U organizaciji Instituta za elektroničko poslovanje održala se 12. veljače konferencija PRimjena.com - Internet i politički marketing. Ne znam da li je već bilo sličnih skupova u Hrvatskoj, ali meni je bilo prvi put (još jednom se zahvaljujem Davoru Maričiću i Kreši Macanu što su mi to omogućili) da sam na jednom mjestu slušala toliko zanimljivih ljudi koji se u različitim područjima djelovanja koriste internetom i pritom na različite načine reflektiraju utjecaj interneta na njihova profesionalna bavljenja i učinak koji korištenje(m) interneta proizvodi(e) na okolinu i društvo općenito.
Kako i sam naziv konferencije sugerira, u središtu je bila politika i marketinška industrija koja ju prati. Najvećom kvalitetom konferencije smatram izbor predavača (Boris Ljubičić, Krešimir Macan, Marko Rakar, Vuk Ćosić i Jaka Levstek iz Slovenije, dr. Miroslav Tuđman, Domagoj Bebić, Robert Gelo) čija izlaganja su pružila odličan pregled stupnja i raspona korištenja interneta u političkom marketingu, kao i različite pristupe odnosu politike i interneta.
Nekako se tiho provukla priča o blogeru iz Gline a koji je dobio kaznenu prijavu zbog napisa na blogu da bi potom bio i gonjen za klevetu.
Ako niste pročitali bacite pogled:
Zbog rečenice “Idiota treba ubiti ili zatvoriti”, napisane na blogu “Glinska-tiranija”, zamjenik glinskoga gradonačelnika Darko Kaurić (HSP) kazneno je prijavio vlasnika bloga Mirka Sužnjevića (26) iz Gline, sina gradskog vijećnika i čelnika SDSS-a Nikole Sužnjevića.
.
- Očekivao sam prljavu kampanju, ali takve prijetnje i uvrede nisam mogao niti sanjati. Osim što mi preko bloga prijeti smrću te dodaje kako je zbog mene šteta što je ukinuta smrtna kazna, isti me autor na blogu optužuje da sam pedofil, bez ikakvih dokaza neistinito ponavlja da sam imao vezu s maloljetnicom. Podnio sam policiji kaznenu prijavu protiv nepoznate osobe zbog prijetnje i uvrede preko bloga, a policija me izvijestila kako je utvrđeno da je vlasnik bloga Mirko Sužnjević.
Kakvi mediji takva javnost, kakva javnost takva politika
Kad se u radijski program kojeg vodi novinarka Marija Gerbec Njavro javi slušatelj/slušateljica i pokuša kritički govoriti o bilo kojoj javnoj osobi, novinarka ga/ju prekine ovim riječima: moram vas prekinuti jer taj i taj nije ovdje da bi odgovorio na vašu kritiku ili se obranio od vaših uvreda ili objeda. Tako počinje i završava sloboda govora na radiju. Na javnoj televiziji je situacija malo drugačija. S jedne strane imamo redovnu pojavu ograničenog broja uvijek istih glava koje govore, a s druge strane imamo neformalni običaj da se za pojavljivanje plaća određenim iznosom kuna ili usluga. Postoji velika sličnost između javne televizije i privatnih novina u kojima se također pojavljuju uvijek isti opinion makers (vrlo često iste one govoreće glave s javne televizije) ili se prostor za ob(po)javljivanje plaća po nekoj bog-te-pita-kakvoj tarifi. Sve to govori u prilog zaključku da javni prostor operira na principu numerus clausus, a da se svako dodatno mjesto u njemu mora i dodatno platiti. Treba napomenuti da je u javnosti koja operira na principu ograničenog broja mjesta za sudjelovanje ukalkulirana i određena doza kritičkog govora, ali je ona strogo kontrolirana radi stvaranja privida otvorenosti uz istovremeno održavanje statusa quo odnosa moći u društvu. Sloboda govora se tako iz univerzalnog i neotuđivog građanskog prava pretvara u privilegiju bogatih i utjecajnih tj. jakih. Rezultat svega je da jaki i utjecajni igrači putem mjesta koje su si na ovaj ili onaj način rezervirali u javnosti (onom njezinom dijelu koje pokrivaju klasični mediji) postaju još jači i još utjecajniji, a oni koji to mjesto nemaju ostaju nevidljivi i bez glasa.
Danas sam preuzeo materijale iz Kaznenog predmeta broj Kir 5163/08., na temelju kojih ću, u svojstvu okrivljenika, 14. siječnja u 12 sati na Županijskom sudu u Zagrebu kod sutkinje Jadranke Mandušić, biti ispitan.
Obzirom da su do sada "oštećenik" Tomislav Karamarko i njegov odvjetnik Veljko Miljević u više navrata komentirali ovaj postupak, a kako dosadašnji tijek ne spada pod tajnost pooštrenu prema ZKP-u, ja ću se zadovoljiti tek objavljivanjem materijala iz spisa, a vi procijenite osjećate li se uznemirenima i hoćete li to posvjedočiti u korist Tomislava Karamarka!
Je, je, znam, malo sam „iščeznuo“ zadnjih par tjedana :-). Što reći nego – work is to blame! Rokovi su gadni, tempo ubitačan na više frontova i ne ostaje dovoljno „šuga“ za bloganje. Da je tome stvarno tako, ne treba boljeg dokaza od činjenice da se (još ;-) nisam osvrnuo na rezultat nedavno održanih američkih izbora (a i sam završetak kampanje nisam baš nešto popratio)!!!
