Nakon više mjeseci tišine naš ne toliko voljeni gradonačelnik g. Čehok je ponovo pokazao kakva je on vrsta čovjeka. Naravno u njegovim manirima je da pokušava ukrast kad nitko ne vidi, reklo bi se u mraku, pa da rasvjetlimo i tu priču. Radi se prostorima tzv. bivše vojne pekare, do nedavno par pomalo ruševnih zgrada u vlasništvu PU varaždinske a koje su trebale biti prenamjenjene u Centar za mlade (CZM).
Cijela priča počinje još davne 2008. g. kada Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) i MUP RH počinju projekt pod nazivom ''Sigurnost u zajednici'' koji između ostalih ima za cilj kvalitetno iskorištavanje slobodnog vremena djece i mladih. Jedan od instrumenata za to su i udruge mladih i udruge za mlade koje organiziranjem različitih aktivnosti (koncerti, izložbe, učionice, radionice, tematska predavanja…etc) čine upravo to.
Nekako mi se čini da svo vrijeme umjesto novih rješenja sve što dobivamo je samo više istoga. Kad nešto uočimo kao problem ili stvar koju bi trebalo mijenjati onda, sve što se radi jest stvaranje više istoga.
Ljudi su nezadovoljni političarima pa žele nove nepotrošene ljude, ali pošto ne valja sistem na koji stranke rade i kako funkcionira demokracija kod nas. Ti novi ljudi se ubrzo potroše ili pobjegnu iz tog smrada i onda se opet traži još više novih nepotrošenih ljudi, a kad i oni zakažu onda još i još i još....
Nezadovoljstvo strankama i političarima dovodi do stvaranja brojnih novih stranaka koje funkcioniraju na približno isti način kao i ove stare i onda opet sve ostaje na istom. I onda se stvara još više stranaka i još i još i još i sve su iste ili slične. Sve što imamo je više istoga.
Godinama se već govori kako ljudi previše troše i previše se zadužuju, i kako se treba štediti i kako bi država trebala štediti, ali eto ona ne može jer su nam potrebne kapitalne investicije za razvoj gospodarastva.
Neovisni, ali ne i neutralni