Branitelj je Domovinskog rata.
Živi u dobro opremljenoj kući, mogao bi raditi, ali s obzirom na tantijeme koje mu država dobrodušno poklanja svaki mjesec- za to nema stvarne potrebe.
Ima dvoje djece koja studiraju besplatno, dvoje djece kojima je studij zajamčen mimimumom potrebnog znanja.
Studoši žive u domu za koji mjesečno izdvaja stotinjak kuna pa mu na kraju mjeseca ostane i više nego dovoljno za popiti koju pivu, slobodnog vremena za koju partiju nogometa, poneki komad novog namještaja koji žena zatraži kako bi savršena obitelj i živjela u savršenoj kući preslikanoj iz kataloga.
Dobro se jede, dobro se pije...kriza njega ne pogađa jer ionako nije u radnom odnosu pa ga nema tko ni otpustiti?
Sasvim sigurno zna da ga država nikad neće napustiti jer ovakva država i živi od njegovog glasa i njemu sličnih.
On živi u mom susjedstvu, njegova kćer moje je godište.
Kada potroši svu stipendiju, zove tatu da pošalje kojh tisuću kuna jer s "200 ne može preživjeti vikend".
Ne želim se uopće pitati što bi na ovaj scenarij rekao Ivica Leskovar, kojemu je sve to miljama daleko.
Rekli su nam da trebamo živjeti, ali nitko nam nije rekao kako. Rekli su nam da moramo podići glavu, ali nitko nije stavio ruku ispod vrata i držao ju. Rekli su nam da moramo biti hrabri, ali nitko nije znao što li je to hrabrost. Rekli su nam da će doći bolji dani, ali nitko nam nije rekao kada. Rekli su nam da trebamo ići naprijed, ali nisu nas uzeli za ruku i poveli za sobom... Rekli su nam, pričali su puno, a mi smo ih samo gledali. Kroz oči što su se utapale u suzama, kroz dušu koja se parala pitanjima, koja se gnječila svakom novom misli na bol.
I mislili su da smo dobro, ali sve je ostalo samo na tome - na misli.
Danas, u emisiji "Nedjeljom u 2", Aleksandar Stanković je ugostio Igora Hamera, hrvatskog branitelja i glumca.
Igoru je bilo samo 17 godina kada je otišao u rat. Danas je progovorio o svom životu, onako kako je najbolje znao - iskreno.
Meni je osobno ovo bila najbolja emisija Stankovića ikada. Vjerujem da je svatko tko je gledao osjećao ponos.
Negirati istinitu tvrdnju, znači iznositi neistinu.
Znači li negiranje neistinite tvrdnje iznošenje istine? O tome vrlo precizno govori matematička logika, ali i određeni informatički sklopovi.
Glup naslov dnevnika?
Nije neistina, kako nije stvarno glup
Jesu li hrvatski građani takvi?
Nije istina da nisu takvi, ali je istina kako ih njihovi političari, ali i strani ne smatraju takvima.
Što odgovoriti na pitanje je li on/ona ružan?
Ako dobijete odgovor: ne, nije ružan. Što ćete stvarno misliti o ljepoti dotične osobe? Je li baš primjerak neke standardizirane ljepote kao rezultata majke prirode ili vrsnoga plastičnoga kirurga?
Dok negacija, negacije vodi prema istinitoj tvrdnji u navedenoj matematičkoj i informatičkoj logici, u društvenoj zbilji, ona dobiva različite konotacije, ovisno o tome tko ju je izrekao, u kojim okolnostima i kojoj publici je namijenjena.
Negiranjem činjenica stvarnost nije moguće promijeniti, ali je moguće utjecati na njeno prihvaćanje. Tada je izuzetno bitan psihološki učinak koji izaziva takva negacija.
Dragi tata,
prošao je i 23. dan od kada te nema. Nedavno bi proslavio svoj 44. rođendan. Bože, pa tek sada shvaćam da ti nisi bio star. Oni sijedi pramenovi na tvojoj kosi i ona dva sjeda roga na bradi, bili su to tek znaci briga koje si nosio.
Kao da si čekao "punoljetnost" države da odeš, ironično, zar ne? Tako davno se čini ta 91'. Godina koja je promijenila sve nas, a vas branitelje najviše. Bio si dobar čovjek i odličan otac, ali počeo si se "gasiti". Baš kao i mnogi. Iščezavao si pred našim očima, tako potiho a opet tako radikalno, oštro, duboko. Gubio si na kilaži, borio se sa dijabetesom, sa glavoboljama, PTSP-om, otkazivanjem bubrega, moždanim udarom, da bi ti naposljetku srce doslovce "puklo" i jednostavno si otišao. Znao si gdje odlaziš - na neki, zasigurno, bolji, pošteniji svijet.
Hrvatski sabor treba i mora po prioritetu donijeti:
Zakon o zaštiti osobne časti i tjelesnog integriteta svih Hrvatskih branitelja.
Taj Zakon sa snagom iznad svih zakona treba i mora stupiti na snagu odmah, a djelovati i retrogradno.
To znači da se kažnjene Hrvatske branitelje mora rehabilitirati, osloboditi svake kazne, Hrvatske branitelje vratiti nekažnjeno iz Den Haaga u Hrvatsku i od stupanja na snagu Zakona nijedan Hrvatski branitelj ne smije više biti pravosudno gonjen od nijednog kaznenog suda u Hrvatskoj i nikako izvan Hrvatske radi događanja u Domovinskom obranbenom ratu protiv srbske agresije izvana i iznutra.
Hrvatska se je branila u svojoj zemlji
Hrvatska i Hrvatski branitelji nisu nikoga napadali, nego su se branili i u obrani sebe, svojih obitelji i svoje domovine Hrvatske padali su kao nedužne žrtve, a u tome ratu, kao i u svakome ratu padali su također osvajački neprijatelji i poneka žrtva iz njihove civilne infrastrukture.
Neprijatelji su sami krivi za pogibije svake vrste jer su izazvali i vodili rat protiv Hrvatskog naroda u njegovoj Domovini.
Rekao je negdje obaladaleka da pravila određuje onaj koji ima zlato, i nažalost se moram s time složiti. Krešimir Macan izjavio je da u utrku za predsjednika može ići samo onaj koji je bogat, koji je puno stekao, pa će onda i za državu (porijeklo imovine se ne računa jer hrvati brzo zaboravljaju..); Primorac nam priča o svojim prrijateljima u americi i dijaspori koji mu daju veliku podršku (pitam se očekuje li isto i od hrvatskih studenata?); Bandić i Vidošević podijelit će koplje protiv Hebranga; Josipović, Pusić, Kajin jedinstveni su protiv sadašnje vlasti a pojedinačno vrlo egocentrični; VŠO nam kazuje da nitko nema njena iskustva mirne reintegracije i da je to njena prednost; Alka je spremna na revoluciju - ma što god to značilo u njenom glamu-roznom svijetu; Mikšić je kaže najuspješniji; Tuđman se žali na medijsku blokadu...za ostatak ne znam, a i tko bi ih sve upamtio ;)
Eto, kako je ovih dana počelo prebrojavanje tzv. braniteljskih mirovina, kako se iste nazivaju u gotovo svim medijima, red je da i o tome napišemo koju riječ. Naime, dugogodišnjom medijskom hajkom na određena prava koja ostvaruju određene skupine sudionika Domovinskog rata javnosti su nametnuto pogrešno mišljenje, te su stvoreni određeni stereotipi, koji se ukratko mogu sublimirati u nekoliko pogrešno percipiranih sinonima, a to su: povlaštene mirovine = braniteljske mirovine, braniteljske mirovine = lažne mirovine, branitelji = lažni branitelji itd.
Podkopavanje demokracije, ili kome je u interesu ugasit pollitika.com?
Sigurno se pitate kaj sad ovaj hoče s tak provokativnim i besmislenim naslovom dnevnika, no to je brutalna realnost.
