pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Najosnovniji preduvjet napretka jedne države i naroda općenito je obrazovanje. Na primjeru Irske možemo vidjeti kako kontinuirano ulaganje u obrazovanje i školski sustav ima eksponencijalni učinak na iznos BDP per capita. 1985 je Irska bila u društvu Puerto Rica, Madžarske i Slovačke. Danas je Irska treća najbogatija (prema BDP per capita) zemlja Europe, iza Luksemburga i Norveške.

Kako su to uspjeli? Sustavnim i promišljenim ulaganjem u školstvo. Puno sposobnih i visoko obrazovanih mladih ljudi jer privuklo velike strane tvrtke, država je pak tim stranim tvrtkama dala besplatno zemljište, deset godina ih oslobodilo od poreza i evo ih - treći najbogatiji narod u Europi. A za sve to je zaslužno kvalitetno školstvo. Možemo povući mnogo paralela između Hrvatske i Irske, možda zato što smo i mi i oni bili potlačeni narodi sa velikom emigracijom burne borbe za samostalnost.

U godini kad se navršava četrdeset godina od revolucije '68-e, nakon desetaka tisuća sindikalaca u Hrvatskoj sada prosvjeduju srednjoškolci, nezadovoljni uvjetima svojega školovanja i posebno zabrinuti zbog načina na koji se uvodi državna matura. Njihov prosvjed otvara ključna neriješena mjesta našega obrazovnog sustava: za srednje škole u Hrvatskoj ne postoje standardi kao za osnovno obrazovanje (HNOS) te učenici uče po različitim programima koji nisu usklađeni. Naravno, u najgoroj su poziciji oni kojih je najviše - polaznici strukovnih škola koji u malo vremena i bez jasnih uputa moraju nadoknaditi gradivo da bi mogli pristupiti državnoj maturi. Treće, državna matura uvodi se a da nije jasan njezin status pri upisu na fakultet: tako će srednjoškolci, usprkos maturi, morati na nizu fakulteta na prijemne ispite. Slaba organizacija i nedostatna koordinacija od strane Ministarstva obrazovanja rezultiraju time da su i učenici i nastavnici srednjih škola nepripremljeni za uvođenje državne mature. S pravom se osjećaju kao «pokusni kunići».

E vidite, dragi štioče, ovako bi tu vijest najavili u žutom tisku :-))). A ja, iako doslovce mrzim žutilo koje svakim danom sve više obuzima hrvatske medije, jednostavno nisam mogao odoljeti. Osim toga, to je marketinški „dobar“ potez – doći će ljudi vidjeti o čemu se radi (još kad bi bilo kakve financijske koristi ;-).

Elem, vijest nije POSVE neistinita, ali je (donekle) krivo prezentirana (kako to već žuti tisak voli činiti).
A radi se o tome da sam iskoristio mogućnost postavljanja pitanja Ljubi Jurčiću na forumu gospodarstvo.sdp.hr, pa sam pitao gosp. Jurčića sljedeće:

Evo mene opet s Bolonjom.
Više sam i dragom Bogu dosadan s tom temom. Al' što da se radi kad je Zvone Radikalni duboko uvjeren da je jedini put za napredak lijepe naše kvalitetno visoko obrazovanje (koje nam je sve dalje i dalje).
Doduše, neki bi mogli zamjeriti na izostavljanju osnovnog i srednjeg obrazovanja, ali mislim (nadam se) da je svima jasno da su prošla vremena kad su ti stupnjevi obrazovanja presudno utjecali na ekonomski probitak nacije. U prošlom stoljeću, kad je mase trebalo osposobiti za klasičnu industrijsku proizvodnju kvalitetan ustroj srednjošloskog obrazovanja je bio ključan (za primjer treba samo pogledati uspjehe Njemačke i njihovu vrhunsku organizaciju zanatskih škola), ali danas to jednostavno više nije tako.

Znanje je moć

Glupost, rekao bi Orwell. Znanje eventualno može biti alat, a prava moć je neznanje. Orwell je samo zapisao ono što sve vlasti koje se sortiraju pod naslov “autokratija”, ili one koje su podsvjesno takve, dobro znaju i primjenjuju.

Pa smo nekad imali Šuvaricu. Sjeća li se netko Šuvarice. To je bila nazovi škola u kojoj se po prvi pua u praksu provela gornja maksima. U toj se školi učenike zatrpavalo ogromnom količinom informacija i od njih se tražilo da se te informacije reproduciraju. Postupak sticanja takvog znanje zove se “bubanje”. Rezultat, uvjeren sam ne slučajan, bio je kvazi inteligencija koja nije postavljala pitanja. Koja nije kritizirala. Inteligencija (kao društveni sloj) koju je srazmjerno jednostavno povesti za svakom zastavom. Dovoljno je da se njome snažno maše. Nezgodno je što je dobar dio današnjih nastavnika pohađao Šuvaricu, a isto tako i onih koji kreiraju suvremene obrazovne sustave u Hrvatskoj. Pa sad muku mučimo kako od djece napraviti pametnu djecu, a da ih istovremeno ne opterećujemo s tonama besmislenih podataka koji negdje pišu i negdje se mogu naći i kilama knjiga koje svakodnevno moraju vući u školu, dok im se kičma ne iskrivi.