Tagovi

Vjera i terorizam

Žrtvovanje vlastitog života za neki viši cilj zajednice kojoj pripadaš poznat je u mnogim religijama i ideologijama. Ipak izaziva jezu kad mladi ljudi, čak obiteljski i grupno, (braća, sestre, bračni parovi) svjesno odlaze u smrt ubijajući slučajne prolaznike.

Gledam pred par dana na nekom od TV -a jednog "pokajnika", vrlo intelektualnog izgleda i govora, kako priča o tome da se u jednoj fazi počeo zanositi idejom o samožrtvovanju radi odlaska u raj.

U XXI stoljeću!?

Ipak treba iskreno priznati da i u Kršćanstvu postoji još uvijek dosta vjernika, koji zaista vjeruju u raj i pakao, mada suvremene astronomske ili geološke spoznaje ne mogu locirati gdje bi se to zaista moglo nalaziti - osim negdje u paralelnim svemirima. Pritom svećenici dodaju tome svoj veliki utjecaj.

I u našoj kulturi postoji čin samožrtvovanja (npr. samospaljivanje - Jan Palach, samoubilački ratni ciljevi - Termopile, Kamikaze u Japanu ili Sava Kovačević na Sutjesci), ali tu nije bio cilj nekakav imaginarni "raj" za vlastito uživanje, nego spašavanje života bližnjih ili izazivanje društvenih promjena. Zato mi se čini da je ovakvo samožrtvovanje radi odlaska u raj i uživanja u društvu 80 djevica - čin previše sebičan (kao što je izjavio jedan palestinski samoubojica u izraelskom zatvoru, koji se u zadnji čas ipak predomislio).

Motivi su dakako razni, i s njima se teško racionalno nositi. Tradicija organiziranog samožrtvovanja u Islamskom svijetu poznata je iz vremena asasina (XI-XIII stoljeće). To je ona poznata priča o islamiitima i Alamutu (što je osnovao Hasani Ibn-al Sallah 1090 godine, a priču o asasinima je završio poznati "Starac s planine" Rašid ad-din Sinan u 13. stoljeću). Vrbovali su zanesenjaka i smišljenom obukom ih odgajali u prvoklasne specijalce, koje su onda slali da ubijaju političke protivnike. Da bi ih uvjerili u postojanje raja kao cilja samožrtvovanja, bili su osnovali "asasinski raj" (tj. vrt u kojem je bilo svega lijepog, od drveća, voća do djevica) omamili bi ih hašišom (odatle naziv asasin) gdje bi omamljeni proveli neko vrijeme, a potom bi se probudili "u ovom svijetu". Sam smisao takvog rajskog iskušenja nije bio toliko u uživanju, nego stvaranju olakog osjećaja da je smrt samo prijelaz iz jednog stanja u drugo.

Međutim, da se olako ne zalijećemo treba naglasiti da je asasinska filozofija uključivala samo ubijanje "krivaca" (tj. političkih protivnika), a isključivala masovne egzekucije nevinih slučajnih prolaznika. Tu leži razlika između asasina i suvremenih terorista.

Uostalom, taj islamiitski pokret (kao treća islamska opcija uz sunite i šiite) postoji i danas u vrlo prosvijetljenim Aga-Kanovim sljedbenicima (u Pakistanu i istočnom Iranu ali i širom svijeta. Školuju sljedbenike i potiču humano djelovanje i humanitarni rad.

Budući da su samoubilački poduhvati, u kojima je teror cilj, daleko od svake religije najveća odgovornost ka promjenama leži u prosvjetljavanju svećenika (bilo koje vjere) mada u tome slabo općenito stojimo (ne samo među nižim klericima nego čak i među najvećim veledostojnicima gdje ne postoji odgovornost za javnu riječ). U niti jednoj vjerskoj knjizi (Bibliji, Kuranu) ne piše da je ubijanje nevinih dozvoljeni vjerski cilj nego naprotiv vrhunski grijeh.

I naravno, odgovornost postoji i u društvenoj integraciji utemeljenoj na multikulturalnom uvažavanju i vjerskoj toleranciji suvremenog svijeta koji je stalnim migracijama temeljito izmješan. Zato smo svi pomalo odgovorni, jer je nesnošljivost prečesta pojava. I tu među nama. Izgleda da je toga svjestan jedino sadašnji Papa, koji na uskršnjem obredu pere i ljubi noge nesretnim migrantima - na opće zgražanje mnogih "pravovjernika".

O braći

Prije svega napomena kako većina ovog što će biti napisano jeste konstrukt ideološke istine.

Nepotvrđena stručna istina je da ne postoji događaj u povijesti čovječanstva koji je bogatiji od Svjetskog prvenstva u nogometu 2014. godine u kolijevki pismenosti nogometa Brazilu. Nikad se nije mogao dogoditi ovoliko veliki sukob nogometnih civilizacija.

Nepoznata istina je da ne postoji niti jedan trener koji neće pouzdanje crpiti iz kvalitete vlastitih igrača mnogostruko više nego iz svoje taktičke zrelosti. Ključ uspjeha treneri očekuju isključivo u tempiranom sudjelovanju top 20 igrača u proljetnom dijelu sezone na pozicijama i vremenskom udjelu koje se od igrača očekuju za opušten početak kondicijskih priprema.

U europskom nogometu zadnjih 20-30 godina ne postoji snažnije povezan dvojac u kvantitativnoj i kvalitativnoj ocjeni različitosti karijera u profesionalnom aktivnom nogometu. Nepotvrđena stručna istina.

Robert Kovač je najdominatniji srednji obrambeni igrač reprezentacije u povijesti RH. Nepotvrđena stručna istina.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci