Bliži se još jedan smak svijeta. I njega ću preživjet. Ako ništa ne budem u životu pametnog napravio, barem će iza mene ostati naslijeđe nekoliko preživljenih smakova svijeta. I to je nešto.
Ali, hajde da na trenutak zamislim kako će tog 21.12. zbilja biti smak svijeta. Ali, samo zbog doprinosa ovoj fikciji zamislimo kako nitko drugi ne zna da je taj dan smak svijeta. Samo ja znam. Kako bi mi izgledao dan?
Ustao bih negdje oko 7 ujutro, čisto da taj posljednji dan proživim što je duže moguće jer vrijeme počneš cijeniti tek onda kad si uvjeren da ti ga nije ostalo baš previše. Otišao bih u obližnji kafić, naručio kratki espresso i čisti Jack Daniel's tek toliko da sam sa sobom nazdravim početak posljednjeg dana.
Vulgarni tipovi
Nedavno sam pokrenuo temu o izboru internetskog kandidata za predsjednika RH. Tu i tamo je naišao pokoji komentar "a koga bismo mogli uopće izabrati"? Nakon takvog konsterniranog pitanja 99% ljudi je odustalo od daljnjeg promišljanja zbog nedostatka ideje, volje i intelektualne lijenosti.
Na facebooku slična priča. Svima je poznata ona sjaši Kurta da uzjaše Murta i onda opet velik interes ekipe za novim predsjedničkim kandidatom Kolindom Grabar Kitarović. Podsjećam naravno nadobudnu ekipu kako se radi o vojniku partije koja je uništila Hrvatsku, ekipa priznaje, ali kaže "a koga bismo uopće mogli izabrati, kada nemamo izbora?" I onda u svojoj intelektualnoj lijenosti, u nedostatku ideje i volje, počne doživljavati Kolindu kao ozbiljnog kandidata.
Ukratko, ovo je rezultat nepostojanja slobodnih medija.
Uđimo lagano u analizu stanja.
Ljudi su generalno izrazito intelektualno lijeni. Kada mediji uporno nude dvije opcije i koriste iste meme (isti ljudi, iste ideje, iste misli, iste usporedbe), ljudi po Orwelovom konceptu novogovora jednostavno više ne znaju razmišljati izvan medijskog konteksta.
Zaboravimo sada najvažniju sporednu stvar na svijetu, taj opijum za narod nogomet, zaboravimo nesretne susjede Grke, zaboravimo ljeto i godišnje odmore, prestanimo budni sanjati i probudimo se u noćnoj mori.
Probudimo se u okrutnoj realnosti, u ovoj dugoj i beskrajnoj dvadesetogodišnjoj noći, koja jutra ne sluti, prestanimo brinuti tuđe brige, prestanimo načas ogovarati, svađati se, piti, varati, ljenčariti, baviti se sitničarenjem, spavati, probudimo se u noćnoj mori koja je naša prošlost i sadašnjost, naša stvarnost. Ne dopustimo da nam noćna mora postane budućnost.
Novi podaci sa Zavoda za zapošljavanje govore dovoljno o okrutnosti u kojoj smo prisiljeni živjeti.
Nezaposleni na dan 20.06.2012.:
296 731
Slobodnih radnih mjesta u RH:
4543
Mjesec svibanj:
Nezaposleni: 306 056
Žene: 161 895
Bez radnog iskustva: 52 642
Mladi do 24.g. : 55 445
Mladi do 24 bez rad. Iskustva: 27 428
Dugotrajno nezaposleni: 141 238
Nisu li ovi podaci zastrašujući?
Ne mislite li kako je strašno nemati posao, ne moći prehraniti obitelj, ne moći kupiti djeci voće, knjige, odjeću? Ne mislite li da je prestrašno nemati za hranu?
Bliži se Božić. Vrijeme je darivanja. Svatko želi nešto posebno, netko će dobiti ispod bora, netko pored, netko u kuhinji. Sasvim je svejedno. Govorim o poklonima. Ako ste na trenutak pomislili na nešto drugo, nisam kriv. E, pa u ovo divno vrijeme i mene je uhvatila želja da napišem pismo Djedu Mrazu. Nikad nisi star za te gluposti. Pa zato, evo pisma…
Dragi prijatelju Mraz ( ne Jason, nego Djed),
Javljam ti se ove godine prvi puta nakon mog djetinjstva. Nije bitno zašto ti se nisam javljao. Ovo nije ispovjed. Bitno je ono što želim reći ove godine.
Ova informacija nije samo trivija o kojoj je zanimljivo raspredati, ona ima goleme političke implikacije. Nije da nas je jučer bilo puno manje, pa da tek sada treba raspravljati o ovom problemu, ali dobra je prigoda kada takav podatak postane nešto pouzdaniji, da se i o tome ponešto kaže.
Ukratko, procjene nekih statističkih agencija kažu da bi nas (ljudi) na 01. 11. trebalo biti sedam milijardi. Naravno, nas je moglo biti sedam milijardi i prije mjesec dana, pa je broj mogao opet pasti, pa narasti, naprosto zato jer je skup prevelik. Da tako kažem, pulsiranja ili oscilacije u takvim skupovima su prevelike da bi ga se točno moglo kontrolirati. Tko može izbrojati sve stanovnike neke afričke države koja je u građanskom ratu i u kojoj državni sistem ne funkcionira. Očito je stvar metode procjene – da će nas, uzevši u obzir prosjek umiranja i rađanja, na taj i taj datum biti cca. toliko.