Nažalost (u stvari, nasreću - jer to znači da će biti posla, što u ovo doba krize nije nešto što svatko može reći ;-) tako će biti i sljedećih tjedana, tako da ne očekujte navalu novih postova i oslobađanja akumulirane kreativne energije. Al' ipak, neke teme svakako zaslužuju osvrt.
A dogovor „ZAMP-a i novinara“ (preciznije: „ugovor o poslovnoj suradnji u ostvarivanju i zaštiti novinarskih autorskih prava koji su potpisali Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP) i Hrvatsko društvo skladatelja (HDS)“) je svakako tema koja zaslužuje pozornost a koju je prije par dana prvi „potegnuo“ Denis Avdagić na svom blogu u postu „Blogovi pod nametima ZAMP-a? ZAMP u zaštiti blogova?“ (@hadzi – hvala na linku).
Prije tri dana objavio sam članak Hrvatska blogerska organizacija - ubacujemo u drugu brzinu! :) a danas se pokazala potreba, da ubacimo i u treću! Upravo smo medijima poslali naše prvo priopćenje za javnost. Pozivamo sve blogere, da se pridruže prosvjedu tako što će ga prenijeti na svojim blogovima, ili se pridružiti facebook grupi Protivim se imenovanju progonitelja blogera Branka Perana. Pokažimo blogersku solidarnost!
Zagreb, 18. rujna 2008.
PRIOPĆENJE ZA MEDIJE
Predmet: Prosvjed zbog imenovanja Branka Perana za šefa PU zagrebačke
Hrvatska Blogerska organizacija oštro prosvjeduje protiv postavljanja Branka Perana za šefa zagrebačke policije.
1.
Generirali smo diskusiju, i to podužu, kritičku i argumentiranu (dobro, ne baš uvijek)!
JA PRIZADOVOLJAN!
Blog at its best :-).
Naravno, radi se o osnivanju Hrvatske Blogerske Organizacije, i iako smo kao prvi korak otvorili Facebook grupu (čini mi se da smo ispočetka bili dosta popularni u Egiptu ;-), jasno je gdje se vodi glavni „fajt“ :-). Pollitika.com je THE mjesto na hrvatskom internetu za argumentiranu diskusiju (naravno, vezano uz teme „politika i društvo“), i reakcije, odnosno komentari na post (linkan već gore) apsolutno zavrjeđuju osvrt.
Hej, sto mu debeljuškastih praščića, čak se i mrak uključio u diskusiju ;-).
Kažu Kinezi da i najduži put počinje prvim korakom. Mene je, ovaj put sa svrhom i razlogom, nešto natjeralo da prokopam malo po svom blogu i vidim da sam prvi post napisao 2.svibnja 2004. Eto ti prvog koraka koji se izrodio u četiri godine internet piskaranja.
Upravo sam pročitala post "Blog i autorska prava" Denisa Avdagića na Blog.hr-u!
Sve 5.
Međutim, na samo spominjanje Udruge blogera diže mi se kosa na glavi!!! A hvala Bogu, ima je dosta, utoliko gore!!!
Naime, stvarno se naveliko sprema Udruga blogera! Evo teksta s Pollitika.coma buduće članice te udruge:
Sloboda govora
Sub, 28/06/2008 - 17:16 — esperanza
Mjesec lipanj polako isparava a ja nikako da stignem nešto napisati.
Zapostavila sam ono zašto sam eto protekle dane uložila puno truda, BLOG. Ali ne na ovaj klasični način, već nešto, puuuno korisnije.
Dakle, oni koji još nisu čuli, Blogerska Organizacija na hrvatski način samo što nije. Ne pitajte se tko, kada i zašto jer je Zvone Radikalni već sve objavio na svom postu PRIKUVALO!!!....a bogme je i meni :))
E sad, obzirom da se mi zalažemo za radikalnu transparentnost nekoliko riječi od mene, tek toliko da se zna.
Skupili smo se i nismo posustali. Eto, već četrnaest dana radimo, diskutiramo, kreiramo, crtamo, pišemo, u maniri odličnih učenika :)) Ako vas zadovoljimo, bit će to najveća nagrada za nas, jer smo grupa altruista, koji će se ujedinjeni boriti za blogerska prava.
Eh, what a difference a day makes ... Neki dan se još samo kuvalo, krčkalo, brbočkalo, ka' u ekspres loncu, ali sve nekako ispotiha, inkognito, daleko od očiju (ali ne i srca ;-). A danas .. e danas je druga priča :-)
Sad su moji dragi čitatelji sigurno zbunjeni: „Ma čekaj Zvone majstore o čemu ti pričaš? Ko kuva, što se kuva, di se kuva“ ?
Ma MENI JE PRIKUVALO VIŠE !!!
Prikuvalo mi je toliko da iz mene pišti k'o iz gore spomenutog ekspres lonca!
Ne mogu više! Ne mogu više mirno i sa strane gledati kako mlate novinare, ne mogu gledati kako poštenom građaninu (i pravom patrioti!) lokalni moćnici ugrožavaju egzistenciju koristeći se instrumentima hrvatske „pravne države“, ne mogu gledati kako je Maestro maestralno zaboravljen, i ne mogu više gledati autocenzuru hrvatskih novinara nametnutu što marketinškim a što nevješto prikrivenim političkim interesima. A i Feral prestaje izlaziti :-(.
Neovisni, ali ne i neutralni