pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Uz podršku nekoliko članova pollitike.com dajem okvir i raspravu oko kreiranja Udruge pollitičara. Dali nam je potrebna ili ne, sami zaključite, a niže navedeno je materijal za raspravu i dopunu prije pisanja samog statuta, do kojeg ako dođe, napisat će Vesna.

Misija

Udruga PoLLitičara - blogera pollitica.com je neovisna organizacija posvećena promicanju i zaštiti svojih članova; podržava razvoj bloganja ili "građanskog novinarstva” kao zasebnog medijskog oblika; proširuje moć novinarstva I snage pisane riječi, sa svim pripadajućim pravima i obvezama koje preuzima svaki član.

Udruga Pollitičara provodi svoju misiju:
1. U napredovanju najsvježijeg oblika opće medijskog pokreta – bloga, promiče svoje članove, izdvajajući primjerne dnevnike bloga i građanskog novinarstva, te tako omogućuje svojim članovima širi medijski nastup ili drukčije organiziranu promidžbu za Udrugu i svoje članove.

Kada sam pisao Kako pisati dnevnike na pollitici - malo o štrikanju, nema veze s politikom i
Često postavljana pitanja o pollitika.com bilo nas je relativno malo i nisam očekivao ovakav uspjeh pollitika.com. A u međuvremenu se dogodila i nadogradnja, pa neću ponavljati sve što je već jednom napisano (pogledajte dnevnike i komentare ima zanimljivih detalja).

Sva tri slučaja imaju naznake koji kod mene bude sumnju da pojedinci iz policije koriste ovlaštenja u svrhu političkih obračuna. Jasno, drugačije je djelo i drugačije pobude. Zašto kažem tri slučaja. Prvi slučaj je direktno političko proganjanje Damira Horvatovića, drugi slučaj je lov na vlasnika bloga Šibenska konoba koji je očigledno nažuljao trenutačno vladajuću opciju. Treći slučaj jest privatni poduzetnik na kojem se jasno vidi sva neučinkovitost našeg sustava.

Najnovija događanja u Šibeniku potvrđuju da vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Naime, način na koji se vlast obračunava s pojedinim ljudima u ovom gradu, s ljudima koji su članovi SDP-a kao u slučaju Damira Horvatovića ili ljudima koji se usude napisati tekstove s kojima se vlast ne slaže ili ljudima koji su pretjerano ambiciozni mimo volje lokalnih vođa podsjeća na neka prošla vremena za koja sam mislio da su davno iza nas.

Nažalost nisu jedini - tome im se pridružuju i pojedini mediji koji svojim neznanjem i nesposobnošću toleriraju nezakonito ponašanje onih koji bi se upravo trebali brinuti da sve bude po zakonu i u redu. A mediji bi ih trebali kontrolirati. U Hrvatskoj je izgleda sve naopako. O cijelom slučaju je više pisano na pollitika.com - O šibenskim konobama (i konobarima), pa ću samo skrenuti pažnju na trenutačno stanje cijele priče. Naime izgleda da je policija nakon reakcije blogera odustala od svih kaznenih progona svoje djelatnika (što tim više problematizira nezakonito traženje podataka koje su tražili (i što je najgore i dobili) jer očigledno za to nije bilo osnove) i sada samo stegovno ganja svojeg djelatnika Damira Horvatovića (inače člana SDP-a koji nije rekao riječi po ovom pitanju). I ono što je najgore - ganjaju ga za nešto što nije napisao - Novi Tjednik donosi intervju sa stvarnim Šibenskim konobarom, autorom spornog bloga. U Hrvatskoj je očigledno problem ako se napiše da je čovjek blizak ubijenim mafijaškim kumovima član šibenskog poglavarstva. Mafijaše izgleda štiti policija, te proganja blogere koji o tome pišu. I mi bi u EU? Što se u Hrvatskoj ne smije napisati istina? U nastavku prenosimo intervju iz Novog tjednika - Šibenski konobar: Nisam kriv, samo tužan, razočaran i zabrinut .