Sljedeće izbore dobiva naravno SDP. No, kako je situacija u zemlji posljedica godina oportunog političkog angažmana (svih, mada najviše naravno HDZovaca), a SDP jalova politička organizacija nedorasla političkoj situaciji, veliki problemi u Hrvatskoj, sve veći dug, sve više osjećaja nesnošljivosti i SDP unutar četiri godine
skupa s Josipovićem postaje omraženija stranka od HDZa danas. Slijede izbori i HDZ se vraća jači nego ikada.
Jučer je ovaj scenarij spomenuo Papar, ja nisam mogao da se ne naježim. Pogotovo zato što je scenarij izgledan ako ne dođe do nekog jačeg kopernikanskoga obrata u društvu.
Preporod hrvatskog duha i gospodarstva je moguće ukoliko se sagleda u svjetskim okvirima promjena i trendova. Kao i u većini svijeta, promjene bi se trebale temeljiti na velikom smanjenju duga i potrošnje.
Napredak će nastati jačanjem hrvatskog gospodarstva, preuređenom vladom, novim sustavom zdravstvenog osiguranja i obrazovanja, novih izvora energije, unapređenjem lokalne proizvodnje i radno sposobnog stanovništva, uz mnoge druge promjene koje čekaju hrvatske građane.
Međutim, prije nego što hrvatska krene u svoj preporod, morat će se znati nositi sa svojim dugovima. Paketi fiskalnih poticaja neće biti dovoljni.
U takvim okolnostima, suočavanje sa novom realnosti, hrvatski građani morat će se naučiti oslanjati na sebe (bit će prisiljeni) Sadašnje navike (ne)rada i (ne)poduzimanja, vjerujem da će doživjeti svoju metamorfozu tj. promjeni stava o radu i poduzetništvu. Novi poduzetnički stav dovest će i do oživljenog duha, samosvjesnosti trenutka u kojem živimo i vjerojatnih, dobrih rezultata.
Ovce napadaju
Posljednjih se dana diljem Hrvatske snima film ˝Kako preskočiti ogradu i postati još veća ovca˝. Nađe se tako jedan golobradi mladić koji svoje, a i frustracije nacije odluči riješiti na ulici. Pravi vođa pobune, rekli bismo. Međutim, problem je kada taj vođa postane samo jedna u nizu ovaca koja je doduše nešto glasnije meketala, ali postigla isti efekt kao i one koju su posve mučki čekale u redu za šišanje. Što smo dobili prosvjedima koji se organiziraju posljednjih nekoliko dana diljem Hrvatske? Dobili smo male skupine ultraisfrustriranih ljudi koji svoje frustracije pokušavaju na maksimalno pogrešan način ispucati na ulici.
One man army
Pazi ovo, ja sam prosječan Hrvat. Nisam bogat, nisam prosjak, nisam doktor, nisam bedak. Dakle, uspostavili smo neke granice. Nije mi toliko loše u ovoj zemlji. Imamo odličnu Vladu, imamo fenomenalne političare, gospodarstvo nam cvjeta… Ja ovako često serem….
Sudeći po Wikipediji, u dva najveća hrvatska grada ( Zagrebu i Splitu ), ima oko milijun ljudi. Međutim, ta brojka i nije toliko bitna. Bitnija je jedna relacija koja se brojkama može izreći na slijedeći način : 2 : 999 998. Naravno, te dvije jedinke su neponovljivi Milan Bandić i Željko Kerum. To su dvije osobe koje svojim osebujnim stilom i prije svega sposobnošću vode ta dva grada na fenomanalan način i često se za njih može reći da su ˝One man army˝. Toliko su sposobni. Ja sam kao Hrvat ponosan što su oni na tako važnim funkcijama. Ja ovako često serem….
Dosadasnje stranke su zrele za kolektivno spremanje u arhivu jer:
Nemaju sto reci ni ponuditi u 2011 gdini, a narocito ne tako dalekoj buducnosti.
Kako vidi razvoj RH u slijedecih 20-40 godina, jos nitko od stranaka nije iznio u javnost.
45 mld. € dugova i totalna devastacija i unistavanje svega sto se docepaju im oduzima pravo na 4356. po redu izlazak na popravni ispit.
Nije to neocekivano, jer se sve osim njihovih fotelja cini od petorazredne vaznosti, a dijelom i zbog toga sto ih je vrijeme pregazilo.
U vremenu kad se ljudsko ukupno znanje udvostrucilo u posljednjih 50 godina u odnosu na 9000 godina od kad se uglavnom zna za ljude u sadasnjem "obliku".
Dinamika je nepredvidljiva i predinamicna, ali to bas znaci kako treba za bilo koji smjer na raskrscu prema buducnosti uzeti jedan od smjerova koji nikako ne vodi u proslost i povijesno prasnjave parodije od stranaka koje je pregazilo vrijeme jos prije 20,50 ili 200 godina.
Da se to ne bi dogodilo, moze se uzeti kao pocetna osnova za rijesavanje svih problema u buducnosti, nekoliko najnuznih dijagnoza sadasnjosti umjesto definitivno neispravljive proslosti.
I to:
