Velim ja Čedi, pa daj brate mili, obuzdaj taj apetit, raspuknut ćeš se, batali kobase i čvarke, kroasane i kapućino s dva šećera uz Jadrankina jutarnja šaputanja na jastuku, a on, onako dražesno zdepast i kolosalno pravdoljubiv uzvrati, daj Ivo nemoj me jebat, znaš da volim za zajutrak smazat krvavice al dente i pola rajngle palente i tek tada sam barem donekle potente. Ajd' fino. Eto mojih glavnih briga dok kratim dane u apartmanu iza nekadašnje Mege i Sintala i preko puta Drvoprometa, iako, kad se bolje zagledam prema sjeverozapadu vidim na prozoru susjedne zgrade Bagu dok kopa nos pa radi kuglice za transfer u usta i fešn gurua dok nježno via pink i-phonea časka s dečkom pa pomislim da život ide svojim tijekom i da ga malošto može ugrozit.
Za vsaku dobru reč,
kaj reći si mi znala,
za vsaki pogled tvoj,
za vsaki smeh tvoj fala…
… popevka je to besmrtna
Dubrovčanina Vlaha Paljetka,
poslužila k’o inspiracija startna
opjevatelju našeg EU-početka.
E-poštom ona kruži,
publiku svoju traži,
to trpka je društvena kritika,
pa stiže i na portal Pollitika.
Povodom završetka pristanka na sve uvjete Europske Unije, poznatijeg u javnosti kao 'pregovori', podijelit ćemo s vama nekoliko pjesmica koje smo posvetili zaslužnima za ovaj velebni povijesni trenutak koji nam je omogućio da postanemo prva zemlja u povijesti koja prolazi monitoring sa zubima.
Za vsaku dobru reč,
kaj reći si mi znala!
Za vsaki pogled tvoj,
smo dali jednog generala!
Naši vođe su te štovali
kak da si minister,
jer ti si imala najbolji
branitelja registar.
Ovih dana zahuktala se rsprava o tome treba li potpisati sporazum Kosor – Pahor kojim se nejasno definira pojam veze Slovenije s otvorenim morem. Zanimljivo je kako jedna druga stvar posve prolazi neprimjećeno iako bi upravo zbog toga bilo kakav sporazum o arbitraži posatao posve nepotreban.
Radi se o tome da će uskoro na snagu stupiti Lispabonski sporazum jer je i posljednji kočničar, češki predsjednik, odlučio popustiti i potpisati sporazum. Stupanjem tog sporazuma na snagu, odluke koje se donose unutar EU više ne moraju biti potvrđene od svih članica da bi postale pravovaljane. Čitavo vrijeme slovenske blokade pregovora Hrvatske i EU spominjao se Lisabonski sporazum i kako bi sve bilo drukčije da je sporazum zaživio (u to vrijeme je Irska na referendumu odbila sporazum i činilo se da će ostati samno mrtvo slovo na papairu).
Proteklih dana svjedočimo renesansi Jadranke Kosor. Sve do nedavno, Jaca je bila etiketirana kao slaba premijerka, kao osoba koja ne može ovu Vladu zadržati na okupu duže pd proljeća, kao „privremeno rješenje“ u HDZu. Da bi se situacija kopernikanski okrenula „rješavanjem“ problema sa Slovenijom. Sada je priča potpuno drugačija – Jadranka je odjednom postala neupitni autoritet u vlastitoj stranci i Vladi, premijerka sposobnija od karizmatičnog Sanadera vrhunskih komunikacijskih vještina. I to sve zato jer je razrješila gordijski čvor slovenske blokade hrvatskih pristupnih pregovora.
Sretnem ja jučer mojeg susjeda Jožu, zaustavi me, pa me pita:
„Sused, sused, kaj je to kondominij? Kaj je to morti nekaj kakti mali kondom?“
Onda sam otišao pročitati članak koji mi je sugerirao susjed Joža, da ga je pročitao u VL.
Stvarno me oduševilo, to što sam pročitao, kako je naša Premjerka zapravo jako snalažljiva puca i napredna. Pola sata spike s Pahorom i ona već spominje kondom. Nu, mislim nešto, što to ona njemu spominje, kad je čovjek ipak iz Europe, pa valjda zna kako se rabe te stvari, uostalom aparata za kondome ima u Sloveniji na svakom koraku.
Ali, dosta šale, iako bih još želio parafrazirati jednu rečenicu koja je popularna zadnjih dana u Hrvatskoj:
„Stvarno mi više nije do sexa, Vlada me jebe svaki dan, ali ja sam siguran, jer to sada radi s kondomom.“
Nu, vratimo se predmetnom članku u VL, koji supotpisuju V. Zagorac (ne „onaj“), S.de Prato i N. Sever Šeni. Ovi autori objašnjavaju „prednosti“ uporabe kondoma (kondominija ) kroz pet točaka, pa krenimo redom:
Prošloga petka, na zadnji dan kampanje za euro parlament gostovao sam u Sloveniji gdje sam obišao poneki izborni stožer i pojedine ljude zadužene za euro kampanju. Šetajući ulicama Ljubljane i niste baš mogli zaključiti kako je nekakva kampanja u tijeku niti da se broje posljednji sati pred izbore - no to se eto događalo.
