Stalna na ovom svijetu samo mijena jest. I u našem političkom mikrosvijetu također. Tko je doli, svrgnut će podmuklo onog tko je gori. Tako bi se ukratko moglo opisati odluku koju s različitim emocijama već neko vrijeme očekujemo: izbacivanje Jadranke Kosor iz HDZ-a. Sukob taština, osobni animozitet između bivše premijerke i predsjednice stranke i aktualnog predsjednika, a povrh svega sukob koncepcija mogli su dovesti do jedinog mogućeg epiloga: onaj (tj. ona) tko se ne uklapa, ispada iz igre.
„Što bude, bit će“ mudro je izjavila Jadranka Kosor povodom najave da bi stvarno mogla dobiti cipelu. I točno je, nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Preživjet ćemo i ovu smjenu. Jadranku Kosor ne treba žaliti. Izgubila je unutarstranačke izbore, nije prihvatila pravila igre novog vodstva i logično je da to vodstvo ima legitimno pravo voditi politiku stranke onako kako misli da je za stranku najbolje.
S druge strane, razumijem i njenu frustraciju. Ponizio ju je upravo onaj kojeg je sama pompozno vratila u HDZ.
Najčešće kada čitamo ili slušamo o svađama i to putem medija nekih u vrhu hrvatske politike skloni smo pojednostaviti zaključak: dok narod muku muči sa svakodnevicom, oni - političari, se svađaju.! Trebalo bi to značiti otprilike da su obje strane svađalice i da su podjednako odgovorne za svađu. Da li je baš tako pogledajmo na primjeru svađe (javne polemike) između bivšeg i sadašnjeg predsjednika RH – Stjepana Mesića i dr. Ive Josipovića. I dok je ovaj drugi na Jahorini i pregovara i dogovara ozbiljna pitanja daljnjeg kažnjavanja srpskih, ali i hrvatskih ratnih zločinaca, isto tako i onih u BiH (nadležnost sudova da se ne bi ponovio slučaj Purda), razgovara o statusu Hrvata u Bosni i Hercegovini, dakle obavlja delikatan državnički posao, umirovljeni predsjednik RH Stipe Mesić ne prestaje s odapinjanjem strelica spram dr. Josipovića.
JEDAN RADI, DRUGI PROZIVA
Državno izborno povjerenstvo je, na zahtjev njegove stranke, osuđenom ratnom zločincu dozvolilo da bude nositelj izborne liste ali ne i kandidat na njoj. Obrazloženje je kako ne bi mogao preuzeti dužnost zastupnika zbog pravomoćne presude, te je stoga i njegova kandidatura fiktivna (odnosno lista ne bi imala 14 valjanih kandidata).
Smatrao sam do sinoć kako je to još jedna od fusnota ove kampanje, onaj dašak morbidnosti u kojem bi se očekivala validacija ratnih zločina ako se usvoje u demokratskoj proceduri pa se preventivno, kao društvo, štitimo od sramoćenja (a to je, jelte, sada i kazneno djelo). Ukratko, po inerciji sam zaključio kako je DIP to trebao učiniti. Bio sam u krivu.
DIP je, kao tijelo koje brine o regularnosti onoga što je unaprijed dogovoreno, umjesto da ih provodi definirao pravila i to tako da nekome ukine temeljno pravo - biti biran. To nisu smjeli učiniti. Propisana pravila za kandidaturu su daleko blaža nego za obnašanje funkcije i tu praktički nema dvojbe - jer ako sumnja i postoji, u takvim prilikama se mora zaštiti pravo pojedinca a ne ograničiti. I to je sve što je DIP smio učiniti.
