pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

"Trojanski konj pojam iz grčke mitologije. Grci su godinama bezuspješno pokušavali osvojiti grad Troju. To im je uspjelo tek kada je vidovnjak Kalchas sazvao sve važnije tadašnje ratnike i rekao im da Troju mogu samo osvojiti uz pomoć lukavstva." 

"Trojanski konji su posebna vrsta zlobnih programa. Ovi programi prividno obavljaju neku funkciju dok je njihova prava svrha skrivena. Najčešća prava funkcija trojanskih konja je uništavanje podataka. Neki trojanski konji omogućavaju upravljanje strojem s drugog kompjutera." 

Uf, imaju Hrvati love! Ja sam iskreno mislio da ima ljudi koji loše žive u Hrvatskoj a kad, gdjegod da se okrenem, peglaju se kartice, kupuje se na veliko. Ispred Plodina se ne može naći slobodno parkirališno mjesto. Da imaju konvencionalne gume na kotačima, kolica u Kauflandu bi se uskoro vozila samo na felgama. 1000 kuna. 2000 kuna. Nema veze, peglaju se kartice.

Ja sam staromodan. Ja volim sa sobom nositi novac. Ako nemam dovoljno, skočim prethodno na bankomat. Ne znam što je minus. Ponekad vidim stvari koje mi se sviđaju i koje si ne mogu priuštiti. Čekam da uštedim i onda ih kupim. U dućan nosim 500 ili 1000 kn. Ili 20. I kupim nešto za taj novac. Nemam American. Nemam Diners. Imam samo karticu tekućeg računa banke u kojoj sam klijent. Ako idem u dućan po WC papir, kupim WC papir. Ako idem u masovni shopping, kupim ono što mi se svidi. Do granice koju sam predvidio. Ja bih to nazvao racionalnim raspolaganjem novcem. Kao što rekoh, ja ne znam što je minus (bez obzira što živim od lijepih primanja, to nije garancija neodlaska u minus).

Počelo, je počelo i prije početka

Ovo je tema koja se tek ponekad stidljivo provlači kroz medije i nema status skandala kao npr. Sanaderovi satovi ili Šostarova striptizeta. No, kao što ćemo vidjeti, financijski učinak na platišu poreza, hrvatskog običnog domaćeg, je puno pogubniji.

Naime, Račan je 2001. trijumfalno zasjevši u Banske Dvore krenuo u obnovu narušenih nam odnosa sa međunarodnom zajednicom i njenim brojnim institucijama. Da bi u tome uspio, što je hvalevrijedan cilj, ponekad baš i nije birao zahtjeve koje će spremno i nadasve žurno ispuniti. Tako je u SSP-u potpisao da od 2009. Hrvatska postaje otvoreni market nekretnina i zemljišta za sve građane EU-a, bez obzira postane li Hrvatska do tada članica ili ne. No, to je druga priča.