Predlažemo da se registrirate na pollitika.com. Registracijom možete koristiti cijeli niz funkcionalnosti; praćenje kreiranja novih sadržaja i čitanje sadržaja koji je vidljiv samo registriranim korisnicima.
Na pollitika.com dnevno se kreira cijeli niz novih tema i ostave stotine komentara; jedino registracijom možete pratiti što je pročitano a što ne i gdje se sve događaju diskusije.
Bija san malo grub prema kardinalu u prethodnom postu. Možda čak i zericu previše :-). I zato sam (zasluženo !?) popušio dosta negativnih bodova :-(. Za sada, 9 (DEVET !) komada. Doduše, dobio sam i 26 „pluseva“ pa valjda nisam baš toliko zabrazdio.
U svoju obranu mogu samo reći da sam božićnom poslanicom bio izuzetno nasekiran i prethodni post je bio reakcija, što se kaže, na prvu loptu.
A sad ćemo probati malo ozbiljnije.
Da bi ušli u bit i vidjeli u čemu je (moj osobno) najveći problem s navedenom poslanicom, treba najprije dokučiti što je kardinal u stvari htio reći ! Nezgodna je stvar što je sama poslanica, kao što sam u prethodnom postu već i napisao, poprilično zamumuljena i diplomatski sročena (primjerice, kardinal u njoj NIGDJE izrijekom ne spominje ateiste !).
„Avet kruži prostorima polovine Europe- avetinja tranzicije!“
Ovaj drugi dio o privatizacijskoj mitologiji namjerno sam započeo parafraziranjem početne rečenice iz Marxovog Komunističkog Manifesta. Daljnji tekst ovog ogleda će pokazati zašto.
A: NAMJERNO IZAZVANE ZBRKE
Generalno gledajući u današnjoj hrvatskoj javnosti postoje prisutne teorijsko-praktične manipulacije koje se vrte kao opravdavanja onog što se do sada u pretvorbi i privatizaciji postiglo. Pritom manipulacije oko značenja pojma tranzicije igraju vrlo važnu ulogu. Pa za sam početak pogledajmo kako se taj pojam definira s različitih strane „bojišnice“:
Mnogo ih je koji govore kao morska jeka,
ali njihovi životi su uski i ustajali, poput močvare koja trune.
Khalil Gibran .
Negdje u srpnju 2005 godine održan je Susret svećenika i časnih sestara iz župe Drinovci (valjda Hercegovina), na kojem je glavnu ulogu imao Don Ivan Šimić, kancelar Biskupije dubrovačke, o čemu je sačinjen Internetski zapis prema ( linku na kojem to možete pročitati ), a na kojem su citirani i gore navedeni Gibranovi stihovi. Izvješće vrvi pozitivnim domoljubnim emocijama i naglascima, te „dubokim i dalekim“ povijesnim reminiscencijama, dok je religijski sadržaj potpuno zanemaren. Iz sadržaja i intonacije teksta (prema Internetskom zapisu) jasno je da je „Susret u Drinovcima“ bio čisto politički motiviran, a posvećen predhodnoj Bleiburškoj komemoraciji (jednoj od onih koje su se inače redovito održavale). Ono što je uvijek bilo sporno, pa sve do danas, jest da se jedna manifestacija kao spomen na mnoštvo pobijenih ljudi bez suđenja, umjesto ukazivanja pijeteta mrtvima u nekim krugovima i razmjerima uporno pretvara u „revival“ u ratu poraženih snaga. Tako da se stjecajem raznih okolnosti (ali najviše radi dugotrajnoh prešućivanja od strane službenih vlasti Jugoslavije i Hrvatske) te su se komemoracije pretvarale u neciviliziranu suprotnost. Mada jedna takva komemoracija, civilizirano gledajući, bi trebala predstavljati spomen na ljude pobijene bez suda, na poštivanje smrti (koja ujedinjuje ljude bez obzira na porijeklo, vjeru, ideologiju), predstavljati dostojanstven skup pun poštovanja i pijeteta prema umrlima, ona se u praksi najčešće pretvarala u reviju uniformi poraženih vojski i ideologije. Mada je trebalo očekivati da će poslije političkih promjena i pada komunizma, bleiburški susreti se konačno transformirati u decentno i dostojanstveno štovanje smrti, vulgarni „revivali“ prošlosti još traju, predstavljajući civilizacijsku uvredu mrtvima.
