? Zar se je vama lako suočiti s činjenicom da je ovo već drugi predsjednik hrvatske države, od svega tri dosadašnja, čiji je svaki politički i ljudski kredibilitet praktično raznesen, uništen, mrtav, pokopan? Meni nije.

Porez na nekretnine

Proteklih dana prolilo se mnogo tinte oko prihvacanja i osporavanja prijedloga zakona o nekretninama. Razlicitih misli billo je na sve strane i opravdanih i neopravdanih kao i mnogih razlicitih interesa. Osobno nisam strucnjak za poreze nego bih pokusao raspraviti oko pozadine nekih politickih istupa.

Podsjetimo. Na najavu poreza prvo su laburisti napravili plakate i diljem hrvatske zvali vozace automobila da trube. Akcija je bila vise anje uspjesna i vjerojatno je uzrokovala odredjeni politicki ucinak. No ubrzo nakon ostavke Cacica HNS takodjer dize svoj glas protiv novog nameta i poreznog opterecenja. Mnogi su odmah vidjeli duboku krizu u redovima koalicije i poceli preslagivati vladu i traziti Milanovicu novog koalicijskog partnera. Drugi su pak vec vidjeli nove izbore vjerojatno u vrijeme lokalnih izbora jer bi odprilike tada bila gotova javna halabuka oko zakona i zakon bi dosao u saborsku proceduru. Neki iz redova HNS-a slavodobno su govorili o njihovoj cvrstoj odlucenosti da ne dozvole vise niti jedno porezno opterecenje koje ce pogoditi gradjane Hrvatske.
No jedan dio komentatora vidi u svemu teoriju urote koja glasi slijedece:

Hrvatska je stala?

http://www.vecernji.hr/biznis/radimir-cacic-nije-uspio-stali-radovi-vrij...

Ako je Hrvatska stala, pri tom misleći na ekonomiju, zbog ostavke ministra i prvog podpredsjednika vlade Radimira Čačića (radi odsluženja zatvorske kazne zbog ubojstva mađara automobilom), kako je moguće da živimo u kapitalizmu i liberalnoj državi?

Evidentno jest da je većina građana uvjerena u zla koja širom svijeta, a naročito u Hrvatskoj, čini liberalizacija, kapitalizam i slobodno tržište (po ovome ispada da smo među vodećim zemljama svijeta u prakticiranju kapitalizma i liberalizma, što je naravno potpuno suprotno od istine), pa se s pravom pitam ukoliko je ispravno uvjerenje kako hrvatski građani žive u slobodnoj zemlji, slobodno trguju na slobodnom tržištu i uživaju sigurnost u okviru vladavine prava, kako je moguće da je država, odnosno njena ekonomija, stala samo zbog odlaska člana Vlade i čelnika njenog gospodarskog resora?

Nije li barem nešto sumnjivo u vezi onoga u što se građane uspješno uvjerava kroz političku propagandu i medije te onoga što se realno dešava?

Ljubav i ego

Ljubav i ego

Kada bi vas netko upitao: „Što je ljubav?“- što biste odgovorili? Imate li ikakvu predodžbu o ljubavi? A ego? Znate li što je ego? Bojim se da bi rijetki išta suvislo mogli reći po tim pitanjima. Da je situacija normalna, svi bi znali što su ljubav i ego. Ali, situacija nije normalna, zar ne? Ljubav se glorificira, veliča na sve moguće načine. O njoj se naveliko govori, snimaju se filmovi, piše, čita, a da nitko nema pojma o čemu je riječ. Nitko nema iskustvo ljubavi i zato je to potpuno nepoznata pojava. A zbog njenog značaja u životu svakog čovjeka, o njoj bi se trebalo znati sve.

Ego, pak, nije toliko popularan. O njemu se zna još i manje. Kao da ljudi zaziru od njega, ali nisu svjesni u čemu je njegov ili njihov problem. Ego se poriče, on se potiskuje, često i ignorira, a da ne postoji životna situacija u kojoj se on ne izražava u svom punom kapacitetu. Ego je agresivan, nasrtljiv, vrlo opasan lažni „ja“, pa ipak ljudi ne razumiju što je ego i po kojem modelu im upropaštava život. Zato pitanje:“Što je ego?“- nije ništa manje važno od pitanja- „Što je ljubav?“

Čačić kao Friščić

Ne podsjeća li vas ovo što se sada događa s Čačićem i Milanovićem malo na ono što smo imali i s Friščićem i Sanaderom kad su kao koalicija došli na vlast 2007.

Onda se isto grintalo da Friščić puno traži od Sanadera, da ucjenjuje HDZ iako je HSS puno slabiji.
Da kakva je to politika kad mala stranka može zapovijedati velikoj i ucjenjivati je sa svojih par zastupnika.

A onda su polako HSS-ovci počeli odustajati od svojih zahtjeva, i ZERP i NATO referendum i registar branitelja, rad nedjeljom i EEEJ!! da političari ne budu članovi nadzornih odbora u javnim poduzećima ....
http://www.poslovni.hr/vijesti/sanader-friscic-i-adlesic-naceli-sporna-p...

