Dobro “uvezani” kroz mnogobrojne udruge proizašle iz DR, prožeti ustaštvom i podržavani od klerofašizma, branitelji, taj prazitski soj, uvijek na braniku protuzakonja i bezakonja, od suprotstavljanja suđenja počiniteljima ratnih zločina pa do spriječavanja uvođenja dvojezičnosti u Vukovaru, uvijek spremni okupiti se ispod crnih barjaka i zaprijetiti vlastima, podsjećajući ih da su tu gdje jesu upravo zahvaljujući njima, jer da nije bilo njih, ne bi bilo ni ovih na vlasti, a osim toga u Hrvatskoj bi se “pisalo ćirilicom”.
Svakom iole politički pismenom je jasno da je iza svih tovrsnih aktivnosti braniteljskih udruga, od “Splitske rive”, prako “Stop progonu hrvatskih branitelja”, pa do “Obrane hrvatskog Vukovara”, otvoreno, kao u slučaju “Splitske rive” ili prikriveno u drugim slučajevima, stajala zločinačka organizacija koje sebe naziva političkom strankom, HDZ.
Skupovi su, temeljem korištene retorike, uvijek bili prijeteći, a onda kad HDZ nije bio na vlasti i otvoreno pučistički.
Ipak istini za volju predstavnici branitelja nisu bili inkorporirani u strukture HDZ-a, pa ni u strukture HDZ-ovskih vlasti, osim u slučaju ministra ministarstva potrebnog kao i treće oko u glavi.
Pisati i čitati sam naučio iz Bukvara. Ćirilica je bila prvo pismo kojim sam pisao i na kojem sam pročitao prve knjige, poput recimo "Avanture Gordona Pima" od E.A. Poea. I dan danas imam tu zbirku od dvadesetak naslova literature za djecu na ćirilici. Knjige sam naime strpao u školsku torbu kada sam odlazio iz Vojvodine, čovjek bi pomislio da će biti nešto od mene, ali gadno bi se zajebao. Mudroser bio, mudroser ostao.
U jednom periodu tokom rata, čak sam pomišljao na to da ih bacim, zapalim ili nešto slično dovoljno snažno i upečatljivo kao znak da sam raskrstio sa trulim istokom. Tenkovi sa ćiriličnim porukama "mira" na kojima su polupijani rezervisti imali svoje koljačke kabanalije, uvelike su pridonjeli osjećaju gađenja spram zbirke u kojoj se između ostalih nalazila "Morska zmija" Julesa Verna koja će me kasnije dovesti do njegove "Djece kapetana Granta" a onda dalje do "Morskog vuka" i "Zova divljine" Jacka Londona, te naravno neizostavnog "Bijelog očnjaka".
Živimo u doba krize u svijetu. Tako kažu. Osobno mislim da kriza ne postoji, ali postoji želja za krizom. A tamo gdje je želja, postoje i načini.
Kriza je nešto izvanredno, stanje koje se javlja u osobitim situacijama, izazvana nečim, prouzrokovana, dakle s razlogom. Razlozi mogu po svom porijeklu biti racionalni ili iracinalni, ali njihovo logičko porijeklo ih ne determinira. Međutim, da bismo shvatili krizu nečega o čemu želimo suditi, vrlo je važno razotkriti prirodu uzroka koji je pokrenulo određenu krizu.
Svoj predmet odmah u početku želim ograničiti: govoriti ću o krizi unutar granica naše domovine. Da li je to ispravno? Mišljenje je da je nemoguće razdvojiti krizu 'u svijetu' s krizom u Hrvatskoj. Obrnuto rečeno: niti u Hrvatskoj ne bi bilo krize, da ona nije prisutna u svijetu. Pogledavši stvar iz ove perspektive, jasno nam je da je taj uzročno-posljedični odnos manjkav. Moja prva premisa glasi: kriza u hrvatskom društvu bila bi prisutna bez obzira na krizu u svijetu.
-Halo, Vrhovni sud, da li ste primili žalbu koju Vam je poslao Čedo Prodanović??
-Na koju mislite žalbu, Čedo Prodanović i njegova kancelarija non-stop nam pišu žalbe!?
-Pa mislim na onu koju Vam je poslao u ime počasnog brigadira i višestruko odlikovanog Radimira Čačića??
-Aha, braniteljska pitanja, vojna pitanja??
-Ma ne, pitanje hoću li i kada i na koliko mjeseci u zatvor?
-Aha, pa to ste vi gospodine Gazimir Čačić??
-Jesam, ali ne Gazimir, već Radimir Čačić. Još jednom me nazovete Gazimir, tužit ću Vas. I to preko Čede Prodanovića!
SVAKA ČAST ČEDI PRODANOVIĆU, ALI…
-Gospodine Čačić, svaka čast Čedi Prodanoviću, ali njegova zvijezda tamni, kako Vi to ne razumijete?? usudila se upitati mlada žena.
-Kako tamni, pa njegova je kancelarija najbolja u Hrvatskoj!
-Vjerojatno najskuplja, ne i najbolja! Među nama, mislim da ima toliko pomoćnika i posla da on 99 % materijala u sudskom spisu ne vidi, jedva stigne potpisati!
-Oprostite, kako Vi to znate??
-Pa on je sam rekao da je pod prismotrom, dakle, znamo! A zašto mislim da mu zvijezda tamni, hoćete znati??
-Naravno, pa zastupa me, plaćam ga, čak ima prednost pred plaćama radnicima Coninga!
Kukuriku koalicija je očito zbog nesposobnosti da riješi barem jedan gospodarski ili socijalni problem odlučila zaigrati na posljednju preostalu im kartu. Naime jedino što će se objavom registra branitelja Domovinskog rata postići, i to nakon 17 godina od njegova završetka, jest zlonamjerno, a potencijalno i vrlo opasno stvaranje novih podjela, straha i razdora među građanima republike Hrvatske, Hrvatima posebno.
(Gospodarske i društvene reforme, Josip II, javni radovi ...)
Što je to dobroga što je tuđmanizam, od kojega se ne odustaje i koji nije vezan samo uz HDZ, već uz sve ili gotovo sve političke opcije u Hrvatskoj, donio hrvatskom narodu i državi?
Iskrenu brigu za dobrobit naroda i države sigurno nije!
To Franju Tuđmana uopće nije zanimalo, a izgleda da ne zanima ni aktualne hrvatske vlasti, jer da ih zanima, onda se ne bi ponašale kako se ponašaju.
Politička i društvena scena u današnjoj Hrvatskoj prepuna je priča o gospodarskoj recesiji i depresiji, svi bi nešto „rezali“ i štedjeli istodobno djeleći šakom i kapom i kupujući stotine skupih automobila za potrebe državne uprave, vladajućima usta puna otvaranja novih radnih mjesta, koja se „otvaraju“ "gašenjem" poduzeća, pa i čitavih grana, brodogradnja je primjerice na najboljem putu da nestane, otpuštanjem radnika u realnom sektoru kroz svjesno (isisavanje kapitala i pljačka) ili nesvjesno (neznalačko upravljanje) uništavanje poduzeća.
Zašto triba glasat za ADZ
evo, probat ću ukratko objasnit zašta ja mislin da je danaske potribito glasat za našu, kako je pogrdno zovu, jacu i njezine pulenove.
prvo, vrime je zajebano, svakakvi se crljeni, srpski, balijski i ostali dušmani motaju po rvackoj i oko nje i oće je uništit, a ko to more jedino spriječit – adz! sićan se kad mi je to moj ujko govorijo, ima dvajest godina, čin se ispisa iz partije u koju je bio utran od strane ćaće, komunjare običnog, bog da mu dušu poganu prosti... bar mi je on tako reka, a ne mogu mu ne virovat, ujko mi je. je da bi me klepnijo koju godinu prije kad bi ja reka štogoć protiv tite, ali unda je, kaže, bio u zabludi, mraku nikom. valjda je zato (što je bijo mrak) uspijo ćopit državni stan ko pricidnik MZ Vokojebina Donja i vikendicu na hvaru (ali južna strana, bez veze u nekakvoj šumetini, ni diska ni cajke, bežemiprosti).
da se vratin na bitno, zašto adz. pa eto, deveeset i prve, kano zagungulalo, svi moji vršnjaci oće na gurum u rat za franju i rvacku (da ne zaboravin, i za mater crkvu, koja je tako nepravično guljena i pljačkana za vrime tog crljenog mraka). ma nisan ni ja jado, oću i ja. e, al moj ujko (pricidnik ogranka adz-je u našem selu i šire, dobijo već tri kalaša, puškara u svim svatima, municije ko šudera) veli meni: stani malo budaletino, ima cajta.
kad, prođe par miseci, a ono poginijo jure mandin oko popova polja, osta bez noga mate jozin iznad slanog... a gospe moja šta je ovo. i tako ja od sprovoda do sprovoda, pivan Juru i Bobana subotom u gostijoni, ujko kupi neke pare za naše bojovnike, ima već čin brigadira (ostane koja kuna za gostijonu, dade on, ne žalin se ja).
