NB.
Da ljubitelji velikosrpstva ne bi mislili da sam zaspao i da sam ih pustio na miru da sanjaju o njihovim mitovima, evo jednog novog priloga na tu temu. Naravno, ne preporučam srčanim bolesnicima, jednostavno preskočite ovaj dnevnik, ali za svaki slučaj mu dajte minus. To jedino znate.
Zahlađeni odnosi između Republike Hrvatske i Republike Srbije koji su nastupili nakon što su ultranacionalnisti na čelu s predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem pobijedili na posljednjim izborima ušli su u novu fazu posjetom potpredsjednika srbijanske vlade i ministra obrane Aleksandra Vučića Zagrebu. Visoki srbijanski dužnosnik sastao se s hrvatskim državnim vrhom kako bi se udarili temelji za poboljšanje odnosa opterećenih nerioješenim problemima iz Srpsko-hrvatskog rata koji se u Hrvatskoj naziva Domovinski rat, a u Srbiji se praktički svodi na građanski rat u bivšoj Jugoslaviji.
Napomena:
Evo teksta kojim će osobito biti oduševljeni drugovi Jugoslaveni na ovom portalu. Oni koji imaju slabije srce preporučam da ga jednostavno preskoče.
Jedan od najvećih paradoksa hrvatske politike u ova dva desetljeća postojanja Republike Hrvatske leži u činjenici da je politička elita još uvijek opterećena recidivima prošlosti posebice prošlog stoljeća kad je hrvatski narod proživio sedamdesetak godina pod nedemokratskim režimima jugoslavenskog eksperimenta, prvo pod monarhističkom a potom komunističkom diktaturom. U oba ta režima hrvatski je narod bio podjarmljen u prvom slučaju žandarskoj velikosrpskoj politici, a u drugom slučaju pod parolom tzv. „bratstva i jedinstva“ prikrivenoj prevlasti većinskog naroda u komunističkoj Hrvatskoj.
U povodu treće godine njegovog petogodišnjeg mandata predsjednik Republike Ivo Josipović dao je intervju Hrvatskoj televiziji koja je i ovom prilikom kao javni servis pokazala da je, skoro bi se moglo reći, privatni medij predsjednika Republike. U jednoj demokratski uređenoj zemlji javna televizija bi tim povodom na razne novinarske načine trebala ocijeniti i procijeniti učinak predsjednika Republike u protekle tri godine. Međutim, kako HRT kao javnu televiziju kontrolira vlast, u ovom slučaju ne vladajuća Kukuriku koalicija nego predsjednik Republike koji se kao bivši Titov gardist pobrinuo na čelno mjesto dovesti svojeg ideološkog prijatelja, odnosno Titovog omladinca i uz to posljednjeg direktora komunističke TV Zagreb Gorana Radmana, onda se na njegovu treću godinu mandata nije moglo drukčije očekivati.
U Srbiji ne odustaju od propagandne ofenzive protiv Republike Hrvatske nakon što je oslobađanje generala Gotovine i Markača praktički oslobodilo Hrvatsku od "udruženog zločinačkog pothvata" koji je bio glavni motiv da se na političkom planu Hrvatska od žrtve pretvori u agresora i čak dovede u pitanje njezina državna vjerodostojnost u međunarodnoj zajednici.
Budući da su iscrpljene druge mogućnosti osporavanja te presude i nametanja krivnje Republici Hrvatskoj za, prema srbijanskim stajalištima, genocid nad hrvatskim Srbima, diplomacija Beograda usredotočila se na 10. travanj iduće godine za kad je bivši srbijanski ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić a sadašnji predsjednik Opće skupštine Ujedinjenih naroda zakazao javnu raspravu o ulozi međunarodnih kaznenih sudova, o pravdi i pomirenju na prostorima bivše Jugoslavije i unapređenju odnosa Srbije sa zemljama u regiji.