Od zahtjeva se polako počelo odrustajati, HSS je dobio par ministarstava ("njihovu" poljoprivredu i jedno ministarstvo sa strane, turizam) i par velikih firmi da tamo postave svoje ljude.
Friščić se polako počeo marginalizirati, nije maknut nego stavljen sa strane. Drugi jaki ljudi iz HSS-a su se isto počeli micati od Friščića zadovoljni svojim foteljama koje su dobili i koji nisu htjeli ugrožavati svoje pozicije.

Kamaradi

Podsjetim se neki dan na Pollitiku i žestoke dvoboje i višeboje koje sam vodio s mnogim priznatim i nepriznatim veličinama. Pođem na prvu stranicu mojih komentara. I nisam uspio pročitati više od par stranica. Previše je istine bilo rečeno, da bi se sada ponavljalo i povezivalo s današnjim događajima i okolnostima. Bilo bi vrijedno,ali, koga briga?

Mislio sam da više neću ponavljati rečeno. Nema smisla, jer riječi malo ili nimalo ne znače i njima se stvarno ništa ne može mijenjati. Međutim, naši navodni političari imaju jednu zaista nezgodnu osobinu- vole vući vraga za rep.

Milanović brani Čačića, Čačić brani Vladu i sebe, Josipović unjkavo filozofira, Pusićka ne zna što bi mislila. Brojni „analitičari“ histerično navijaju „za“ i „protiv“. Nisu važni argumenti, nego interesi i osjećaji. I sve bi bilo u prosjeku jedne obične baruštine, da nije nezgodnih činjenica, kojima se nitko ne želi baviti. A baš te činjenice su važnije od bilo koga pojedinačno i nadilaze značaj čak i trenutne situacije. Zapravo, određuju neposrednu budućnost Hrvatske.

Ili Milanović, ili Čačić, ili ostavka Vlade

Ostavka ministrice zaštite okoliša i energetske učinkovitosti Mirele Holy samo je potencirala krizu identiteta koju demonstrira i kroz koju prolazi nova Vlada u ovih šest mjeseci. Sve što je SDP na čelu Kukuriku koalicije obećavao u svojem „Planu 21“ bila je najobičnija prijevara birača, jer je njih bilo važno navući novim političkom opcijom, što i nije bio neki problem s obzirom na korupcijsku i kriminalnu povijest HDZ-a.

Kada državu vode lakeji onda je bankrot misija

Napokon se pojavio, on koji glumi prvog ministra u vladi-ministeriju onoga kaj je još ostalo od države Hrvatske. Napokon jer ga se uopće ne može vidjeti osim kad ulazi u službeni automobil ispred Banskih dvora. I jasno, na ekranu. Virtualni Milanović iz neke druge dimenzije. Nije ga bilo u Saboru kad je bil zastupnik, nije ga tamo bilo ni prije par mjeseci kad je usvajan proračun ili kad su tražili da dođe povodom krize u Diokiju. Netko koga se vrlo rijetko može vidjeti uživo, među ljudima, u neposrednoj komunikaciji. On nam se obraća preko televizije ili video chata, poput virtualnog šefa virtualne Vlade-ministerija. Netko koga se vrlo rijetko može vidjeti uživo, na cesti, među ljudima, u neposrednoj komunikaciji. Nije lako pokazati nesigurnu facu iza Čačić security koji stalno nekaj tamo reži poput buldoga, em o zrncima umjetnog gnoja s kojim dosoljava Kutinčanima em o 20 lipa na benzinske oktane radosnog populusa.
Zvijezda Danica u zemaljskom izdanju.

Tko će to izgraditi u jednom mandatu?

Gradnja jedne osnovne škole ili športske dvorane traje cca 3- 5 godina. To je realno vrijeme izgradnje. To tvrdim iz iskustva gradnje škole koja se gradi u mome susjedstvu. Koliko znam, ista se planira već desetak godina.
Športska dvorana uz nju je u planu izgradnje ali trenutno nema novca u županijskom proračunu.
A kad novca bude, izgradnja dvorane će kasniti nakon dovršenja i otvaranja škole bar pet godina. Naravno djeca će ići u novu školu uz gradilište nove dvorane. U kojoj većina njih nikada neće imati tjelesni odgoj. Jer će oni prije preći u srednju školu nego li se dvorana završi.
Nikoga ne optužujem, to su veliki projekti, koji zahtjevaju puno novca i vremena. Samo konstatiram činjenice.
Dakle dvorane, škole, zatvori i sl. grade se jako dugo. Investitor treba imati ili kupiti parcelu ili više njih, pa ishoditi građevinsku dozvolu i pronaći izvore financiranja u proračunu za izgradnju škole i dvorane za neku djecu koja su se tu rodila ili će se roditi.
A onda slijedi osnovni Čačićev problem. Vlada nije investitor. Vlada ne gradi škole i dvorane.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci