Tagovi

Hrvatska projektom Baltik-Jadran-Crno More konačno izlazi iz „regiona“

Od stvaranja hrvatske države vanjska politika Zagreba vrludala je bespućima stvarnog položaja države koja je istodobno balkanska, mediteranska i srednjeeuropska, ali je bila i još je uvijek pod pritiscima velikih svjetskih i europskih sila koje na ovom području imaju geopolitičke interese. Sam se predsjednik Tuđman iako je gledao prema Europi u svojoj iluziji da bi Hrvatsku mogao vratiti u nekakve nove granice bivše banovine dao uvući u dugotrajnu ratno-pregovaračku igru sa Slobodanom Miloševićem kojemu je s druge strane jedini cilj bio da proširi granice Srbije prema Zapadu. Kad sam bio vanjskopolitički komentator „Slobodne Dalmacije“ jedan se američki univerzitetski profesor za posjeta Hrvatskoj 1992. godine u intervju čudio zašto se Hrvatska nije vezala za tzv. Višegradsku skupinu koju su tada činile Poljska, Čehoslovačka i Mađarska.

100 dana Predsjednice: plusevi i minusi Kolinde Grabar Kitarović

Jučer je navršilo 100 dana od stupanja na dužnost predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović. Neki mediji i političari požurili su se i prije isteka tih 100 dana propitivati njezine poteze, baveći se prije svega sporednim stvarima, kao što je na primjer preseljenje njezinog ureda s Pantovčaka u Visoku ulicu.
Budući da po Ustavu predsjednica Republike predstavlja i zastupa državu u zemlji i inozemstvu važno je usporediti njezinu aktivnost u tih prvih 100 dana s aktivnošću njezinog prethodnika Ive Josipovića. Nije slučajno da je za svoj prvi službeni posjet Kolinda Grabar Kitarović izabrala Bosnu i Hercegovinu kao državu u kojoj su Hrvati konstitutivni narod. Dok je nova hrvatska predsjednica došla s porukom da poštuje suverenitet, teritorijalni integritet i nazavinsost Bosne i Hercegovine, predsjednik Josipović je u istom svojstvu u parlamentu Bosne i Hercegovine ratna zbivanja u susjednoj državi sveo na građanski rat, amnestirajući odgovornost Srbije za agresiju, akasnije je čak posjetom Miloradu Dodiku podržao separatističke težnje tzv. Republike Srpske.

Vuk dlaku mijenja a ćud nikada, a Vučić ni dlaku ni ćud (2)

Prije dvije godine objavio sam na portalu Pollitika.com dnevnik pod gornjim naslovom u povodu boravka srbijanskog premijera Zagrebu. Povod njegovom posjetu nije došao sa srbijanske strane s ciljem da se uistinu poradi na poboljšanju odnosa između Srbije i Hrvatske, nego je povod bio pritisak Bruxellesa na Beograd da se ti odnosi počnu konstruktivno rješavati, nakon što je Srbija pod pritiskom iz Bruxellesa bila prisiljena potpisati sporazum s Kosovom. U tradicionalnoj maniri srbijanske politike prema Hrvatskoj koja se prije svega temelji na kupovanju vremena i nerješavanju obveza poražene strane, proisteklih iz Srpsko-hrvatskog rata, Aleksandar Vučić je usred Zagreba pokazao svoju pravu ćud. Uočavajući hrvatsku ocjenu Oluje kao „izvanrednu fenomenalnu akciju“, on je podvukao da se ona u Srbiji smatra sve suprotno od toga jer „mi zbog toga tugujemo“. To je bilo u doba kad još nije bila donesena presuda Međunarodnog suda pravde o hrvatskoj tužbi za genocid pa se po srpskoj i srbijanskoj politici moglo govoriti o građanskom ratu.

Sramotne reakcije hrvatskih političara na Šešeljeve provokacije

Jad i bijeda hrvatske politike kad su u pitanju djelovanje i sramni postupci Haaškog tribunala, što datira još iz doba Sanaderove Vlade kad su se bjesomučno progonili pobjednički hrvatski generali, pokazala se i u slučaju privremenog puštanja na slobodu četničkog vojvode Vojislava Šešelja. Njegove opetovane ratnohuškačke izjave o Velikoj Srbiji i teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj tvrdnjom da je Vukovar srpski grad prošle su u prvi mah s mlakom reakcijom službenog Zagreba Predsjednik Ivo Josipović nije, kako se od njega trebalo očekivati, oštro kritizirao odluku Haškog tribunala, nego se zadovoljio pismenim obraćanjem Tribunalu. Još je sramotnija i skandaloznija bila izjava Vesne Pusić koja više djeluje kao gospođa ministarka nepostojećeg Zapadnog Balkana nego kao ministrica vanjskih poslova Republike Hrvatske. Ona je povodom puštanja Vojislava Šešelja iz pritvora doslovno izjavila: "Zašto bi hrvatska diplomacija nešto poduzela po tom pitanju".