Upravo čitam na teletextu HTV-a da je Županijski sud u Vukovaru osudio urednika portala vukovarac.net Damira Fintića na plačanje odštete za duševne boli obitelji bivšeg vukovarskog gradonačelnika Vladimira Štengla.

Presuđeno je da Fintić mora platiti 71.000,00 kn zbog klevete.

Kako je već poznato nepoznati bloger napisao je sporni tekst na portalu vukovarac.net. Sud za taj tekst smatra da je klevetnički i da je odgovoran vlasnik portala.

Takva presuda baca mnogo pitanja, pravnih dakako, koje se postavljaju pred vlasnike portala, ali i kod nas koji imamo blogove, jer se netko može naći uvređen i nekim komentarom koji nam promakne.

Otvara se i široka mogućnost manipulacije, prije svega državnim službama, obavještajnom podzemlju i nadzemlju. Dovoljno je, recimo meni, ubaciti na moje blogove nekoliko uvredljivih tekstova. I onda me tužiti.

Otvara se i mogućnost manipulacije i drugim neprijateljima, protivnicima itd.

Nisam pravnik, pišem ovo kao laik koji se već opekao na "pravdi" hrvatskog pravosuđa. Moramo se pobrinuti da nas ne ušutkaju. Jer i m očito smetamo!

Ova brljotina s Butkovicem potpuno je zasjenila aferu sa sibenskim konobama i konobarima. Pozivali smo na akciju i solidarnost te da zastitimo pomorskog policajca koji je izgleda u cijeloj toj prici potpuno nevin a sad mu je ugrozena zivotna egzistencija.
U nekoliko blogova zakljucili smo kako su radnje koje su poduzeli djelatnici PU Sibenik bile protuzakonite i kako ima osnova za prijavu zbog prekoracenja ovlasti a vjerojatno i za krivicno gonjenje.
Takodjer je prije nekog vremena bilo jasnih znakova frustracije zbog nemogucnosti djelovanja na politickoj sceni. Ti koji su bili jako glasni kad se povela konkretna akcija s kojom je ovaj portal mogao izvesti situaciju na cistac te poduzeti neke konkretne mjere iznenada su utihnuli. Dakle gospodo draga iako je Butkovic ispao veci papan od Valdeca to ne znaci da je pomorski policajac vracen na posao tako da slucaj i dalje stoji otvoren pa bi bilo u redu i privesti ga kraju.

Prošloga tjedna policijski službenik Damir Horvatović (bivši načelnik Pomorske policije PU Šibensko-Kninske) suspendiran je sa svog radnog mjesta djelatnika granične policije (čovjek je naime nakon smjene vlasti 2003 degradiran). Ovo samo po sebi i ne bi bilo osobito čudno jer po priznanju bivšeg ministra, nad 5% zaposlenih policajaca provode se različite stegovne mjere. No, ova konkretna je posebna po tome što je čovjek dobio suspenziju zbog toga što je proglašen vlasnikom bloga "Šibenska konoba" na kojem po objašnjenju iz PU "učestalo vrijeđa i omalovažava javne osobe" - tako barem tvrdi Slobodna Dalmacija. Čovjek dakle nije ništa ukrao, nikoga nije zgazio, pijan se potukao, nego je napisao nekoliko kritičkih tekstova. I da bi priča bila bizarnija, Horvatić tvrdi, a anonimni autor na samome blogu potvrđuje - kako Šibenska konoba uopće nije Horvatićev blog, nego blog neke zasada anonimne treće osobe. Horvatića su dakle suspendirali zbog bloga koji uopće nije njegov.

