Prije par dana započela je najduža predsjednička kampanja u hrvata, ali je predkampanja poslužila anketarima, piarovcima, interesnim lobijima i ostalim obmanjivačima da pozicioniraju tzv. favorite izbora. Kao posmatrač sa strane u ovoj uzavreloj političkoj situaciji vidim da se sva društvena energija usmjerava na pojedince, a opće stanje i briga za društvo padaju u drugi plan. No, već kad je tako, pogledajmo malo što pojedinac u hrvatskoj može, dali je jednakopravan i dali je ovakav istup poželjan, neobičan za ovo društvo koje je naviklo da apsorbira sve što mu mediji serviraju. Dali se tu radi samo o dobroj probavi, zaglupljenosti i totalnom apatijom pokazat će rezultati izbora.
Ovaj OSVRT NA IZBORE je vrlo poučan i širi obzore, poziva na razmišljanje, ali i na AKCIJU.
Jučer je konačno i do glavne informativne emisije Nove TV došao slučaj Damira Fintića, vlasnika portala vukovarac.net koji je pravomočno osuđen za klevetu koju on nije počinio i zbog čega će odležati u zatvoru. Time je naš azemlja postala lider među europskim zemljama kad se radi o represiji nad novinarima i zatvaranjima istih, što će nam i te kako pomoći u pristupnim pregovorima s EU.
Blogeri svih zemalja - ujedinite se! Blogerske konvencije uobičajene su posljednjih godina, prvo naravno u SAD, a onda i drugdje. Ova je iz svibnja prošle godine u Maleziji.
Osnivačka skupština Hrvatske blogerske organizacije održana je 2. srpnja. Taj je datum izabran da bismo tijekom ljeta mogli riješiti formalnu proceduru osnivanja, što smo i uspjeli. Ako vas zanima tko su osnivači, pogledajte Zapisnik osnivačke skupštine. Kako smo se osnivali, pogledajte jedan izvještaj ovdje. Predsjednik HBO je Zvone radikalni, potpredsjednica Esperanza, a ja sam tajnik.
Naša omiljena mreža internet, od milja zvana mreža svih mreža, u posljednjih nekoliko godina puni se dnevnicima. Blogeri u svojim dnevnicima i komentarima obrađuju teme koje im leže na srcu ili pišu o problemima koji ih muče. Oni često iznose svoju intimu, iznose ono što bi možda rekli samo dobroj prijateljici ili prijatelju. Dakle, blogeri pišu, onako iz duše, ili, kako se to voli reći, iz gušta.
U tom guštanju i otvaranju prema javnosti, nekim blogerima, pomaže navodna anonimnost. Blogeri često svoje dnevnike objavljuju pod pseudonimom uvjereni kako je njihov identitet nepoznat.
Nažalost, to je točno samo djelomično. Blogeri su uglavnom anonimni jedan drugome.
Na internetskoj mreži, baš kao i u telefonskoj mreži, nema anonimnosti. Svakom računalu kada se uključuje u mrežu dodjeljuje se IP adresa ili IP broj. Bez IP adrese računalo ne može na mreži funkcionirati. Prilikom surfanja internetom IP adresa je dostupna svakom serveru kojeg posjećujemo.
Počelo je tiho, pa je naglo prikuvalo, pa je onda malo Šprajc podložio (a i još će a danas je izgleda kulminiralo ;-) i mic po mic, uz puno virtualne, (a često i neproduktivne ;-) diskusije, napravili smo prvi korak ka osnivanju „blogerske udruge u Hrvata“ - održali smo Osnivačku skupštinu :-).
Pripreme za osnivanje udruge su bile... kako da to kažem, zanimljive i „ispunjavajuće“ i definitivno će (mi) predstavljati dragocjeno iskustvo u domeni „virtualne kolaboracije“. Mail korespodencija i chat na Skypeu (običan, ne voice chat!) imaju svojih dobrih strana, ali tijekom zadnjih 15-ak dana sam se i osobno uvjerio that all is not rosy in the online world :-).
Nesporazumi u „tipkovničkoj“ online komunikaciji spojeni s popriličnom raznolikošću sudionika diskusije/inicijative su uzeli svoj danak, ali vjerujem da smo te početne Scille i Harbide uspješno prebrodili.
I tako smo osnovali Hrvatsku Blogersku Organizaciju – HBO.
Za one pale s Marsa :-), Car Šprajc je Zoran Šprajc, za deset kopalja najbolji voditelj dnevnika na HRTu i općenito jedna od rijetkih svijetlih točaka u HRT-ovoj produkciji političkog programa. Ali, titulu Cara nije zaradio samo svojim nenadmašnim komentarima u Dnevniku u kojima je često na prikriveni (a ponekad i neprikriveni) način znao bocnuti naše političare koji, gledajući njihov tretman na HRTu, valjda spadaju u neku zaštićenu vrstu koju treba „paziti“ i „maziti“ da se ne bi slučajno ufendili kad im se na nacionalnoj dalekovidnici podastru svi njihovi gafovi, gluposti i nekonzistentnosti!
