Razum je ono što nas čini ljudskim bićima, to je ona božanska osobina unutar čovjeka. Zato uglavnom Boga ne treba tražiti izvan čovjeka, pa tako ni religije ne trebamo tretirati na uskogrudan ili pragmatično usmjereni način, nego kao filozofiju humanizacije vremena i prostora unutar kojeg živimo.
Sve vrijednosti civilizacije, kojoj zahvaljujemo sve što imamo, zasnivali su se i zasnivaju se na intelektualnom komuniciranju, koja nas razlikuju od životinja (također Božjih stvorenja koje ne komuniciraju na razumskoj osnovi nego instinktivno).
U tom smislu ću samo malo prilagodit i posredovati vam dio teksta Mr. sci. fra Ike Skoke: „Specifičnost Budinog komuniciranja“ uz napomenu kako mi je posebno drago da on proizlazi iz rada jednog katoličkog svećenika, koji pokušava razumjeti i prenositi smisao čuvene i u svijetu najrasprostranjenije istočnjačke filozofije. Baš ta činjenica simbolički naglašava univerzalnost načela razuma i tolerancije (neomeđenih rasom, vjerom, bojom kože, promišljanjima, očekivanjima, stavovima), koji se trebaju tretirati kao temeljne i najviše ljudske vrijednosti. Nasuprot tome, njihove suprotnosti (nerazumnost, ograničenost i isključivost), ako ih se neodgovorno pripusti u međuljudsku komunikaciju mogu postati najgore oružje dehumanizacije i destrukcije međuljudskih odnosa!