Hrvatska mora uvjetovati pristup Srbije Europskoj uniji

U Bruxellesu su na svečan način otvoreni pristupni pregovori Europske unije sa Srbijom čime je započeo višegodišnji put do ulaska našeg istočnog susjeda u Europsku uniju. Što to znači za odnose Hrvatske i Srbije?

Prije svega treba podvući da je dugoročno Hrvatskoj u interesu, naravno pod uvjetima koji odgovaraju hrvatskim državnim i nacionalnim interesima, da Srbija konačno raskrsti s Balkanom i balkanskom politikom i da se priključi zajednici civiliziranih europskih država i naroda. Zato, uvjetno rečeno, početak pregovora Europske unije sa Srbijom treba pozdraviti. Kad je o hrvatskim uvjetima riječ, onda tu nema velike tajne. Nakon velikosrpske agresije u kojoj je Hrvatska pobijedila a Srbija je poražena ostalo je niz neriješenih pitanja između dvije države. Pored rješavanja sudbine nestalih branitelja i civila, tu je pitanje povrata opljačkanog blaga i arhiva, kažnjavanje ratnih zločina, priznanje postojanja zarobljeničkih logora, neriješena granična pitanja, povratak prognanika i naplata ratne štete.

AJMO REĆI: Hrvatska u EU kao utopija ili nužnost?

„Ajmo reći!“ postala je poštapalica mnogih koji se obraćaju javnosti, i nije lako objasniti što zapravo govornik želi poručiti s ove dvije riječi! Da li zapravo s njima dobiva na vremenu dok smišlja nastavak svojih veleumnih razmišljanja, čemu poštapalice i inače služe, ili je AJMO REĆI zapravo najava onih tvrdnji u koje nismo posve sigurni, neka odokativna procjena situacije, političkog događaja, neko mantranje koje ne razumije ni sam govornik?
Kako god bilo i kako god se uzimalo, AJMO REĆI, kada već ne znam kraće, nego vezem vezak, što znači Hrvatska u Evropskoj zajednici – znači li to išta ovom ravnodušnom narodu, kojeg, ajmo reći, danas možeš odvesti i u raj, i u pakao, njemu zamalo svejedno? A medijima nije svejedno što ne dolazi Angela Merkel na svečanost u Zagreb… ajmo reći, ovo je sada već prava drama! A što se tek iza brda valja, zna samo On, Stvoritelj…!
ANATOMIUM, UMJESTO ATOMIUMA

Nakon tri godine Nove (ne)pravednosti predsjednik Josipović već hoće drugi mandat

U povodu treće godine njegovog petogodišnjeg mandata predsjednik Republike Ivo Josipović dao je intervju Hrvatskoj televiziji koja je i ovom prilikom kao javni servis pokazala da je, skoro bi se moglo reći, privatni medij predsjednika Republike. U jednoj demokratski uređenoj zemlji javna televizija bi tim povodom na razne novinarske načine trebala ocijeniti i procijeniti učinak predsjednika Republike u protekle tri godine. Međutim, kako HRT kao javnu televiziju kontrolira vlast, u ovom slučaju ne vladajuća Kukuriku koalicija nego predsjednik Republike koji se kao bivši Titov gardist pobrinuo na čelno mjesto dovesti svojeg ideološkog prijatelja, odnosno Titovog omladinca i uz to posljednjeg direktora komunističke TV Zagreb Gorana Radmana, onda se na njegovu treću godinu mandata nije moglo drukčije očekivati.

Tandara, mandara, broč - bila je 2012., hajmo u 2013.!

Ove magične riječi - TANDARA, MANDARA, BROČ – čuo sam davnih godina od jedne Novosađanke, koja se ratnih devedesetih godina našla u Beču. Bavila se novinarstvom i imala je dar opisivanja situacija i često je koristila taj niz riječi: TANDARA, MANDARA, BROČ, a da mi zapravo nikada nije objasnila što te riječi znače. Nakon više druženja i slušanja shvatio sam da taj niz riječi ne znači ništa konkretno, nego ga se koristi da bi se označilo nešto kao brojalica, beskorisno lupetanje, riječi čarobnjaka ili vještice, slične ABRAKADABRI, kao neka radnja koja se odvija i na kraju ne donese ništa dobroga, nego se naglo prekine! Poslije se ponovi: TANDARA, MANDARA, BROČ…(nisam siguran da li s „Č ili „Ć“!??) Eto, kada biste me sada pitala što je za mene bila 2012. . godina u Hrvatskoj, kao iz topa bih vam odgovorio: TANDARA, MANDARA, BROČ! Drugim riječima, iako je bilo i velikih događaja protekle godine, bila je to godina „malom čovjeku“ za zaborav – puno meljave, malo brašna, mlaćenje prazne slame, mladi bi rekli - puno klikova, malo koristi, puno FB prijatelja, malo iskrenih, na koje se možemo osloniti, puno očekivanja, malo ostvarenog…

