pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

građani Republike Srbije ponovno će na birališta. U nedjelju, 11. svibnja od sedam do dvadeset sati odlučivat će o tome tko će sjesti na premijerski stolac u zgradi Vlade, u Nemanjinoj broj 11. od siječnja prošle godine, Srbima su ovo 4. izbori jer se za manje od dva tjedna održavaju paralelni izbori, za parlament i lokalne jedinice vlasti. moglo bi se reći da građani Srbije od kada im je u krilo pala državna samostalnost nakon razlaza s Crnom Gorom, u prosjeku svaka tri do četiri mjeseca izlaze na birališta. zanimljivo je da su i dalje spremni i voljni u velikom broju, dobrano iznad 60 posto, odazvati se pozivima da odrade svoju građansku dužnost. i da ih, čini se, političari svaki puta izigraju.

„Vladimire Putine, razmakni nam butine“ slogan je autora Petra Lukovića, srbijanskog novinara-satiričara, koji se već nekoliko dana, uz podsmijeh, prepričava po Beogradu.

Koštunica je prelomio – status Kosova je važniji od integracije Srbije u Europu. Izvanredni izbori u Srbiji su pred vratima.Osobno mislim da je to najbolji i najčišći izlaz jer znamo da postoje i druga rešenja puno lošija od ovog. Niti jedna vlada ne može funkcionirati u atmosferi velikih podjela nakon odlaska Kosova.
No ipak teško će biti predvidjeti rezultate ovih izbora.Oni se više s ničim ne mogu usporediti jer se vode pod znakom izgubljenog Kosova,a to ulazi u iracionalnu sferu prošlosti, povijesti, nacionalnog,….
Jedno je sigurno. Izbori će biti vrlo emotivno nabijeni puni frustracija.Jedni će plašiti druge. Strah od propasti i izolacije Srbije nasuprot strahu od cjepkanja Srbije pa i njene propasti.(vidi.Kremenska proročanstva).
Živo me zanima kako će Koštunica i DSS ili možda Nikolić i radikali objasniti građanima da njihova opcija ne vodi putem izolacije, da njihov izbor nije ili Kosovo ili EU.Ako to uspiju mogli bi pobijediti..
Živo me zanima kako će Boris Tadić, DS i koalicija objasniti biračima da Srbija može imati i EU i Kosovo istovremeno. Ako to uspiju i narod im povjeruje, onda i oni imaju velike šanse.

Maja i Jovana postale su, čini se, zaštitni znak ili brand beogradskih događanja nakon proglašenja nezavisnosti Kosova. njihov pohod po dućanima u centru Beograda završio je na YouTubeu, pod nazivom Kosovo za patike. zanimljivo je da je originalni filmić koji je pogledan više od milijun puta, nestao s neta. nakon tog filma, na JuBitou se pojavio i film Kosovo za računare. pogledalo ih je puno više ljudi nego što ih se, po slobodnoj procjeni, u četvrtak, 21. veljače, našlo pred Domom Narodne skupštine Srbije, zgradom poznatom kao Savezna skupština. neki od nazočnih novinara, koji dugo pamte, prisjetili su se da je s istoga mjesta, s razlikom od 7 dana i prije 19 godina, masa vikala «Uhapsite Vlasija», a on, kako su mu tepali, Vožd, Slobodan Milošević je uzvratio da će Kosovo biti riješeno i da će biti hapšenja.

Europska unije, zemlje u okruženju, prije svega Republika Hrvatska, ali i Bosna i Hercegovina, te dio građana Republike Srbije mogu odahnuti. Boris Tadić je novi predsjednik Srbije. za to mu je bilo potrebno više od 2 milijuna i 300 tisuća glasova. to je 600 tisuća glasova više nego što je osvojio 2004. godine. unatoč tome, srbijanska je predsjednička utrka bila neizvjesna do samoga kraja.

nešto manje od 128 tisuća glasova donjelo je izbornu pobjedu Borisu Tadiću, kandidatu Demokratske stranke i dosadašnjem predsjedniku Srbije. nakon najneizvjesnije predsjedničke utrke, radikal Tomislav Nikolić je opet ostao kratkih rukava. i morao je priznati poraz. iako je ostvario najbolji izborni rezultata u povijsti Srpske radikalne stranke. a Nikolićevo priznanje poraza je bio jedan od najdemokratskijih poteza u novijoj povijsti Srbije. da je na bilo koji način doveo u pitanje izborne rezultate, velika je vjerojatnost da bi se ulicama srbijanskih gradova i sela počele valjati mase, a to ne bi završilo bez krvi.

