Ovaj dnevnik je bio prvo zamišljen kao komentar, ali radi veličine sam ga odlučio prebaciti u dnevnike
Cilj mi je pokušati osporiti jednu tvrdnju koju sam pročitao, a to je: "Jesmo jalni, ali i poštujemo marom stečeni kapital". Nažalost ovo je u Hrvatskoj po mom mišljenju velika laž. Jalni smo na svakog koji ima više od nas. Nemojmo zaboraviti, nedavno su čak sindikati i slični zahtijevali 50% poreza na dohodak iznad neznam, 7000 kn (ili je bilo 10?). Implicirali su da se ionako radi o nepravednim i nepošteno stečenim plaćama tako da nek im se reže. Nitko nije razmišljao da u hrpi onih za koje to vrijedi ima i mnogo onih koji su cijeli život ulagali u sebe i svoj razvoj i trudili se i vjerojatno se radi o vlasnicima tvrtki koji ostvaruju dodatnu vrijednost... ali više od 10.000 nije pošteno pa idemo ih rezati. Čak sam čuo i priče da se bonusi svih menadžera oporezuju ko u SAD-u s 90% (mislim da je to Ribićev biser), bez razumijevanja pozadine ili konteksta zašto i gdje se to kod njih provodi. U oku Hrvata svatko tko ima plaču iznad određene granice je najvjerojatnije lopov.
Skupština trgovačkog društva Zračne luke Zagreb, 13. svibnja 2009. godine razriješila je Boška Matkovića s mjesta Predsjednika uprave trgovačkog društva Zračne luke Zagreb te imenovala Andriju Markića za novog Predsjednika uprave. U obrazloženju promjene na mjestu Predsjednika uprave navodi se: “Dosadašnja Uprava Zračne luke Zagreb loše je i sporo vodila projekt izgradnje novog putničkog terminala, zlouporabila je svoju monopolističku poziciju, prema Rješenju Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, te ima lošu produktivnost u odnosu na slične zračne luke u regiji...”
Matkovićeva zračna luka u vrijeme svjetskog rukometnog prvenstva.
Do sada nisam nigdje našao podatak koliko građane Hrvatske košta korupcija i koliko ona ima utjecaja na inflaciju. Jednostavnom računicom temeljem donstupnih informacija i primjera pokušati ću doći do iznosa troška pod stavkom korupcija i kriminal.
Gradonačelnik Bandić, novinarima i građanima Zagreba tvrdi da je Zagrepčanka najbolji posao u povijesti. U tom poslu “stoljeća” ostvarena je zarada od 600 milijuna kuna. Na veliku žalost gradonačelnika, građani i predstavnici medija, ne doživljavaju te silne milijune kao uspjeh.
Zagrebački holding putem javnog natječaja prodao je polovicu atraktivnog zemljišta Zagrebčanke, pokojne mesne industrije, Institutu građevinarstva Hrvatske za 45,62 milijuna eura. Na natječaj su razmatrane tri ponude, IGH, Ingra, United Europe ulaganja a ponuda HB Reavis Central Western Europe nije uzeta u obzir jer se odnosila na svih 100 000 kvadratnih metara zemljišta a ne samo na idealnih 50 000 metara kvadratnih koji su bili za prodaju.
Davno zastarjela zgrada s dodacima i aneksima, za prijem i otpremu putnika na Zračnoj luci Zagreb, trebala bi do 2012. godine dobiti novu, suvremenu zamjenu. Projekt zvan Novi putnički terminal ili skraćeno NPT, započeo je davne 1996. godine a ovih dana je obogaćen za još jednu medijsku senzaciju, pobjedu IGH-ovog projekta na međunarodnom natječaju urbanističko-arhitektonsko rješenje novog putničkog terminala Zračne luke Zagreb.
O natječaju je dosta rečeno u medijima koji, blago rečeno, vjeruju da je pobjeda IGH-ovih stručnjaka unaprijed dobro režirana predstava Jure Radića, gazde IGH-a i Boška Matkovića direktora zračne luke. Prema scenariju predstave IGH bi pobjedom na natječaju trebao dobiti projektiranje i izgradnju NPT, posla koji sam IGH procjenjuje na 280 do 300 milijuna eura.
Da jedno zlo nikad ne dolazi samo, staro je pravilo koje se nepogrešivo potvrđuje u praksi. U više navrata pisano je o neorganiziranosti, lošoj upravi i sumnjivim poslovima na Zračnoj luci Zagreb. Prema nekim komentarima dalo se naslutiti da situacija nije bolja niti u splitskoj zračnoj luci. Osim na zračnim lukama zlo ne spava niti u nacionalnoj avio kompaniji, Croatia Airlinesu. Tim trgovačkim društvo upravlja direktor Ivica Mišetić a u nadzornom odboru kao stručnjaci “sjede” i očito ništa korisno ne rade: Miomir Žužul kao predsjednik, Boško Matković, kao član, Bianca Matković, kao član te ostali “stručnjaci” iz područja zračnog prometa.
Ljudi na vlasti često hrvatsku javnost obasipaju svakakvim parolama. Te parole temelje se na poluistinama ili lažima. Jedna od omiljenih parola vlade koja odlazi i ubrzo dolazi, bila je: «Hrvatska zemlja znanja» . Parola i te kako odgovara Hrvatskoj, ali i svakoj drugoj zemlji. Pitka je. Znanja nikad dovoljno. Međutim, problem je kako znanje koristimo i kakve nam rezultate donosi. U nastavku ću opisati primjer korištenja znanja i stručnjaka na pogrešan i štetan način.
Tjednik Lider, tiskano izdanje od 28. prosinca 2007. posvetio je svoj prostor Liku i djelu direktora Zračne luke Zagreb, Bošku Matkoviću. Tako iz Lidera saznajemo da se je Boško Matković, diplomirani inženjer strojarstva u svojoj karijeri bavio strojarskim projektiranjem u Sloveniji i Njemačkoj. Negdje 1998. godine vratio se u Hrvatsku i kako sam kaže, razgovorom s bivšim direktorom dogovorio zaposlenje na Zračnoj luci Zagreb kao savjetnik. Nakon tri godine postaje i glavni direktor.
Predstava zagrebačkog gradonačelnika zvana Rukometna arena je dovršena. Još jedna pobjeda genijalnog uma i maratonca je postignuta. Na portalu Javno čitamo ““Konzorcij pristao na sve uvjete. Zagrebački holding nadgledati će sve radove umjesto prvotno najavljivane zajedničke tvrtke Vlade i Grada."
Neizvjesnost cijele nacije je prekinuta, Zagreb će dobiti rukometnu dvoranu, rukometno prvenstvo nije upitno. Zagreb i Hrvatsku spasio je samo jedan čovjek, Superman Milan Bandić. Konzorcijem Trigranit- Ingra potučeni su u potpunosti. Tjednima su stručnjaci konzorcija morali proučavati dokumentaciju računati, crtati i pisati da bi na kraju shvatili da je Bandić bio u pravu i da ne mogu dobiti ništa više od onog što je Mile znao bez da je pogledao sve te dokumentacije i izračune.
Neovisni, ali ne i neutralni