Krug je zatvoren: Titov gardist na Pantovčaku, a Titov omladinac na čelu HRT-a

NAPOMENA::Evo nešto za dežurne jugonostalgičare, komunjare i zapadnoBalkance, posebice za one koji se po zadatku javljaju iz inostranstva. Svima želim ugodno čitanje i zabavu, a svi skupa stojte mi dobro.

Rejugoslavizacija i rekomunizacija hrvatske političke stvarnosti doživjele su svoj crescendo izborom Gorana Radmana za Glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije, čime je zatvorena posljednja faza ideološkog vraćanja na staro koju provodi Kukuriku koalicija predvođena SDP-om.

Tko može zaustaviti Vladin bahatluk? Treba li nam HITNA rekonstrukcija Vlade? (II dio)

................................................................................................................
................................................................................................................
TOTALNI FIJASKO „MINI NEW DEALA“
Barnumsko najavljeni „mini new deal“ doživljava teški fijasko što su i građani Hrvatske registrirali, percipirajući Čačića kao glavnog kreatora neuspješne gospodarske politike hrvatske vlade. Osobito se neuspješnim pokazao u kadroviranju hrvatskih gospodarskih institucija protežirajući kadrove HNS-a, bez obzira na visoke profesionalne i političke kriterije koje je inaugirala nova vlada, u namjeri da se pokaže bitno drugačijom od vlade HDZ-a. Posebno se to odnosi na HEP, pa i još neka državna poduzeća, odakle dolaze najalarmantnije vijesti… Što su najavljivali, a što se dogodilo: Pad BDP-a za 2,1 % trebao bi biti poziv, posebno nakon sramotnog aktualnog sata u Saboru, da se posvjednicima napuni konačno Markov trg!

Novi dnevnici

  1. I meni je žao svih nevinih od drvosjek komentara 1
  2. porezoPrimci naredboDavci ŠEFovi od aluzija komentara 0
  3. VLASNITVO I UPRAVLJANJE NJIME - ius gubernandi od petarbosni4 komentara 3
  4. Ne prestanete li s „pomirbom“, zakrvit ćemo se još i više od Feniks komentara 14
  5. kobna diktatura ŠEFovanja - ažuriranje 2017-08-16 od aluzija komentara 0
  6. naređenje/izvršenje (a za NE poslušnost kažnjavanje) od aluzija komentara 0
  7. Vlada treba služiti građanima od Mucke komentara 0
  8. Porez na nekretnine u RH je agresija mainstream političara-na daljinski iz EU, na hrvatske građane i RH od ppetra komentara 13
  9. Sloboda je tu! A gdje smo mi? od boltek komentara 9
  10. enciklopedija ažuriranja (nacrt) od aluzija komentara 0
  11. Ustaško-revijalna komponenta proslave „Oluje“ izmještena iz Knina u Slunj od Feniks komentara 7
  12. Hrvatska je narodna demokracija, u čemu postoji kontinuitet posljednjih 45 godina od Zoran Oštrić komentara 14
  13. Godina 1941. za nas još nije završila, dok je za svijet godina 2050. već započela od Zoran Oštrić komentara 8
  14. ŠEFovi i paraŠEFovi od aluzija komentara 0
  15. Stanje Hrvatske Politika od AlexD komentara 0
  16. Sad je već sigurno: bliži se kraj ere benzinskih automobila od Zoran Oštrić komentara 26
  17. ŠEF NE MORA... a zašto zločesto nešto uradi od aluzija komentara 0
  18. gramatika ŠEFizma (vladavine ŠEFova) od aluzija komentara 1
  19. Krstičević i MORH, programom proslave"Oluje"napadaju Predsjednicu i hrvatske branitelje od ppetra komentara 2
  20. sutra zar neću biti živ od aluzija komentara 1
  21. VLASNIŠTVO od petarbosni4 komentara 1
  22. Preko ministra obrane Krstičevića, Plenković ruši „Inicijativu triju mora“ i K.G.Kitarović, jer smetaju njemačkim interesima od ppetra komentara 13
  23. Ukrasti Ubiti... hranu od aluzija komentara 0
  24. mene čovjeka spasi od aluzija komentara 1
  25. znanje za konkretni rad od aluzija komentara 0

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 0
  • Gostiju: 31

Novi korisnici

  • gived
  • AlexD
  • Voltron
  • IMOTA MORLAK
  • pzbunj