Rezultate možete pogledati na stranicama BBC-a, i ono što je u stvari ovdje zanimljivo je to što se nije desilo ono što je bilo (barem meni) logično za očekivati. A to bi bila promjena odnosa snaga u euro parlamentu. Naime, nakon godina neo-liberalne pijanke (kako bi to neki nazvali) i brzinskog upoznavanja s time što riječ kriza u stvari znači nekako bi očekivali da ovi koji su nas u to stanje uveli snose i posljedice svojeg djelovanja. No, to se nije desilo. EPP je izašao kao slabija stranka u EU parlamentu, no još tragičnije posljedice po sebe je osjetio PES (ili stranka europskih socijalista) - a jedina grupacija koja je zabilježila značajniji rast su oni "nesvrstani" čiji je rast uglavnom uzrokovan izlaskom Cameronovih konzervativaca iz EPPa (što je pak posebna tema).
Danas je 3 svibnja „Međunarodni dan slobode medija“ kad „Freedom House“ (neprofitna i nezavisna međunarodna organizacija osnovana 1941 godine u Ujedinjenim nacijama) daje svoje procjene o slobodi medija u zemljama svijeta. Slovenija spada među zemlje slobodnih medija (na 49 mjestu od 195 zemalja svijeta). Hrvatska pada u kategoriju djelomičnih medijskih sloboda (na 81 mjestu - od 195 zemalja svijeta - a ako nekoga interesira izvještaj može se skinuti ovdje ). Pozicije na ljestvicama direktno ovise o stupnju razvijenosti demokratskih standarda; u manje razvijenim demokracijama je borba politike za utjecaj nad medijima ključna za opstanak deficitarnih partitokracija, jer neki jednostavno ne znaju vladati a da ne manipuliraju i zloupotrebljavaju s pravima javnosti na istinu.
U posljednje vrijeme mi se baš ne gleda TV pa uglavnom na večer se ulogiram na Facebook, pogledam što ima na naslovnici, poruke, ako me što iziritira ili inspirira tijekom dana napišem post da čitaju drugi. I tako sinoć ponovim ritual kad ono dobijem dvije čudne poruke:
- Prva,od nekakvog Štakora, sadržaj sa krajnjim vrijeđanjem da sam komunističko smeće, da trujem sve oko sebe (ne želim baš u detalje ponoviti te uvrede). Zatim mi prijeti da prestanem organizirati državni udar, da se vratim svojima, svom stadu ovaca jer tamo pripadam. A ja nisam ni pomislila da je pisanje o GEF-u(Građansko etički forum) državni udar? Da je pisanje o razvoju civilnog društva, o ekonomiji, o temama iz aktualnih vijesti, oni prijateljski komentari na nečije slike - državni udar? I tko su ti moji - pa ja nemam ni stranke ni udruge. (Prijavila sam vrijeđanje da se blokira).
Iza svakog izvršenog profesionalnog rad, trebala bi stajati odgovornost. Da bi mogli odgovarati za svoj rad trebamo se za to educirati. Edukacija za jednostavne poslove je jednostavna pa je, na primjer, dovoljno da kolega demonstrira rad s lopatom i za sat vremena “student” samostalno i odgovorno upravlja svojom alatkom. Što su poslovi zahtjevniji edukacija traje duže i zahtjeva više umnih ili uređenih sposobnosti.
Uz edukaciju i praksu, potrebna je i određena zdravstvena sposobnost. Ovisno o vrsti posla propisani su zdravstveni kriteriji koje treba zadovoljiti kandidat za obavljanje određenih poslova. Osobe koje svojim radom mogu ugroziti zdravlje ili živote drugih osoba, podvrgnute su složenim psihofizičkim pregledima. Tako osobe koje u svom radu koriste oružje ili upravljaju prometnim sredstvima za prijevoz putnika moraju biti zdrave.
Vijesti govore da je naš premijer, Ivo Sanader, u panici iz New Yorka nazvao telefonom svojeg slovenskog kolegu, Boruta Pahora, kako bi ga uvjerio da Slovenija ne bi, radi neriješenog graničnog pitanja, trebala otežavati Hrvatskoj proces pristupanja EU niti spriječavati njen prijem u punopravno članstvo NATO-a.
Slovenci su u međuvremenu odlučili i donijeli odluku da blokiraju otvaranje daljnih poglavlja u pregovorima Hrvatske i EU i na taj način na neodređeno vrijeme odgode prijem Hrvatske u EU.
Naš premijer nas opet podučava da su za sve nesporazume isključivi krivci Slovenci, poantirajući odlučno: "Naše mjesto u EU nećemo kupovati teritorijem!"
Kojim to teritorijem crni Ivo?
Onim spornim, onim na koji i Slovenci polažu pravo?
A što je s nespornim hrvatskim teritorijem, onim dunavskih ada i onim na lijevoj obali Dunava, što je malo veći "ficlek" teritorija od onog kojeg Slovenci osporavaju?
Što je s teritorijem na desnoj obali Une?
Ništa od toga nas ne zanima?