Titulu Cara je zaradio ponajprije svojim blogom, gdje je, neopterećen budnim uredničkim okom „žene za sve režine“ (guess who am I talking about ;-), malo „pustio ruku“! Eeee, što je to bilo gušt čitati :-). A kad je izašla knjiga sa zbirkom postova, nisam čekao ni sekunde (knjiga je završila kao poklon ćaći jer, što će mi knjiga kad sam sve postove pročitao, a ionako su dostupni na webu).
Ali, uskoro ću ipak morati po svoj primjerak :-(.
Eh, what a difference a day makes ... Neki dan se još samo kuvalo, krčkalo, brbočkalo, ka' u ekspres loncu, ali sve nekako ispotiha, inkognito, daleko od očiju (ali ne i srca ;-). A danas .. e danas je druga priča :-)
Sad su moji dragi čitatelji sigurno zbunjeni: „Ma čekaj Zvone majstore o čemu ti pričaš? Ko kuva, što se kuva, di se kuva“ ?
Ma MENI JE PRIKUVALO VIŠE !!!
Prikuvalo mi je toliko da iz mene pišti k'o iz gore spomenutog ekspres lonca!
Ne mogu više! Ne mogu više mirno i sa strane gledati kako mlate novinare, ne mogu gledati kako poštenom građaninu (i pravom patrioti!) lokalni moćnici ugrožavaju egzistenciju koristeći se instrumentima hrvatske „pravne države“, ne mogu gledati kako je Maestro maestralno zaboravljen, i ne mogu više gledati autocenzuru hrvatskih novinara nametnutu što marketinškim a što nevješto prikrivenim političkim interesima. A i Feral prestaje izlaziti :-(.
Nažalost nisu jedini - tome im se pridružuju i pojedini mediji koji svojim neznanjem i nesposobnošću toleriraju nezakonito ponašanje onih koji bi se upravo trebali brinuti da sve bude po zakonu i u redu. A mediji bi ih trebali kontrolirati. U Hrvatskoj je izgleda sve naopako. O cijelom slučaju je više pisano na pollitika.com - O šibenskim konobama (i konobarima), pa ću samo skrenuti pažnju na trenutačno stanje cijele priče. Naime izgleda da je policija nakon reakcije blogera odustala od svih kaznenih progona svoje djelatnika (što tim više problematizira nezakonito traženje podataka koje su tražili (i što je najgore i dobili) jer očigledno za to nije bilo osnove) i sada samo stegovno ganja svojeg djelatnika Damira Horvatovića (inače člana SDP-a koji nije rekao riječi po ovom pitanju). I ono što je najgore - ganjaju ga za nešto što nije napisao - Novi Tjednik donosi intervju sa stvarnim Šibenskim konobarom, autorom spornog bloga. U Hrvatskoj je očigledno problem ako se napiše da je čovjek blizak ubijenim mafijaškim kumovima član šibenskog poglavarstva. Mafijaše izgleda štiti policija, te proganja blogere koji o tome pišu. I mi bi u EU? Što se u Hrvatskoj ne smije napisati istina? U nastavku prenosimo intervju iz Novog tjednika - Šibenski konobar: Nisam kriv, samo tužan, razočaran i zabrinut .
Upravo čitam na teletextu HTV-a da je Županijski sud u Vukovaru osudio urednika portala vukovarac.net Damira Fintića na plačanje odštete za duševne boli obitelji bivšeg vukovarskog gradonačelnika Vladimira Štengla.
Presuđeno je da Fintić mora platiti 71.000,00 kn zbog klevete.
Kako je već poznato nepoznati bloger napisao je sporni tekst na portalu vukovarac.net. Sud za taj tekst smatra da je klevetnički i da je odgovoran vlasnik portala.
Takva presuda baca mnogo pitanja, pravnih dakako, koje se postavljaju pred vlasnike portala, ali i kod nas koji imamo blogove, jer se netko može naći uvređen i nekim komentarom koji nam promakne.
Otvara se i široka mogućnost manipulacije, prije svega državnim službama, obavještajnom podzemlju i nadzemlju. Dovoljno je, recimo meni, ubaciti na moje blogove nekoliko uvredljivih tekstova. I onda me tužiti.
Otvara se i mogućnost manipulacije i drugim neprijateljima, protivnicima itd.
Nisam pravnik, pišem ovo kao laik koji se već opekao na "pravdi" hrvatskog pravosuđa. Moramo se pobrinuti da nas ne ušutkaju. Jer i m očito smetamo!
Italija je opet u institucionalnoj krizi. Romano Prodi je nakon 614 dana vladanja pred ostavkom. Iako je premoćno dobio prevlast u glasovanju o povjerenju u Donjem domu Talijanskog Parlamenta, glasovanje u Senatu se očekuje protiv njega, pa je Predsjednik države Giorgio Napolitano predložio Prodiju da ide na ostavku. Sve ovo se odigrava na ogromnu radost Berlusconijeve strane, mada ostavka ne znači automatski i nove izbore, koje rušitelji vlade potajno očekuju.
Kriza vlasti u Italiji:
Neovisni, ali ne i neutralni