Još par dana i na P.C sam več 2 godine i 22 tjedna i usprkos raznim doživljajima, lošim i dobrim sam mišljenja da su ti dobri pridonjeli mojem ostanku.
Doživel sam svašta i u sječanju če mi uvjek ostati pokušaji nekih „demokrata“ koji su otvoreno tražili, uklanjanje ne istomišljenika zbog njihovog ne gramatičnog pisanja.
No kak sam i napisal, ima i ugodnih događaja i usprkos razilaženja u mišljenjima je komunikacija bila uvjek na nivou. Čak je bilo i par ugodnih susreta. Na kojima sam bil prisutan je komunikacija bila ugodna i kulturna, a oni drugi su isto protekli ugodno. Barem sam tak čul.
U zadnjih godinu dana i više su se počeli pisati pojačano dnevnici sa provokativnim sadržajima, i jedini cilj im je bil posvadit i podjelit članove pollitika.com.
Ti ljudi dobro znaju da se na napade naše „mlade“ države, burno reagira. Ne prezaju ni pred vrjeđanjem naših branitelja, od kojih su neki i svoj mladi život za domovinu dali.
Opet slušam istu priču,
"intelektualci" odjednom od svud niču.
Svi znaju kako i kuda,
dok treba tipkarat, ima ih po svuda!
Svi imaju neke savjete,
dok upadaju drugima u usta,
internetske stranice nam prepune "heroja",
a ulica odviše pusta!
Žale se svi kako premala im plaća,
al nema ih za čut,
kad treba dignut stražnjice iz naslonjača!
Kad treba krenut korakom u boj,
odjednom zaboravljaju parole:
"Moja hrvatska i moj dom!"
Tada im svejedno postaje,
tko ih pljuje a tko gazi,
bitno je da se u njih nedira,
dok loši zakoni već su na snazi.
Nije bitno tada,
dal hrvatska je moja i tvoja,
ti hrvati veliki se zatvaraju,
a četri zida svoja.
I mrmljaju sebi u bradu,
kako imaju status loš,
jedva se živi od plaće do plaće,
i svi se trpaju u isti koš.
Koš kazališne publike,
što i sada je na snazi,
odigravaju svoje preformanse,
dok ih Bič Božji gazi!
čekaju na "povoljnije" vrijeme,
da se odluče,
hoće li otići na prosvjed,
ili ostati kod kuće.
i razlozi su dosta "jaki"
za njihove dileme,
valjda iskušavaju koliko dugo još,
mogu stiskati reme!
I dok oni čekaju
i dok se bezobzirno klate,
Lupi petama i reci evo sve za Hrvatsku,
stih koji slušam stalno na radiu,
Neki su lupili i puno više,
zato demokracija kod nas spada u mrtvi" klišej,
Igramo se stalno nekih demokrata,
a nečije djete već 18 godina viče: "Gdje mi je tata?"
Neke su fronte još pune kostiju,
dok Velikani bezbrižno primaju Hostiju!
Nerazminirana područja uzimaju živote,
dok se lažni branitelji kod nas kote.
Nikad ratišta ni crtu prve bojišnice vidjeli,
al' očito su se Nekome od Gore jako svijdjeli,
danas voze aute, grade vile,
20-godina mlađe im žene hodaju u haljama od svile.
Ne plaćaju struju, ne plaćaju vodu,
i nemo'š se zajebat, prepoznaješ ih po hodu:
Prolaze pored branitelja pravog,
žena ga gura u kolicima, na krilo je stavio malog.
A oni jure, zdravoga tijela,
5 000 eura u đep psihijatra,
i invalidska mirovina je sijela.
Danas u štampi vijest još jedna:
branitelj si raznio glavu,
ubila ga nemoć i bijeda.
ostavio ženu i 2-godišnje djete,
što u suzama se pita: "Mama, gdje to anđeli lete?"
Ulice odavno prepune krvi,
"mladost" se kod nas odavno mrvi.
Sve je pusto, čuje se samo "klik"
nebo propara bolan krik.
Neovisni, ali ne i neutralni