Najbolje pogođen opis predsjedničkih izbora u Srbiji dao je jedan poljski list."Bio je to duel- rocka koji slušaju birači Borisa Tadića sa turbo folk muzikom birača Tomislava Nikolića.Odlučili su -pop i neopredljeni meinstream birači". Ovo nisu bili samo klasični predsjednički izbori u jednoj običnoj državi.Ovdje se paralelno s izborima održavao najvažniji referendum u povijesti Srbije na kojem su njeni građani odlučivali - nastaviti prema EU ili se vratiti na politiku radikalizma. Kako riješiti pitanje Kosova, koliki će biti daljnji utjecaj Rusije u Srbiji, sve su to teška i sudbonosa pitanja po širu regiju na koja će rezultat ovih izbora uskoro morati dati odgovor.„Ja nikada neću odustati od evropske perspektive naše zemlje, kao što nikada neću odustati od teritorijalnog integriteta Srbije na Kosovu",rekao je Boris Tadić novi predsjednikSrbije.

Napokon se svršila i ta epizoda, čini se najuzbudljivija u regiji: srbijanski predsjednički izbori. Ponovno je u centru zbivanja bio Haaški optuženik Vojislav Šešelj, preko svoga zamjenika u Srbiji Tomislava Nikolića i ponovno se pokazala točnom činjenica da je u Srbiji ponovno u ekspanziji nacional-šovinistička struja.
Naime, prema preliminarnim rezultatima, Tadić je pobijedio sa samo 120 tisuća glasova više, kod izlaznosti na izbore od skoro 70 posto, pa se sa sigurnošću može zaključiti kako su Srbi većinski opredijeljeni za Šešelja (Nikolića) i politiku koju ta stranka promovira od 1990. godine i stvaranja Srpskog četničkog pokreta. Na njihovu žalost, manjine su, prirodno, protivu takve politike, pa je Tadić pobijedio glasovima Mađara i Hrvata, kao dvije najbrojnije manjine. Sada je svakome u regiji posve razvidno tko je Koštunica i kakva je kompozicija političkih snaga u Srbiji, odnosno svaka buduća odluka EU naspram Srbije morat će biti nekoliko puta odmjeravana prije nego li se donese i provede u djelo.

O izborima u Srbiji, informiranja radi, pogledao sam web stranicu dnevnih novina Politika, Beograd na politika.co.yu. Osim na ćirilici može se čitati i na latinici. Za one mlađe navodim, a starije podsjećam da je to najstariji dnevni list na Balkanu, prvi broj izašao je 25. siječnja 1904, prvi vlasnik i osnivač bio je Vladislav Ribnikar. Danas vlasništvo dijele popola Politika AD i njemački medijski koncern WAZ (Westdeutsche Allgemeine Zeitung) Medien Gruppe. Slično su kod nas napravili WAZ i EPH.

Raduje me pobjeda g. Borisa Tadića jer će tako Hrvatska imati u svom susjedstvu predsjednika države s kojim će se lakše rješavati otvorena pitanja. G. Boris Tadić je prijatelj našeg g. Zorana Milanovića.

O izborima za predsjednika Srbije je već oko 22,00 sata, dakle manje od 4 sata poslije zatvaranja birališta sa Politike online objavljenog teksta pod naslovom „Tadić proglasio pobedu, Nikolić priznao poraz“ izdvajamo slijedeće dijelove članka:

„...On je čestitao svom protivkandidatu Tomislavu Nikoliću na „veoma teškoj i fer borbi” jer, kako je rekao, broj glasova koje je Nikolić dobio zaslužuju svako poštovanje i uvažavanje.