Od početka kampanje broj e-mail poruka koje dnevno primam udeseterostručio se. Ništa neočekivano. Broj telefonskih poziva ne znam jer sam rijetko doma a moja supruga strpljiva je i obzirna osoba pa mi nerijetko prepričava sve pozive. Ali sve one koji ostave svoj broj telefona obavezno zovem.
Ono što me ipak iznenadilo je broj pisama koja mi dolaze na kućnu adresu.
One koji mi pišu a nisu iz Međimurja lako prepoznajem jer umjesto pošte 40000 Čakovec kao po nepisanom pravilu napišu 10292 Šenkovec. Koristim ovu priliku da savjesne službenike u toj meni nepoznatoj pošti 10292 Šenkovec javno pohvalim jer su toliko savjesni da sve kuverte koje glase na moje ime a dođu njima uredno isprave broj pošte, udare svoj žig i prosljede u poštu 40000 Čakovec. Imao sam ovih dana zbog toga i problema. Ozbiljnih. Udruge koje vode akciju „Za sabor čistih ruku“ također su progriješile u broju pošte pa sam njov obrazac o imovinskom stanju dobio dan prije isteka roka za predaju.
No zahvaljujuću internetu i njihovoj susretljivosti problem smo riješili.

Dakle imamo novu zvijezdu blogerskog neba vec svima znanog i nadasve saljivog gospodina ivicu Kirina:
http://www.4hdz.com/component/option,com_wrapper/Itemid,53/
Bloger JUBITO Kirin ponovno surfa
Sigurno se pitate čemu ovakav naslov, ali u razgovoru s kolegama koji su od samog početka pisanja krenuli s vrlo ozbiljnim temama, odlučio sam si, kao “internet zvijezda”, uzeti za pravo našaliti se malo na vlastiti račun. A s obzirom da se JUBITOM bavi(la) cijela nacija, ovo će biti dobrodošao korak u tom smjeru, jer ovakva popularnost bi zasigurno laskala svakome, a ni ja nisam ništa drugo nego samo čovjek od krvi i mesa…tko zna, možda nakon političke karijere razmislim i o Hollywoodu. Samo što ću tada vjerojatno biti meta napada – stilistima! Neki bi ovaj uvod mogli protumačiti kao “moj obračun s njima”, ali uvjeravam vas da u tome nema istine jer nisam od onih koji će previše vremena trošiti na slatkorječivost i savršen nastup. Na kraju mandata građanima će mnogo važniji biti podaci o poboljšanju efikasnosti policije.

No znakovito je na toj web prezentaciji cetvrte izborne jedinice na koji se nacin skupljaju predizborni bodovi:

Izgleda da je HDZ napravio pravi predizborni udar na blog.hr. Blogove su čini se u istom danu pothitno otvorili: Tomislav Ivić, Josip Đakić, Dragan Kovačević, ministar Berislav Rončević te moj omiljeni kandidat za blogera, gospodin prvi policajac i osoba koja je iskovala novi termin na uzavrelom hrvatskom webu, Ivica Kirin glavom i bradom! Moram priznati da me iskreno veseli to što se i stranka koja je još uvijek na vlasti ili barem pojedinci unutar nje konačno sjetili ovog bojišta i da ćemo konačnu čuti i neku od njih. I da me ne bi optužili nisam pristaša HDZ-a, već samo ravnoteže u izražavanju na webu... :-)

A sada otvaram diskusiju... :-))

Gospodine Cerovac, hvala Vam. Nadam se da će nas Bog sve podariti sretnijom budućnosti.
Iako su prošla vremena masovnih pokreta, ostaje nam nada u promjenu pojedinca, nas samih.
Kako god da završe ovi parlamentarni izbori, stremim prema nećemu višemu, prema boljoj budućnosti..
I ja sam jedna od Maspoka.. I zato sam ovdje..

***

Našom konvencijom u subotu otpočeli smo završnih mjesec dana kampanje. Dvorana ispunjena s oko 4000 ljudi koji su potegnuli do Zagreba iz svih i najudaljenijih naših krajeva i stranačkih podružnica. Atmosfera kakvu možete samo poželjeti. Raznolikost u svakom smislu i na svakom koraku. Slobodno se može reći da je na tribinama bila dostojno zastupljena građanska Hrvatska. Kroz 10 točaka – konkretnih projekata sa adresom, skoro imenom i prezimenom na koga se odnosi, pojedinca, obitelj, društvenu skupinu progovorili smo o našem viđenju novog mandata i problema kojima se želimo posvetiti.