dragi prijatelji,
U posljednjih nekoliko dana visoki srbijanski dužnosnici dali su više agresivnih izjava nakon oslobađajuće presude hrvatskim generalima u Haaškom tribunalu koje su razotkrile pravu prirodu srbijanske politike prema Hrvatskoj. U taj okvir uklapaju se i izjave samozvanog predstavnika srpske manjine u Hrvatskoj saborskog zastupnika Milorada Pupovca. Težina izjava koje su upućene iz Beograda, pa čak i paljenje hrvatske zastave u glavnom srbijanskom gradu trebali su biti povod da hrvatska država reagira na diplomatskoj razini odgovarajućim potezima s obzirom na oštru retoriku, pa čak i uvijene prijetnje koje su joj upućene iz susjedne države s kojom kao posljedica Srpsko-hrvatskog rata u Hrvatskoj pogrešno nazvanog Domovinski rat ima još uvijek niz neriješenih problema.
Događaji posljednjih dana na Hrvatskoj televiziji samo su potvrdili da u skladu s novom vladajućom garniturom na Pantovčaku i u Banskim dvorima predstoji totalna čistka politički nepoćudnih urednika i novinara. Sad više nema nikakve sumnje da je privremena šestomjesečna upravno - urednička garnitura HTV-a postavljena uz blagoslov dnevne politike, a to znači i predsjednika Josipovića i vladajuće Kukuriku koalicije. Nakon što je s malih ekrana sasvim opravdano maknuta voditeljica za sva vremena i za sve političke opcije Hloverka Novak Srzić, posljednjih dana smijenjeni su voditelj Dnevnika 3 Siniša Kovačić, ukinuta je emisija „Puls Hrvatske“ Branimira Bilića a na njihova mjesta postavljeni provjereni esdepeovsko-haenesovski urednici i novinari.
Izbor Tomislava Nikolića krajnjeg desničara i osvjedočenog četničkog vojvode za novog predsjednika Republike Srbije stavlja hrvatsku politiku prema istočnom susjedu u ozbiljna iskušenja. U posljednjih desetak godina, bez obzira tko je bio na vlasti, kako u Predsjedničkim dvorima tako i u Hrvatskome saboru, službena hrvatska politika vodila je popustljivu politiku prema Beogradu, opravdavajući to potrebom okretanja budućnosti i stabilnosti u regiji.
Postoje neke stvari, situacije i ljudi koji nisu stvar našeg izbora već nepromjenjiva konstanta. Narod kaže da jedino roditelje i susjede ne biramo. Svi ih imamo, bolje ili gore, s njima se slažemo ili svađamo više ili manje. Prekidi odnosa s njima najčešće ostavljaju ogromne ožiljke, dok dobri odnosi donose obostran napredak. Susjeda teško možeš zamijeniti. Zapravo, postoji samo jedan izlaz – preseliti se. Problem je što ćemo dobiti nove susjede i priča počinje ispočetka. Mogući početni idilični odnosi kad-tad će doći u krizu, ako ne u našoj generaciji, potomstvo će se pobrinuti za to. Razlog za svađu se uvijek nađe. Najčešće je to neki komadić zemlje, a mogu biti i rodbinski odnosi, poneka ružna ili loše shvaćena riječ, a događa se i to da susjed doista uzme nešto ili nekoga što ili tko mu ne pripada pa nerijetko potekne i krv.
Prije tri dana "Večernji list" je jednu od uvodnih stranica posvetio novoj ministrici vanjskih poslova Vesni Pusić. Pod sugestivnim naslovom "Žena donijela viziju u vanjsku politiku, napokon smo jasni", uz slike njezinih susreta sa stranim državnicima i diplomatima, uključujući američku državnu tajnicu Hilary Clinton i srbijanskog predsjednika Borisa Tadić, novinarka "Večernjeg lista" Sandra Veljković počinje citatom nove ministrice koji glasi: "Hrvatska nije više malo đače".
