pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Sa željom da moj tekst izađe na naslovnu stranicu Pollitika.com, ja autor napravio sam sve da dođem do "našeg" zauzetog premijera. Poslao sam mu e-mail i dobio sam odgovor;

Dragi moj Ivo!
Kako si? Kako žena kako kćerke i majka? Kako kuća? Jesi li je uknjižio na svoje ime i koliko ljudi plače sada za tom kućom. No dobro. Nismo odavno pojeli skupa ništa, a i sam da radi tena ne smijem ništa masno jesti. Nego kako da te pitam morao bi napisati neki članak, pa ako nemaš ništa protiv da mi odgovoriš na par pitanja, a o tebi ovisi gdje ću ga objaviti; na naslovnoj stranici pollitike.com ili će ostati u mom dnevniku, a da ga publika ne vidi.
Nadam se da je vlada sada na mjestu i da si posložio funkcije prema stručnosti kao i do sada. Mi se ovdje u redakciji pitamo koliko si novaca dao Friščiću da dođe tebi umjesto Zoranu. Možda je tebi došao jer ti ipak znaš snalaziti se u prostoru i vremenu- pogotovo, a možda je Friščić muzikalan, pa se nada da ćeš ga baš Ti, dragi Ivo odvesti u Veronu. I on se nada da će vidjeti neki dobar komad, pa bila to Čovićeva opera ili labuđe jezero. Bitno je sakupiti račune da ih kasnije možeš pravdat.

Dragi dr. Ivo,

Jučer su se dogodila i pogodila tri znakovite medijska predstave, koje su bile nekako usko povezane, a na što fino upozorava kolega Marshal u svome tekstu „Svako jutro jedna laž, egoizmu snagu da“. Stvar je, ne samo općenito nego za nas na „Pollitiki“ posebice vrlo aktualna budući da se tiče i nekih naših blogovskih rasprava, razmišljanja i dilema (u nekoliko recentnih dnevnika : spomenuti Marshalov post,
Destruktivni mozak od PoKileMozga , Sanader i Butković od Seneke
Anatomija političke bezdogađajnosti od hrvoje štefana , ali i unutar mnogih drugih dnevnika ili komentara na dnevnike.

Ta tri značajna i znakovita događaja, koja su obilježila jučerašnju nedjelju dne 10.02.2008. su bili :