Pritvaranje novinara Željka Peratovića prošlog tjedna bila je jedna od najglupljih stvari koju su vladajući mogli napraviti. Osim što je pritvaranje novinara tipično za zemlje afričkih zemalja, a ne za zemlju kandidata članice EU, još veću glupost napravili su time što je takvim potezom Peratović dobio pažnju medija i sve o čemu je pisao na blogu odjednom je dobilo sasvim drukčiji smisao.

Priznajem, iako sam prilično redovito pratio Peratovićev blog, često puta sam bio sumnjičav u razne konstrukcije koje je Željko tamo iznosio, kao što su povezanost Mesića s nekim skupinama, koji sudac je povezan s nekim, razne teorije zavjere i sl. Danas, u svjetlu pritvaranja i oduzimanja računala, dobio sam jasnu poruku od države da Peratović govori istinu! U ovoj zemlji ako lažete, dobit će te privatnu tužbu za klevetu kao što je to Mikšić dobio, ali ako govorite neugodnu istinu, lako će se desiti da vam policija zakuca na vrata, a agenti raznih obavještajnih službi pročešljaju i vas i osobe iz vaše blizine.

Nakon svega, vraćam se vama, dragim čitateljima 45 Linesa i svima drugima dobronamjernima koji mi pružate podršku. Da se bumerang balkanske represije obije o glavu pošiljateljima (inicijatorima progona autora 45 linesa) bila je presudna žustra reakcija javnosti (svih vas). HVALA VAM!

O dogadajima vezanim za uhicenje gospodina Peratovica se vec podosta pisalo, tesko je jos nesto dodati. Bojim se da ovo sto se njemu dogodilo nije presedan i da je posrijedi bila hotimicna namjera da se ovaj cin zastrasivanja odrazi kako na njega samog, tako i na svakog kome bi palo na pamet objaviti ikakvu kompromitirajucu informaciju koja se odnosi na odredene ljude koji su u moci sprijeciti da se dozna istina o njima - ili o odredenim interesnim skupinama. Zaboravlja se da ovo vise nije doba kontroliranih medija - barem ne u mjeri kako se to prije cinilo, i ne za odredene grupe ljudi koji su sposobni prikupiti cinjenice i u odredenoj mjeri usporedbom raspolozivih podataka slobodno prosudivati na osnovu njih. Internet je dakle posast koja prijeti ! Medutim prisutna je stalna opasnost ugroze slobode govora i ogranicavanja informacija.
Sto nam kazuju iskustva drugih "razvijenijih" digitalnih i inih demokracija ? Evo jedan primjer kako to rade Ameri.

Anto Đapić ima strašno debelu kožu kad ima obraza pred izbore potencijalnim glasačima prodavati neku svoju priču o dostojanstvu. Nakon što sam pročitao da samo HSP može Hrvatskoj vlastiti dostojanstvo došlo mi je da se nasmijem, a onda mi je palo na pamet da je bolje zaplakati nad onima koji će popušiti njegovu retoriku i dati mu glas.

Tijekom svih ovih godina ja sam imao neku svoju predodžbu o prosječnom HSP glasaču i nikako mi nije bilo jasno kako oni mogu glasovati za Đapića i stranku koja mu je poklonjena. Izgleda da sam precijenio HSP glasače. Stvarno ne vidim nijedan razlog zbog čega bi HSP glasač dao svoj Đapiću pored živog Dobroslava Parage. Paragi je danas omogućen izlazak iz medijske blokade na mala vrata, preko Interneta. Ali izgleda da se prosječan HSP glasač ne kreće web prostranstvima.