U nas ljudi padaju u nemilost prije svega zato što nekome izrazito smetaju i zato što malo ljudi čita biografije osumnjičenih - jedan prst okrenut prema dolje, jednog ministra, ovaj put, ministra unutrašnjih poslova Karamarka, dovoljan je da Josip Boljkovac, zvan Deda, nađe se u zatvoru, malo poslije kao 91-godišnjak narušena zdravlja, u zatvorskoj bolnici. Mogao bih posegnuti za biografijom Josipa Boljkovca s wikipedije, ali nekoliko pasusa iz aktualnog članka Danka Plevnika, Boljkovčeva sugrađanina, čini mi se pogodnijim:
„Taj se instinkt ne može nastudirati i naučiti. Netko ga ima, netko nema, a Boljkovac ga nedvojbeno ima. Činio je sve da do rata u Hrvatskoj ne dođe. Oglušivao se na nacionalističke povike da srpske policajce treba otjerati iz hrvatske policije. Ne treba tjerati Srbe, već zapošljavati Hrvate i tako ispravljati tadašnji neproporcionalni odnos u policiji. Kada su mu neki ljudi, pridodani hrvatskoj policiji, donijeli spisak viđenijih karlovačkih Srba koje bi trebalo likvidirati, on im je rezolutno kazao da će im pasti glava ako ijednom Srbinu s glave jedna vlas padne. Nedavno je pak izjavio da Srbima u Hrvatskoj treba vratiti status konstitutivnog naroda“
Osim zastupnika Memedija koji je valjda htio još saborovati, ostali zastupnici su se smilovali i sebi i nama i izglasali raspuštanje ovog po svemu drukčijeg saziva Sabora. Premda je kampanja već odavno u započela, ovih dana će predsjednici stranaka, velikih i malih uživati u svojih pet minuta, demonstrirajući alat kojim svoje članove drže u pokornosti. Potencijalni kandidati će obigravat oko predsjednika (i predsjednica), laskati im da su vizionari i da dobro vode stranku, i kako su upravo Bogu zahvalni na providnosti, ili će jednostavno plakati kako je situacija sa švicarcima grozna, a oni još uvijek imaju veliki kredit i da bez još jedne saborske plaće jednostavno ne znaju što bi…
Samo bi otvorene liste za Sabor promijenile ovakvu situaciju, no nekako mi se čini da svi zajedno moramo pojesti još puno špinata dok se to ne dogodi. Predsjednici i uska kamarila kojom su se okružili potrudit će se da se to ne dogodi…
Naše izborne liste imaju „nositelja“. Neka mi netko objasni što je to nositelj liste, ako nije ujedno i prvi na listi? Junak koji na svojim nejakim plećima nosi cijelu stranku ili tek 14 ljudi navedenih na glasačkom listiću? Nositelj liste svojim autoritetom i moralnim integritetom jamči za sve koji su navedeni na toj listi? Sjetimo se da je Sanader bio nositelj svih HDZ-ovih lista? Jesu li svi zastupnici iz redova HDZ-a isti kao i on?
Ne znam kako vi, ali nakon ove silne buke oko objave jednog nevjerodostojnog spiska osumnjičenih hrvatskih branitelja, nisam primijetio da se smanjio broj nezaposlenih ljudi u Hrvatskoj, da se smanjio broj onih koji rade, a ne primaju plaće, da se smanjio broj onih koji obilaze kontejnere tražeći koju plastičnu bocu, ili pak broj onih koji nakon završetka radnog vremena tržnica skupljaju povrće i voće - ispod štandova, nisam zamijetio da je netko novi osuđen za nevjerojatne krađe vaših, mojih novaca koje smo dali državi i drugim političkim zajednicama da nam rade i grade uvjete za bolji život??
POLA U DRŽAVNU FARMU, POLA SEBI KUĆI
Što je moral? Moral (ćudoređe, ćudorednost) u najširem je smislu oblik društvene svijesti, skup nepisanih pravila, običaja, navika i normi koji su prihvaćeni u životu neke zajednice. Moral određuje kako ljudsko djelovanje treba biti, a pripadnici zajednice prihvaćaju te principe kao dolične i podvrgavaju im se, na taj način regulirajući međuljudske odnose. Moralna pravila nisu apsolutno važeća, već se razlikuju i vremenski i prostorno. Utoliko je pojam morala blizak pojmu etosa.
