pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

”Druge države imaju svoju mafiju, ali ovdje mafija ima svoju državu.”

Ovu rezignirajuću konstataciju često čujemo u razgovoru o društvenoj situaciji u Hrvatskoj. Medjutim, ovakvu izjavu dao je Atanas Atanasov, član bugarskog parlamenta novinaru International Herald Tribune-a , potaknut dogadjajima oko nedavne objave knjige ”Bugarski Demoni” o korupciji i mafijaštvu u Bugarskoj , čiji je autor njemački novinar Jürgen Roth. IHT je donio opširan članak o situaciji u Bugarskoj (na gornjem linku), a posljednjih tjedana brojne novine i elektronički mediji širom Europe naširoko se bave ovom temom.

Suvremeni hrvatski uspjesi i razvoj demokracije kontinuirano puze u nove pobjede pa nema sumnje da će tako biti i dalje. Nakon izbora uvijek slijedi postizborna drama, očekivanje rezultata i potom zabava uspjeha i razočaranja. Probajmo sagledati trenutke nakon idućih izbora koristeći iskustva dosadašnjih i nagađanja.

Obirom da je za sadašnje izbore naglasak na uspjehu, red je podsjetiti da su uspješne sedamdesete godine prošlog stoljeća jedan od bitnih zadaha u sadašnjem i budućem prostoru i vremenu. Nešto kao ugrađene norme. Nakon izvjesnih gužvi šezdesetih slijedio je obrat i obrat obrata u vidu velikog plimnog vala te povratak vala natrag, koji povratak još traje. Uspjesi na dnevnom redu su kao šala prema sedamdesetima. Akteri su slični pa nije jasna tolika skromnost, možda se tek zadnjih dana to malo popravlja. Krenulo je stidljivo i neprimjetno, kao mnoge impresivne stvari. Tik prije kraja je bilo nezaustavljivo, obarani su skoro svi svjetski rekordi. Kineski bum danas je sličan, samo blijeda kopija tih godina, vjerojatno preslikan s nedostacima (nakon strašne kineske revolucije jedna od samo dvije grupe stručnjaka je bila upućena u Zagreb). Rast svega je bio bar po pet puta veći nego što se sada obećava. Standard, zaposlenost, turizam, novac, razvoj gradova, stanovi, industrija i svekoliko gospodarstvo, tehnika, znanje i držanje, samoupravljanje i razne slične kerefeke su išle kao od šale i naglasak je bio na bitno značajnijim pitanjima s onu stranu toga. Povratak vala je bio apstraktan, kao da ga nije bilo. Zato su nastale vrtnje i krećemo se u svim smjerovima, pa i natrag.

Zabava nakon ovih izbora će se morati pojačati, jer kao da su završeni. Em rezultati em dnevni red ukazuju na bitno ambiciozniju igru od dosadašnjih igri i sadašnjih obećanja. Taj ponor će nakon izbora biti teško premostiti i, karikirano, doći će neke vrste velike koalicije. To i onako u biti jeste, samo ova nakon izbora će prerasti u dramu. Jadran nepovratno kuha. Ponor između neizmjernih količina raznovrsnih kapitala i začepljenja također. Vrtnje po beskrajnim pravcima i bespućima su iscrpljene, traže opredjeljenja. Sve to ne ide bez minimalnog konsenzusa oko minimalnog, što je nemoguće. Obzirom da smo sredina između Njemačke i Srbije, u grubo je očekivati i sredinu postizborne drame. Iako izgleda ključno, nebitan je točan odnos koalicije, sastav Vlade i tko će biti premijer. Jer biti će slično.

U egzaktnoj varijanti će frajer iz treće stranke biti premijer jer se bez njegove stranke neće moći formirati Vlada. Sporedno je da li će to biti sa SDP-om ili HDZ-om. Obzirom na stalne promjene smjerova, što se možda ne vidi najbolje ali se uklapa u global, Vlada neće imati problema s programom i početnom realizacijom. Uskuhati će na sve strane. Logika je već sada nebitna.

U neizvjesnoj varijanti će kuhati statična drama. Sve će izdavati strpljenje, jer će se već iscrpiti. Karikirano, kad Rubikon bude prijeđen možda će se morati uporabiti Jeremije (npr. Milka Planinc, Manolić, Valentić ...). Slijedi isto.

Ono što je bitno jeste da slijede obrati. Bit obrata će biti još veća zbrka, jer minimum reda nije ni projektiran niti pripremljen pa kako bi bio izveden. Svi će dobiti na većoj važnosti, pa na neki način ne trebaju brinuti. Više pažnje treba obratiti na sparinu, umor, iscrpljenja i slične pojave. Politika će se brzo prvi put naći pod neizdržljivim pritiskom, kao u Bugarskoj prije desetak godina.

Bit predviđanja počiva na egzaktnim činjenicama da su svi podaci, koncepcije i sudionici nepouzdani te da je raskorak na svim frontovima učvršćen. U takvoj situaciji nije moguće izbjeći klizanje.

Bugari i Rumunji postali su građani Europske unije ravno 17 godina nakon pada komunizma čime su načelno stekli široki set prava koji pripada stanovnicima političke integracije koja sada broji 27 država članica i pola milijarde stanovnika. Makar EU još uvijek nije država (jer ne propisuje vlastite poreze, nema vlastite snage prisile i nema "kompetenz-kompetenz" tj. mogućnost dodjeljivanja ovlasti sama sebi već joj to moraju povjeriti članice) dobivanje "citizenshipa" ovog autonomnog pravnog sustava državljanima Bugarske i Rumunjske donosi ili će donijeti brojne prednosti.

Najosnovnija od njih je rezultat presude fundamentalnog Van Gend en Loos slučaja iz 1963. koji je u povijesnim trenucima hladnog rata i Kubanske krize uspostavio presedan prema kojem pravo Zajednice (danas Unije) ima direktan učinak što znači da se pojedinci odnosno Bugari i Rumunji mogu pozvati na to pravo pred nacionalnim sudovima. Dapače, oni imaju pravo tužiti državu ako nije implementirala smjernicu EU koju je bila obavezna implementirati (slučaj Francovich) čime su stekli široko pravo pozivanja na odgovornost neefikasnog državnog aparata. Ulaskom u EU Bugari i Rumunji značajno su proširili količinu pravnih propisa na koje se mogu osloniti na sudu pri čemu u sukobu domaćeg i europskog prava prevagu uvijek odnosi europsko (nacionalno se ne poništava, samo se ne primjenjuje). Bugarska i rumunjska budućnost od sada je vezana nizom smjernica, mišljenja, presedana Europskog suda pravde (koji ne treba miješati s Europskim sudom za ljudska prava koji pripada Vijeću Europe, autonomnoj organizaciji), osnovnih načela i sličnih regula koje uređuju tržište i građanski život propisujući štošta, od funkcionalnosti WC-a u ugostiteljskom objektu do dokidanja monopola.