Politička situacija u susjednoj nam Republici Srbiji iz dana u dan postaje sve zategnutija. Ne samo zbog neizvjesnosti drugog kruga predsjedničkih izbora, nego i zbog mogućnosti da se raspadne vladajuća kolicija koju čine DS, DSS i G17 plus. A nad cijelu se Srbiju nadvilo pitanje budućnosti Kosova i Metohije koje je, odgađano godinama, čini se, konačno došlo na dnevni red.

Koliko se može vidjeti u srbijanskim medijima i općenito u javnosti, nitko se ne bavi time kako će se stvari razvijati kad/ako Tomislav Nikolić, zamjenik predsjednika Srpske radikalne stranke, pobjedi na predsjedničkim izborima i useli u Nove Dvore. I iz njih iseli Borisa Tadića koji je bio uvjeren da će biti prvi predsjednik neovisne Srbije. Medijska i većina političke javnosti, isključujući Radikale, fokusirani su na to kako će Boris Tadić pridobiti premijera Vojislava Koštunicu da stane iza njega, podrži ga u drugom krugu izbora i osigura kontinuitet demokratske vlasti u Srbiji. No, prema svim pokazateljima to neće biti nimalo lako.

“Moglo bi bit da je lakše umrit,
Nego judima reć: OPROSTI“. Gibonni: Oprosti

Eto, još jedna ispričnica: Boris Tadić se ispričao Hrvatskoj! (Prema Jutarnjem ).

Nekada su se međusobno vodili ratovi, trijebili narodi, neistomišljenici, nevjernici, rasno različiti, pa kad bi ih prošao bijes, a iscrpila sredstva, sukobi prestajali i onda dugi niz godina se čekalo da život sam od sebe premosti zla pamćenja, i da se nastavi. Povijest civilizacije ipak prikazuje stalni rast standarda (onih filozofskih, humanističkih ili materijalnih, pa se ipak može zaključiti kroz dugoročno proučavanje povijesti da buđenje zvijeri u čovjeku ipak nikada nije zaustavilo razvoj i čovjeka i društva. Usporavalo da, ali ne i zaustavljalo. Dapače, ljubav je nadjačavala sve nevolje; ona intelektualna ljubav prema bližnjemu (unatoč svim još uvijek prisutnim ideologijskim zastranjenjima) ili ona fizička ljubav (unatoč sve agresivnijim seksualno-orijentacijskim zastranjenjima – ja tako mislim, bunili se alternativci ili ne), pa ipak čovječanstvo raste do neslućenih demografskih brojki.

Jutros je oko pola pet, nakon nekih 15 sati međusobnog što pljuvanja što psovanja zastupnika konstituirana Skupština Srbije i za predsjednika Skupštine je izabran Tomislav Nikolić, stvarni vođa Srpske radikalne stranke ("papirnati" je Vojislav Šešelj, trenutno u haškom pritvoru). Cijeli cirkus je kulminacija procesa koji traje već mjesecima, naročito posljednja tri koliko su stranke "demokratske orjentacije" (DS, DSS i G17+) pokušavale sastaviti vladu. Bezuspješno, prije svega zbog grčevitog nastojanja sadašnjeg premijera Vojislava Koštunice (DSS) da i dalje ostane premijer sa svim ključnim resorima, iako je, po svim kriterijima izgubio izbore.

Naravno on je za neuspjeh pregovora oko vlade optužio DS kojem je na čelu predsjednik Srbije Boris Tadić, i sada ima alibi za sastaviti "manjinsku" vladu koju će u Skupštini podržati SRS. Najvjerojatniji rasplet u ovom trenutku je da SRS neće i formalno ući u vladu, ali će zapravo definirati njenu politiku. Postoji još i opcija da se Tadić kao predsjednik države odluči ne povjeriti nikome premijerski mandat (čak i ako Koštunica podastre dokaze o podršci u Skupštini) i raspiše nove izbore. Sve su ostale opcije gotovo nevjerojatne u ovom trenutku."