Za razliku od pozitivnih zakona, moralna pravila - kada su prekršena - ne donose političke ili ekonomske sankcije. Kao sankcije nemoralnog ponašanja javljaju se grižnja savjesti, prijekor ili bojkot okoline.
U filozofskom značenju, pojam morala (ili moralne filozofije) istoznačan je s praktičkom filozofskom disciplinom etikom. Glavne su teme moralne filozofije ili etike dobro, ispravno djelovanje, ćudoredan život. (Izvor: Wikipedia)
Lijepo vas molim...tko to kaže?
da prezime ponekad...gadno ne laže?
Po meni bi se morao...on Drpić zvati,
jer ruke su njegove...najvažniji alati.
Za prvog je gazdu...on glasove krao,
uzimao Kriviću...Dugobabcu ih dao.
Asistirao mu pri tom...budući gazda,
zbog tog će Drpić...slugan ostat vazda.
Da državu pokrade...postaviše si kuma,
lopužu od formata...briljantnog uma.
Glavonja i Drpić...čak ljubili mu noge,
kroz mućke sa njim...prošli su mnoge.
Osilio se Glavati ...i samostalan posta,
Dugobabcu odjednom...svega bi dosta.
Naredio on sudu...da ga upokoje,
da konačno stvari...dođu na svoje.
Al Drpić tada hrabro...stupa na binu,
da glasove je krao...odjednom mu sinu.
To jasno i glasno...u Saboru je reko,
Familija bivša...gledala ga poprijeko.
Bijaše to hitac...dakako, u prazno,
Smajlić odbacio...aferu je pod razno.
Institucije krenule...Generala da oderu,
sudska farsa vinula...u nebesku se sferu.
Odjednom započeo...čokoladnu dijetu,
u muljaži postade...prvak on na svijetu.
Zbog Srba paaar mrtvih...i maaalo kiseline,
čak godinica deset...njemu sad ne gine.
Završila farsa...odrezao mu sud,
da čami u buksi?...nije on baš lud.
Mislio sam preskočiti temu «Branimir Glavaš i sudska presuda», odgovaraju me od te teme jer, misli se, i negativno pisanje o toj temi ide u korist Glavašu i njegovom HDSSB-u. Priznajem da ne razumijem kako može kritika ponašanja jednog čovjeka, kao i kritička analiza djelovanja njegove stranke, «na daljinski upravljač» iz susjedne nam države, biti vjetar u leđa toj stranci??
Sklon sam i delikatnu temu «obraditi» na koliko-toliko objektivan način, a na čitateljima je da iskažu svoje stavove. Ali, prvenstveno o tekstu, a ne kao što se prečesto događa do sada - o meni kao autoru. Dakle, MOLIM pažljivo čitati i argumentirano kritizirati ovo što slijedi kao dnevnik na pollitika.com.
POKUŠAJ PODMIĆIVANJA VRHOVNOG SUDA
------------------------------------------------------------------------
" MUP: Sanader najavio da ide na privatno putovanje
ZAGREB - Bivši premijer Ivo Sanader koji je dan prije uhićenja Nevenke Jurak, s obitelji navodno snimljen u zračnoj luci u Los Angelesu, Ministarstvu unutarnjih poslova RH prijavio je odlazak na put, potvrdio je u razgovoru za Vjesnik glasnogovornik MUP-a Krunoslav Borovec. Svoj odlazak iz zemlje bivši je premijer policiji najavio iz razloga što je još uvijek pod njihovom zaštitom, no MUP o tome nije izvijestio stranu zemlju u koju je otputovao jer je Sanader, kako nam je Borovec rekao, naveo da putuje privatno, u svom aranžmanu. Nije tako poznato, je li SAD bio njegovo konačno odredište ili se on sada nalazi negdje drugdje. MUP je početkom srpnja podsjetimo, nakon sigurnosne analize, donio odluku da Sanader ostaje štićena osoba još šest mjeseci čime je postao prvi hrvatski premijer koji je i godinu i pol dana nakon odlaska s funkcije, imao osiguranje. [A. K.]
---------------------------------------------------------------------
ŠTO BI KARAMARKO TREBAO ZNATI?
