pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Kada se studenti bune, tada kopiraju srednjoškolce, instrumentalizirani su od SDP-a, boga, vraga i tko zna koga sve ne. Međutim, postoji ona strana priče koja nikoga ne zanima, ona strana priče koju mediji uporno odbijaju pokazati, ona strana priče koje bi se svi stanovnici ove države (a posebno oni koji ju vode) trebali sramiti. Ta priča je priča o socijalnoj ugroženosti hrvatskog studenta.

Sintagmom "društvo znanja" bombardirani smo valjda od onih famoznih Sanaderovih jamstvenih kartica 2003. Ta sintagma treba označavati straloviti rast kvantiteta i kvaliteta produkata obrazovnog sustava u Hrvatskoj. U sebi objedinjuje tri važna reformska procesa: Bolonjski sustav, HNOS i obvezno srednje školovanje.

Da biste postali znanstveni novak morate biti marljivi, talentirani, uspješni na dodiplomskom studiju i k tome voljni da se okušate u znanstvenom radu. Uspjeh vam nije zajamčen, a već i sama ideja podrazumijeva mnogo odricanja i jednako mnogo frustracija. Onda još morate naći mentora među onima koji su voditelji ili suradnici na nekom prihvaćenom znanstvenom projektu – mentora koji će vas poželjeti kao suradnika i trasirati put prema vašem doktoratu. Poželjno je pritom da nađete mentora koji će vam svojim znanjem i angažmanom zaista pomoći u vašem radu. No, niti to još nije dovoljno. Još se morate uklopiti u bodove, kriterije, kvote i pravila našeg Ministarstva. Ako sve to prebrodite i Ministarstvo vas počasti titulom znanstvenog novaka, tu ste. Tada se zapošljavate na nekoj visokoškolskoj instituciji ili institutu, radite ono što vaše radno mjesto mjesto podrazumijeva i učite. Puno učite.