a vrime iđe, ja oću u rat, već me oni što dođu s terena podjebaju. ali, neda ujko još, čekaj, veli.
dođe deveeset i peta, prođe oluja, svi se vesele, kaže ujko, e sad ćeš ti. dovede jedan dan nekog juru krive glave, nešto šnjime domunđava, turi mu neke ojere, kad za par miseci, zove mene nekaka komesija za vojnu invalidnost.
da ne duljin, bog te vidijo, puče meni pemsija 4 i po iljade kunica misečno! i danas je priman, bile neke revizije, al ujko oša za zamjenika zamjenice ministra obrane, nije mene ništa ni pitalo. dobijo ti ja brajo i dijonica, nike udile u otelu nikom u dubrovniku, mukte socijalno, svašta.
e pa di to ima da se jaca i naša adz-jovska vlast vako brine i skrbi za prave branitelje i nijove obitelji? da ne bi oni kukurikavci tako radili? malo morgen! nego bi odnili sve, prodali, ukinili vjeronauk i ko zna šta još. možda bi mi i pemsiju odnili, banda crljena.
zato: za jacu i adz, svi, nema druge funkcije (ili opcije, kako no se reče?)
antiša, dragovoljac, i ponosni invalid domovinskog rata. bog i rvati i adz!
eto, ovo su promišljanja jednog iskrenog hrvata, domoljuba i nadasve – iskrenog hdz-ovca, pa vi sad recite, postoji li uopće išta drugo osim hdz-a za ovako pošteno stvorenje :P
profesor
Dopustite mi da s ovim tekstom na pollitila.com podsjetim na stradavanje Vukovara. I.C.
napisao: Ante Nazor
„Ako nam život omogući da naša ljubav ovlada nama, kao što je njihova ljubav nosila njih, jednom, na kraju puta, možda možemo očekivati da i mi umremo sretni.“
Siniša Glavašević, Priča o ljubavi
Danas je točno 2 godine i 20 dana otkako je moj Tata mrtav. Jučer bi proslavio svoj 46. rođendan, ali nije. Umro je kako kažu prirodnom smrću, ali ništa od te "prirodnosti" ja nisam vidjela dok mi je umirao na rukama. Umro je od srčanog udara 1.10.2009. godine. Na papirima koje doma imam stoji da su sve zdravstvene poteškoće posljedice 100% ranjavanja u ratištu. Naravno, moj otac je i dalje umro prirodnom smrću. Valjda je dob od 43. godine normalna dob prirodne smrti u Hrvatskoj.
Tata je bio Dragovoljac Domovinskog rata i Hrvatski ratni vojni invalid. Na ratištu je bio od 17.09.1991. pa sve do 31.12.1995. godine što je ukupno 51 mjesec i 14 dana. U tom razdoblju ja nisam imala oca, niti sam ga viđala kao dijete rođeno 90-te, a niti moja starija sestra rođena 88-me. No zašto bi to ikoga bilo briga, zar ne?
Korupcijska afera u HAC-u ili akcija "HDZ - forever"
Jel bi bio netko toliko hrabar da stavi na internet Rang listu svih kandidata za zaposlenje na naplatnim kucicama HAC-Vrgorac koja je sastavljena od HAC-ove komisije na temelju sposobnosti (testova i ocjena razgovora) kandidata/kandidatkinja za izvrsenje posla, sa navedenim mjestom stanovanja? Jer to je najvazniji uvjet natjecaja, koji svi podrzavatelji "afere HAC-Vrgorac" preskacu u komentarima kao irelevantan.
Ovo je jedino od lista sto sam nasla, a posebno je smijesan nacin navodenja braniteljskog statusa, neistovjetan za primljene i neprimljene kandidate, kao i upotrebljen izraz "uzdrzava", znajuci da su svi prijavljeni kao nezaposleni na HZZ-ou.
Primljeni kandidati:
1. B. S. (63), samostalni konobar iz Metkovića.
2. M. A. prerađivač voća i povrća iz Metkovića. Prednost nad njim imalo je 14 kandidata.
3. R. M., policajac iz Vrgorca, tek 20. na listi.
4. B. J., viši modni dizajner iz Vrgorca. Nema status po Članku 35. Zakona o Hrvatskim braniteljima, na listi povjerenstva tek 37.
5. M. A., nema status po Članku 35., 41. na listi.
6. K. N., ekonomist iz Vrgorca, nema status po članku 35., 47. na listi.
