pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U zadnjem smo tjednu kampanje. Nisam baš pismen ali ipak moram pokušati opisati neke svoje dojmove o sučeljavanju velikog broja potencijalnih kandidata za fotelje hrvatskog Sabora. Čas mi se sve to skupa čini smiješnim, čas me obuzme žal. Ali ne mogu biti ravnodušan. Slušam i nikako da proniknem, što sve te ljude tjera da iskoriste svojih deset minuta, da se pojave u javnosti, mnogi od njih po prvi puta a neki i više puta. Na HTV-u gledao sam svakojake emisije, sučeljavanja vrlo pametnih i školovanih ljudi. Gotovo nikada se nisu mogli složiti bez obzira o čemu su raspravljali. Sada, za vrijeme predizborne kampanje, većina se slaže u mnogim pitanjima. Pažljivo sam pročitao program SDP-a. Uostalom prezentiran je javnosti vrlo rano. Ne tvrdim da se u svemu slažem sa svime što u njemu piše. Ali me zbunjuje jedna činjenica. Voditelji predizbornih parada, puno su pitanja formulirali baš na osnovu tog SDP-ovog programa. Gotovo svi protagonisti predizborne kampanje, vrte se oko teza koje se mogu pročitati u tom programu. Još više me zbunjuje da se s većinom napisanog i obznanjenog slažu uz ono obvezno ALI...

KOnačno će i prije izbora, HDZ ispuniti još jedno od svojih obećanja. Vratiti će dug umirovljenicima. Na neki naćin drago mi je da će najugroženiji sloj naših građana, poslije studenata i nezaposlenih, dobiti nešto kuna za bolje raspoloženje uoći izbora a i uoći predstojećih praznika. S druge strane ne mogu se oteti dojmu kako je čitav projekt povrata duga velika farsa. Zamislite, ljudi koji su dobili povrat duga stvarali su vrijednosti, odričući se svoje plaće, plačali raznorazne poreze, doprinose, samodoprinose i na taj naćin gradili (stvarali) vrijednosti za buduće naraštaje ( za svoju djecu) kako bi njima bilo lakše živjeti. Bila su to velika i dugotrajna odricanja svakog građanina koji je svojim poštenim rado stvarao nacionalno bogatsvo. Ali došlo je vrijeme, i sva ta imovina (zvali smo je društvenim vlasništvom), pretvorbom i privatizacijom dobila je nove vlasnike. Ti vlasnici postali su u većini slučajeva raznorazni meneđeri koji su u skladu s donešenim zakonima, dobar dio uzeli za sebe ili za svoje najbliže. I država je postala vleasnik značajnog dijela tog bogatsva, i gle čuda.